Strateške sudske tužbe protiv učešća javnosti (Strategic Lawsuit Against Public Participation), tzv. SLAPP tužbe, u posljednje dvije godine u regiji Zapadnog Balkana sve su češća pojava. U izvještaju koji je 2. jula objavila Balkanska mreža za razvoj civilnog društva (Balkan Civil Society Development Network-BCSDN) navodi se da su Bosna i Hercegovina, Srbija i Sjeverna Makedonija zabilježile primjetan porast slučajeva SLAPP tužbi, dok se u Crnoj Gori broj ovakvih slučajeva smanjio nakon reforme pravosuđa i povećane obuke o praksi Evropskog suda i dekriminalizaciji klevete.

SLAPP tužbe pokreću se s ciljem cenzure, zastrašivanja i ušutkavanja kritičara (najčešće prema javnoj vlasti) na način da ih se optereti procesom i troškom pravne odbrane dok ne odustanu od kritike ili protivljenja. Predstavljaju oblik uznemiravanja koji se koristi za zastrašivanje i ušutkivanje onih koji govore u javnom interesu, uključujući medije, novinare, predstavnike civilnog sektora i aktiviste.

U Bosni i Hercegovini su tokom 2023. godine prijavljene 53 SLAPP tužbe. Iako se u kontekstu ovakvih tužbi najčešće spominju novinari i mediji, u BiH je posebno zabrinjavajući i porast SLAPP tužbi protiv građana-aktivista, predstavnika civilnog društva i boraca za ljudska prava, a taj broj značajno se povećao nakon što je ponovno kriminalizovana kleveta u entitetu Republika Srpska.

ŠTA DONOSI ANTI-SLAPP DIREKTIVA EU

U aprilu 2024. godine usvojena je Direktiva Evropske unije (EU) 2024/1069, također poznata kao Anti-SLAPP direktiva. Cilj ove Direktive je zaštititi osobe koje se bave pitanjima od interesa javnosti od očigledno neosnovanih tužbi ili uvredljivih sudskih postupaka te postaviti minimalne standarde za zaštitu medija od SLAPP-a širom EU. Ključne uvedene mjere zaštite uključuju mehanizme za rano odbacivanje ovakvih tužbi, tako da pojedinci koji su na meti SLAPP-a mogu tražiti od suda da odbaci neosnovane tužbe u najranijoj fazi. Veoma je važno i to što je teret dokazivanja ovdje stavljen na onoga koji pokreće tužbu tako da tužitelji moraju dokazati da slučaj nije SLAPP, odnosno da motiv za tužbu nije namjera da se ograniči sloboda izražavanja i finansijski ugrozi medij do te mjere da se onemogući njegov budući rad. Pored toga, države bi trebalo da osiguraju da se tužitelju koji je pokrenuo zlonamjeran sudski postupak protiv javnog učešća može naložiti da snosi sve vrste troškova postupka koji se mogu dodijeliti na osnovu nacionalnog prava, uključujući cjelokupne troškove pravnog zastupanja nastale tuženom, osim ako su takvi troškovi prekomjerni.

Države prema Direktivi osiguravaju i da sudovi pred kojima je pokrenut zlonamjeran sudski postupak protiv javnog učešća mogu stranci koja je pokrenula taj postupak izreći djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće sankcije ili druge jednako djelotvorne odgovarajuće mjere, uključujući plaćanje naknade štete ili objavu sudske odluke, ako je to predviđeno u nacionalnom pravu.

Države članice EU, također, treba da osiguraju da se priznavanje i izvršenje sudske odluke donesene u trećoj zemlji u sudskim postupcima protiv javnog djelovanja fizičkog ili pravnog lica s domicilom u državi članici odbije ako se taj postupak smatra očito neosnovanim ili zlonamjernim na osnovu prava države članice u kojoj se traži takvo priznavanje ili izvršenje.

