Sudske presude za ratne zločine u Bosni i Hercegovini nisu samo pitanje kazne za počinioce. Njihov značaj nadilazi individualnu krivičnu odgovornost, jer predstavljaju i važan mehanizam za utvrđivanje činjenica o počinjenim zločinima, zaštitu prava žrtava i očuvanje sjećanja na događaje iz prošlosti.

U društvu u kojem se dio činjenica o ratnim zločinima i dalje osporava, negira ili relativizira, pravosnažne sudske presude imaju posebnu težinu. One predstavljaju institucionalno utvrđen zapis o događajima, zasnovan na dokazima izvedenim i ocijenjenim u sudskom postupku.

Pravna i moralna satisfakcija za žrtve

Za Sud BiH, sudske presude za ratne zločine važan su element izgradnje mira u društvu i utvrđivanja činjenica o počinjenim zločinima. One istovremeno pokazuju da protek vremena ne predstavlja prepreku utvrđivanju individualne krivične odgovornosti i sankcionisanju počinilaca za djela koja prema međunarodnom i domaćem krivičnom zakonodavstvu ne zastarijevaju.

„Osim što se presudom utvrđuje individualna krivična odgovornost i izriče sankcija za počinjeno krivično djelo, ona može predstavljati i određeni vid moralne satisfakcije za žrtve. Istovremeno, sudskim utvrđivanjem činjenica stvara se pouzdana činjenična osnova koja doprinosi suzbijanju njihovog iskrivljavanja i proizvoljnog tumačenja“, kažu u Sudu BiH.

Iz Suda BiH ističu da se individualizacijom krivične odgovornosti umanjuje prostor za kolektivizaciju krivice i njeno pripisivanje cijelim narodima ili zajednicama, jer se odgovornost vezuje za konkretnog pojedinca i njegova postupanja. Na taj način, pravosnažno utvrđene činjenice postaju manje podložne političkim, društvenim i drugim manipulacijama i zloupotrebama.

„Pravosnažne sudske presude predstavljaju važan pravni i institucionalni temelj za suzbijanje negiranja i iskrivljavanja činjenica o počinjenim ratnim zločinima. Činjenice sadržane u presudama utvrđuju se na osnovu dokaza izvedenih i ocijenjenih u sudskom postupku na glavnom pretresu, uključujući materijalnu dokumentaciju, iskaze svjedoka i druge relevantne dokaze, uz poštovanje procesnih garancija svih strana u postupku“, navode u Sudu BiH.

Takve činjenice, pojašnjavaju, dobijaju sudsku potvrdu i predstavljaju pouzdanu osnovu za suprotstavljanje njihovom kasnijem negiranju, relativizaciji ili iskrivljavanju. Njihov značaj zato prevazilazi konkretan krivični postupak, jer mogu predstavljati važan oslonac za očuvanje činjenica o počinjenim zločinima i suprotstavljanje pokušajima njihovog revizionističkog tumačenja.

Izvještaj Suda BiH o suđenjima za ratne zločine

U prvih pola godine, Tužilaštvo BiH podiglo je jednu optužnicu protiv šest osoba za ratne zločine, dok je Sud BiH u istom periodu potvrdio sedam optužnica protiv ukupno 20 osoba. Prema izvještaju Suda BiH, presudama je riješeno šest predmeta u odnosu na 13 osoba, dok je u 12 predmeta protiv 12 optuženih postupak obustavljen zbog smrti optuženih.

Na dan 30. juna 2026. godine, bilo je 55 predmeta protiv 62 osobe nedostupne za dalje procesuiranje, dok je ukupan broj neriješenih predmeta iznosio 132 predmeta protiv 342 osobe.

Prema podacima Tužilaštva BiH, na kraju izvještajnog perioda ostalo je neriješeno 156 predmeta ratnih zločina protiv 1.985 lica, dok je u 84 predmeta jedno ili više osumnjičenih lica i dalje nedostupno pravosuđu.

Za preživjele i porodice žrtava sudske presude imaju i posebnu emocionalnu i društvenu vrijednost. Sudbin Musić, aktivista i borac za ljudska prava iz Prijedora, smatra da su one važne upravo zato što omogućavaju da barem dio onoga što se dogodilo bude sudski dokumentovan.

„Bez sudskih presuda ne bismo imali barem tu mrvu činjenica“, kaže Musić.

Ipak, Musić upozorava da same presude ne mogu predstavljati potpunu sliku svih zločina koji su počinjeni. Kao primjer navodi Prijedor, gdje su brojni zločini procesuirani pred Haškim tribunalom i domaćim sudovima, ali dio događaja i dalje nije u potpunosti sudski istražen.

