Odlukom Okružnog suda u Banjaluci od 4. septembra ove godine (kojim je predsjedavala predsjedavajuća Vijeća Jelena Božić), glavni urednik Valter Portala Almedin Šišić dobio je u konačnici sudski spor za klevetu protiv tužiteljice Jelene Majstorović, suspendovane i bivše šefice Grupe za sprečavanje krijumčarenja u Upravi za indirektno oporezivanje (UIO) BiH.
Time je presuda postala pravosnažna, a urednik “Valtera” po drugi put u posljednjih pet godina dobio tužbu protiv Majstorović, što je u sve težoj situaciji za profesionalne medije u Bosni i Hercegovini velika pobjeda istraživačkog novinarstva.
SLAPP TUŽBA ZA SERIJAL PRIČA
Prema presudi, Okružni sud Banjaluka uvažio je tek žalbu tužiteljice na prvostepenu presudu u pogledu visine troškova, pa će Jelena Majstorović mediju, odnosno uredniku, umjesto prethodne odluke od 3.290,99 KM, biti dužna da nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.784,96 KM.
Majstorović je u klasičnom SLAPP postupku Šišića tužila zbog dva teksta objavljena na Valteru tokom 2024. godine. Prvi, pod naslovom NAKON PRIČA VALTERA: Tužilaštvo BiH formiralo predmet o kriminalu bivših i sadašnjih struktura UIO, objavljen je 29. maja, a drugi, IZDAŠNA UIO I TENDERSKI MILJENIK: Firmi Lukajić Travel za prevoz i utovar robe skoro pola miliona KM, 1. augusta 2024. godine. Za oba teksta tražila je 4.800 KM odštete, sa zakonskom zateznom kamatom, zbog navodne povrede ugleda i časti.
Tužiteljica je u postupku pokušala osporiti i ranije objavljenu veliku istraživačku priču DOSSIER VALTERA: Milioneri u državnim carinama (kratki film) od 29. marta 2024., ali je na pripremnom ročištu zahtjev suzila samo na dva navedena teksta. Sud je pritom konstatovao da bi tužba u pogledu tog teksta ionako bila neblagovremena. Utvrđeno je i da se Majstorović prije podnošenja tužbe nikada nije obratila Valteru sa zahtjevom za ispravku ili demanti, što je sud cijenio kao njen propust da ublaži eventualnu štetu.
U obrazloženju presude sud navodi da se tekstovi Valtera nisu mogli čitati izdvojeno od konteksta u kojem su objavljeni. Taj kontekst je rad državne službenice u jednoj od ključnih institucija u zemlji.
„U konkretnom slučaju, sporno izražavanje nije moguće posmatrati izdvojeno od konteksta u kojem je objavljeno. Ono se odnosi na rad tužiteljice kao službenika Uprave za indirektno oporezivanje BiH, način njenog profesionalnog napredovanja, njeno imovinsko stanje, kao i okolnosti u vezi sa postupanjem u okviru poslova koje je obavljala u UIO. Dakle, riječ je o pitanjima koja se odnose na rad javnog organa i postupanje lica zaposlenog u javnom organu, pa nesumnjivo predstavljaju pitanja od javnog interesa“, navodi se u presudi.
Sud je utvrdio i da se Majstorović u UIO zaposlila u martu 2013. na radnom mjestu saradnika za suzbijanje krijumčarenja, sa završenom srednjom stručnom spremom, te da je studij prava na Fakultetu za poslovne studije završila 2017. Napredovala je do šefice Grupe za sprečavanje krijumčarenja i prekršaja u RC Banjaluka, a rješenja o njenim premještajima, raspoređivanjima i novčanim naknadama, osim jednog, potpisivao je tadašnji direktor UIO Miro Džakula. Utvrđeno je i da joj je u više navrata odobravana isplata za prekovremeni rad u visini od 20 do 25 posto, a u pojedinim slučajevima i 40 posto osnovne plate. Zbog toga je sud zaključio da Valterov opis Jelene Majstorović kao Džakuline „prisne saradnice i desne ruke“ ne predstavlja klevetu.
Majstorović je u žalbi posebno osporavala tvrdnje da se „iznimno obogatila radeći u UIO“ i da je „stekla veći broj nekretnina“. Sud je, međutim, utvrdio da je ona nesporno vlasnica stana u Banjaluci sa garažnim mjestom, koji je „dobila na poklon“, a čija je vrijednost prema ugovoru o poklonu iznosila 238.000 KM. Utvrdio je i da je njena kćerka vlasnica apartmana na Jahorini, te da je tužiteljica, između ostalog, putovala u Egipat i Dubai, a o čemu je izvještavao Valter.
JELENI MAJSTOROVIĆ SE SUDI PRED SUDOM BIH
Sud je posebno cijenio činjenicu da je protiv Majstorović vođena istraga Tužilaštva BiH za udruživanje radi činjenja krivičnih djela i zloupotrebu položaja ili ovlaštenja. Utvrđeno je da joj je bio određen pritvor, a potom mjere zabrane, da je protiv nje pokrenut disciplinski postupak, te da je u međuvremenu podignuta optužnica koju je Sud BiH potvrdio. Trenutno joj se sudi pred Sudom BiH.
Jedan od najvažnijih dijelova presude odnosi se na način na koji je Valter profesionalno radio svoj posao. Sud je utvrdio da tekstovi nisu nastali napamet, već na osnovu provjera kod nadležnih institucija i razgovora sa ljudima koji su imali direktna saznanja:
„U konkretnom slučaju, prvostepeni sud je utvrdio da je tuženi, kao novinar i urednik internet portala, informacije pribavljao od nadležnih institucija, da se obraćao Tužilaštvu BiH, SIPA i UIO, te da su pojedine informacije bile zasnovane i na izjavama lica koja su imala neposredna saznanja o radu UIO. Ovakvo postupanje tuženog ukazuje da sporno izražavanje nije objavljeno proizvoljno, bez prethodnog prikupljanja i provjere informacija.“
Advokat Njegoš Petrović iz Banjaluke, koji je u ovom postupku zastupao urednika Šišića i organizaciju, ističe da je značaj presude širi od samog predmeta.
„Ova presuda potvrđuje standard koji Evropski sud za ljudska prava primjenjuje decenijama: javni službenici moraju trpiti viši stepen kritike od privatnih lica, a novinar koji informacije provjerava kod nadležnih institucija i ima činjeničnu osnovu za svoje zaključke ne može odgovarati za klevetu, čak ni kada je njegovo izvještavanje oštro. Tužbe poput ove često nisu usmjerene na zaštitu ugleda, nego na iscrpljivanje medija i slanje poruke drugim novinarima da se određene teme ne diraju. Zato je ova pravosnažna presuda važna i šire od ovog slučaja, jer pokazuje da se profesionalno i dokumentovano novinarstvo može odbraniti pred sudom“, rekao je Petrović.
Inače, ovo je trinaesta presuda u korist novinara i medija dobijena na sudovima od početka 2025. do danas kroz sistem prve pomoći i zastupanje novinara od strane advokata Linije za pomoć novinarima, koja djeluje u okviru Udruženja BH Novinari.
(Izvor: valterportal.ba/SafeJournalists)