Ponuđeni pravni lijekovi uključuju, između ostalog, kompenzaciju za sve pravne troškove i naknade štete, novčane kazne za tužioce i obavezno objavljivanje sudskih odluka. Međutim, uprkos važnosti usvajanja Direktive, pravni eksperti uočili su manjkavosti u pojedinim formulacijama, kao što je korištenje “očigledno neutemeljene“ umjesto „uvredljivih“ tvrdnji, čime se značajno sužava njen obim.

Direktiva Evropske unije protiv SLAPP-a stupila je na snagu 6. maja ove godine, nakon čega države članice imaju rok od dvije godine da inkorporiraju Direktivu u svoje nacionalno zakonodavstvo i pridržavaju se novih standarda u pogledu ublažavanja SLAPP procedura i zaštite novinara, aktivista i drugih građana koji ostvaruju svoje pravo na slobodu govora. Navedena Direktiva i preporuke Vijeća Evrope, koje se smatraju anti-SLAPP paketom EU, ne samo da stvaraju mnogo povoljnije zakonsko okruženje, nego su i dobra su polazna tačka za obuku sudija i advokata kako da prepoznaju ovakve vrste tužbi.

„Obećali smo da ćemo bolje štititi novinare i branitelje ljudskih prava od onih koji pokušavaju da ih ućutkaju. Novi zakon to radi. U demokratiji, bogatstvo i moć ne mogu nikome dati prednost u odnosu na istinu. Ovim mjerama pomažemo u zaštiti onih koji preuzimaju rizik i govore kada je javni interes u pitanju – kada prijavljuju, naprimjer, optužbe o pranju novca i korupciji, ekološkim i klimatskim pitanjima ili drugim pitanjima koja su važna za sve nas”, naglašava Věra Jourová, potpredsjednica Evropske komisije za vrijednosti i transparentnost.

Za Bosnu i Hercegovinu kao državu koja je otvorila pristupne pregovore sa EU, anti-SLAPP direktiva Evropske unije je od ključne važnosti. Pravni okvir BiH će u svim segmentima morati biti usklađen sa standardima EU, pa tako i (posebno) kada je riječ o zaštiti slobode govora. Pa iako je broj SLAPP tužbi posljednjih godina u porastu, ohrabrujuća je činjenica da su pojedini predstavnici vlasti, za sada barem u entitetu Federacija BiH, već prepoznali kako bi upravo usvajanje anti-SLAPP direktive i donošenje zakonskih rješenja u tom pravcu moglo biti jedno od krucijalnih pitanja u budućoj procjeni spremnosti zemlje za članstvo u EU.

Kada govorimo o tužbama protiv aktivista, iza njih većinom stoje lokalni moćnici ili velike kompanije, dok SLAPP tužbe protiv novinara, odnosno medijskih kuća najčešće pokreću političari, predstavnici državnih i lokalnih vlasti.

Još u decembru 2023. godine grupa ekoloških organizacija inicirala je donošenje Zakona o građanskoj inicijativi i zaštiti građana/ki i aktivista/ica FBiH. Dva mjeseca nakon podnošenja inicijativa je dobila zvaničnu podršku predsjedavajuće predsjedništva Zastupničkog doma Parlamenta FBiH Mirjane Marinković Lepić, a potom i od delegatkinje u Domu naroda dr. Sanele Klarić, te zastupnika u Zastupničkom domu Damira Nikšića. Nacrt Zakona u junu ove godine upućen je u parlamentarnu proceduru, a ukoliko bude usvojen, ovaj zakon bi mogao biti od vitalnog značaja za zaštitu od pravnih postupaka koji imaju za cilj gušenje javnog angažmana.

Emina Veljović, direktorica Aarhus Centra Sarajevo, kaže da su SLAPP tužbe primjer kako se pravni sistem koristi kao oružje protiv demokratskog učešća, te ističe da je riječ o sve češćoj pojavi koja se mora spriječiti: “Kada su SLAPP tužbe u pitanju, u devedeset posto slučajeva radi se s jedne strane o tužiocu koji je imućan i ima dobre konekcije u vlasti, a s druge strane imate novinara ili građanina koji nastoje utvrditi istinu ili zaštititi neko pravo”, navodi Veljović.

