U Bosni i Hercegovina (BiH) usvojen je niz mjera za uspostavljanje zakonodavnog, institucionalnog i organizacionog okvira za prevenciju i borbu protiv rodno zasnovanog nasilja. Donesen je poseban zakonski i strateški okvir za prevenciju i suzbijanje posebno nasilja u porodici, kao i novi institucionalni i organizacioni aranžmani kojima se nastoji osigurati multidisciplinarni pristup zaštiti žrtava nasilja, te efikasno kažnjavanje počinitelja.

Međutim, i pored zakonskog i institucionalnog okvira koji je na snazi, žrtve nasilja u porodici se suočavaju s višestrukim međusobno uvjetovanim problemima i nije im obezbijeđen, ili je samo djelimično obezbijeđen, sistem podrške i zaštite, kao i dostupnost općih i specijaliziranih usluga i servisa kao što su: smještaj u sigurne kuće, mogućnost prijave nasilja, psihosocijalna podrška i tretman, usluge socijalne i zdravstvene zaštite, besplatna pravna pomoć, finansijska pomoć, stanovanje, obrazovanje, obuka i pomoć kod zapošljavanja, ekonomsko osnaživanje.

Ratifikacijom Konvencije o sprječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici – Istanbulske konvencije, Bosna i Hercegovina se obavezala na poduzimanje zakonodavnih i drugih potrebnih mjera radi osiguranja pravnog, institucionalnog i organizacionog okvira za prevenciju i zaštitu od  nasilja nad ženama, uključujući i nasilje u porodici, zaštitu žrtava nasilja, te kažnjavanje počinitelja nasilja.

Istanbulska konvencija je jedini međunarodni zakonski ugovor koji poziva na povećavanje zaštite i podrške ženama koje trpe nasilje, općeprihvaćena kao pravni instrument koji ima najširu primjenu, s ciljem sprječavanja i suzbijanja nasilja nad ženama i nasilja u porodici kao oblika kršenja ljudskih prava.

Više je ključnih kriterija koje definira Konvencija, a koji se odnose na kvalitetu mjera zaštite i podrške žrtava od strane svih subjekata zaštite, a to su: 1. da su zasnovane na razumijevanju da nasilje nad ženama i nasilja u porodici iz rodne perspektive i da su usmjerene na ljudska prava i sigurnost žrtve; 2. da su zasnovane na integriranom pristupu koji uzima u obzir odnos između žrtava, počinitelja, djece i njihovog šireg društvenog okruženja; 3. da imaju za cilj izbjegavanje sekundarne viktimizacije; 4. da imaju za cilj osnaživanje i ekonomsku nezavisnost žena žrtava nasilja; 5. da odgovaraju na specifične potrebe ugroženih lica, uključujući i djecu žrtve, i da su im dostupne.

Dokument “Analiza o servisima i uslugama koje nude institucije i NVO Kantona Sarajevo u slučajevima rodno zasnovanog nasilja” se zasniva na analizi postojanja i dostupnosti sveobuhvatnih usluga i prava kojim se ostvaruje zaštita žrtava porodičnog nasilja, predviđena usvojenim međunarodnim dokumentima od strane Bosne i Hercegovine, nacionalnim, entitetskim i zakonskim propisima Kantona Sarajevo, uključujući i rad nevladinog sektora koji pruža specijalizirane usluge podrške.

Za potrebe analize, pojedini relevantni članovi Konvencije Savjeta Evrope o sprječavanju i suzbijanju nasilja prema ženama i nasilja u porodici – Istanbulska konvencija, Član 7. Sveobuhvatne i koordinirane politike;Član 9. -Nevladine organizacije i civilno društvo; Član 15.- Obuka stručnjaka ; Član 18. – Opće obaveze; Član 20. – Opće usluge podrške; Član 22. – Specijalizirane usluge podrške; Član 23. – Sigurne kuće; Član 24. – SOS telefoni; Član 25. – Podrška za žrtve seksualnog nasilja; Član 57. – Pravna pomoć , su analizirani u cilju  usklađivanja , ujednačavanja i uspostavljanja standarda u skladu sa istom, mapiranja postojećeg stanja uspostavljenih standarda i prakse za zaštitu i prevenciju nasilja u porodici u BiH, sa posebnim osvrtom na Kanton Sarajevo.

Analiza je dostupna ovdje.

Mapirane ustanove socijalne zaštite u okviru kojih žrtve nasilja u porodici u KS ostavruju svoja prava su dostupne ovdje.

Primjeri dobre prakse evropskih zemlja su dostupni ovdje.

Protokol o radu i saradnji koordinacionog tijela na prevenciji, zaštiti i borbi protiv nasilja u porodici u Kantonu Sarajevu je dostupan ovdje.