UŠUTKATI, DISCIPLINOVATI, UGASITI

Dok se čeka na usvajanje navedenog Zakona, novinari u BiH, kao i građani-aktivisti, i dalje su na meti SLAPP-a. Kao i u drugim medijima koji se ohrabre postavljati “neugodna pitanja” i problematizirati određene društvene ili političke pojave, ni redakciji sarajevskog Raporta SLAPP tužbe nisu nepoznanica.

– SLAPP tužbe protiv Raporta pokrenuli su jedan lokalni politički moćnik te jedan “kvazibiznismen”. Upravo ova druga tužba koja je stigla od lokalnog tajkuna prijeti finansijskoj stabilnosti našeg medija, s obzirom na to da se radi o više od 10 tužbi u Bosni i Hercegovini, a jedna je pokrenuta i iz inostranstva i u njoj se traže desetine hiljada eura odštete – govori Kenan Kešmer, urednik Raporta.

Motivi ovih tužbi, kako kaže, nisu u tome da se ispravi eventualna neistina ili kleveta unutar članaka, pa čak ni naplata odštete, nego zastrašivanje i ucjenjivanje kako bi članci bili izbrisani.

Izvor fotografije: FB Kenan Kešmer

– Da je to motiv govori i činjenica da tužitelj nije nikada odgovarao na naše pozive prije same objave članaka, niti je htio poslati demanti na navode koji eventualno nisu tačni nakon objave. Dakle, cilj SLAPP tužbi nije eventualna novčana satisfakcija i pravdoljubivost, nego ušutkivanje, discipliniranje i, po mogućnosti, gašenje medija. Mi, naravno, uprkos pritiscima, pa čak i nuđenju novca da se članci izbrišu, nismo pristali na te uvjete. Međutim, to nas jako puno košta s obzirom na to da sud nije pristao da objedini tužbe, pa sad za svaku moramo plaćati advokata. U tome nam pomaže Udruženje BH novinari. U cijeloj priči je problem i neupućenost sudija u sistem rada medija i česte predrasude o novinarima kao štetočinama koje samo nešto zapitkuju i nerviraju “pošten svijet”. To dovodi do nerazumijevanja srži problematike, pa imamo slučaj da se odbije objedinjavanje 12 tužbi od istog tužitelja za isti serijal članaka – objašnjava Kešmer.

Izvor fotografije: FB Aleksandar Trifunović

Ni za nezavisne medije u Republici Srpskoj situacija nije ništa bolja, naprotiv. Kriminalizacija klevete izlaže ih u još većoj mjeri štetnim posljedicama SLAPP tužbi. Aleksandar Trifunović, urednik banjalučkog nezavisnog portala BUKA, opisuje jedan takav slučaj pritiska kada je ovaj medij tužio Nikola Špirić, bivši predsjedavajući Vijeća ministara BiH i nekadašnji državni ministar finansija i trezora- To je bilo nakon što su doslovno svi mediji u BiH objavili da je Špirić kupio stan u Beču i da je nejasno porijeklo te njegove imovine. I pored činjenice da svi mediji to objavili, Špirić je odlučio da tuži samo BUKU. Kada smo bili na prvom saslušanju, na pitanje advokata zašto se odlučio da tuži samo BUKU kad su to svi objavili, on je rekao: “To je moje pravo, zašto ja vama moram da objašnjavam to?”

Pored visokih odštetnih zahtjeva i ciljanog finansijskog iscrpljivanja medija, još jedna važna dimenzija SLAPP-a o kojoj se možda manje govori, a koja predstavlja ozbiljnu posljedicu po tužene je – reputacijska, naglašava dr. Lejla Turčilo, profesorica Fakulteta političkih nauka u Sarajevu. Tužitelji nerijetko tokom samog postupka, ili čak prije pokretanja tužbe, izdaju saopćenja koja prenose njima bliski mediji ili angažuju botove po društvenim mrežama za uništavanje reputacije tuženika na način da ih prije sudske presude proglašavaju krivim, označavaju kao neprijatelje i huškaju javnost protiv njih.

Izvor fotografije: FB Lejla Turčilo

– Upravo to je osnova zastrašivanja i šalje poruku ne samo onima koji su tuženi, nego i svima drugima koji bi se potencijalno mogli ubuduće usuditi suprotstaviti moćnicima koji zloupotrebljavaju SLAPP – kako će proći ukoliko se to desi. Baš zbog činjenice da se prije i tokom samog SLAPP postupka sistematski i kontinuirano radi na rušenju reputacije novinara ili medija koji je tužen, te da se istovremeno taj novinar i medij iscrpljuju dugotrajnim i stresnim boravkom na sudu, iako je već iz same prirode tužbe jasno da presuda neće biti u korist tužitelja, jasno je da je cilj pokretača SLAPP tužbi autocenzura medija i novinara, odnosno da ih se želi natjerati da prije ukazivanja na neke društvene devijacije ili kritičkog pisanja o nekoj temi ili akteru društva dobro razmisle da li im se, posljedično, isplati prolaziti kroz torturu SLAPP-a – navodi Turčilo.

KAKO SE ZAŠTITITI OD SLAPP TUŽBI

SLAPP tužbe nije uvijek lako razlikovati od “običnih” tužbi za klevetu. Štaviše, do prije par godina unazad ovaj pojam kod nas je bio relativna nepoznanica, ali sada već postoje određeni mehanizmi koji medijima mogu pomoći da se educiraju u tom pravcu i zaštite od štetnih tužbenih zahtjeva.

Ukoliko novinari posumnjaju da su se našli na meti SLAPP tužbi, to mogu provjeriti popunjavanjem upitnika na sajtu organizacije Indeks cenzure (Index of Censorship) koji je dostupan putem ovog linka.

Novinari i mediji protiv kojih se pokrenu SLAPP tužbe svakako o tome trebaju obavijestiti profesionalna udruženja u BiH, ponajprije Udruženje/udrugu BH novinari koja pruža besplatnu pravnu pomoć putem mehanizma Linije za pomoć novinarima. Slučaj mogu prijaviti i CASE koaliciji koja se bori protiv SLAPP tužbi (Coalition against SLAPPs in Europe) putem sljedećeg linka.

Mehanizam za finansijsku pomoć za pokrivanje troškova zastupanja pred sudovima dostupan je preko organizacije Evropski centar za medije i medijske slobode (European Centre for Press and Media Freedom – ECPMF).

Posljednje, ali podjednako važno – o SLAPP tužbama ne treba šutjeti! Javnost treba znati kada se ovakve tužbe pokreću protiv pojedinih medija, ko ih pokreće i sa kakvim motivima, a posebno kada se od novinara zahtijeva da brišu tekstove ili priloge koje su objavili. Ovakvi zahtjevi postali su uobičajeni vid pokušaja cenzure koje najčešće prati ucjenjivački ultimatum (“obrišite tekst ili ćete biti tuženi”).

Ovaj tekst je dio je regionalnog projekta „Jačanje medijskih sloboda u Bosni i Hercegovini, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji” koji financira Kraljevina Nizozemske, a provode Nizozemski helsinški odbor i Free Press Unlimited u partnerstvu s Udruženjem/udrugom BH novinari. Pogledi, mišljenja, nalazi i zaključci ili preporuke, navedeni u ovom tekstu, isključiva su odgovornost BH novnara, te ni u kom slučaju ne odražavaju stavove Kraljevine Nizozemske niti organizacija koje provode projekt u Bosni i Hercegovini.

Izvor naslovne fotografije: Ilustracija Shutterstock

Autorica: Maja Radević