„Ne znam koliko vam je poznato da je u mom Čarakovu ubijeno 413 ljudi, žena i djece, te da to prigradsko prijedorsko naselje sudski nije istraženo, osim u nekoliko pojedinačnih slučajeva ubistava, kao što je masakr pred džamijom. Šta hoću reći, da nakon 34 godine nismo učinili mnogo“, kaže Musić.

Prema njegovim riječima, Haški tribunal imao je važnu ulogu u otvaranju teme zločina u Prijedoru i stvaranju uslova za povratak žrtava. Ipak, sudski utvrđene činjenice same po sebi nisu dovoljne za proces memorijalizacije, očuvanja sjećanja i prenošenja činjenica budućim generacijama.

„Mi to radimo i činimo sve da u tom svom parauniverzumu, u koji smo zgurani permanentnom diskriminacijom institucija entiteta u kojem živimo, a u kojem nestajemo, sa nama se polako ne gasi i proces suočavanja s prošlošću, te nada da bi taj proces mogao dobiti institucionalni i općeprihvaćeni karakter“, kaže Musić.

Institucionalno i društveno sjećanje

Upravo zbog toga sudske presude imaju značaj i izvan pravosudnog sistema. Tatjana Milovanović, stručnjakinja za tranzicijsku pravdu i ljudska prava i programska direktorica Centra za postkonfliktna istraživanja, smatra da su one jedan od najvažnijih istorijskih arhiva svega što su građani Bosne i Hercegovine preživjeli tokom rata. Tu prvenstveno misli na presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove i Suda BiH, ali i sudova u regionu.

„U našem radu, većina materijala i alata koje kreiramo za izgradnju sjećanja i mirovni rad počinju od sudski utvrđenih činjenica, pa se onda naslanjaju na individualne narative, umjetnost itd“, kaže Milovanović.

Iz Suda BiH također naglašavaju da je od velikog značaja da se činjenice utvrđene u sudskim postupcima sačuvaju kao dio institucionalnog i društvenog sjećanja. Sudske presude i dokazna građa nastala tokom sudskih postupaka predstavljaju trajno svjedočanstvo o činjenicama koje su, na osnovu izvedenih dokaza, utvrđene u konkretnim predmetima, te kao takve mogu predstavljati osnovu za razumijevanje događaja iz prošlosti i suprotstavljanju njihovom kasnijem negiranju, relativizaciji ili iskrivljavanju.

„Istovremeno, od značaja je da pravosnažne sudske odluke i u njima utvrđene činjenice budu dostupne javnosti i budućim generacijama. Kroz institucionalno očuvanje dokazne građe, dostupnost sudskih odluka, kao i odgovarajuće mehanizme informisanja i obrazovanja, sudski utvrđene činjenice mogu doprinijeti razvoju kulture sjećanja zasnovane na činjenicama“, kažu u Sudu BiH.

OSCE analiza suđenja za ratne zločine

U izvještaju Misije OSCE-a u BiH pod nazivom „Procesuiranje predmeta ratnih zločina u Bosni i Hercegovini (2004–2024)”, sa podacima zaključno sa 31. decembrom 2024. godine, domaće pravosudne institucije okončale su 773 predmeta ratnih zločina protiv 1.209 optuženih. Istovremeno je ostalo neriješeno 253 predmeta sa 2.447 poznatih osumnjičenih.

OSCE navodi i da je godišnja stopa rješavanja predmeta naglo opala nakon pandemije COVID-19 i ostala ispod predpandemijskog maksimuma od 67 predmeta godišnje, što ukazuje na usporavanje procesuiranja ratnih zločina.

Na taj način one ne predstavljaju samo zapis o događajima iz prošlosti, dalje su naveli, već mogu služiti i kao društvena opomena budućim generacijama o razmjerama i posljedicama sukoba i počinjenih zločina. Denis Džidić, izvršni direktor BIRN-a u Bosni i Hercegovini, ukazuje na to da izvještavanje o ratnim zločinima mora biti precizno, zasnovano na dokazima i sudski utvrđenim činjenicama, uz poštovanje žrtava i bez senzacionalizma.

„Važno je jasno razlikovati navode optužnice, iskaze svjedoka i činjenice koje su pravosnažno utvrđene. Neophodno je i kontinuirano pratiti suđenja. Izvještavanje samo o hapšenju, optužnici ili presudi ne daje potpunu sliku o dokazima i svjedočenjima izvedenim tokom postupka. U vremenu negiranja zločina i revizionizma, profesionalno izvještavanje doprinosi očuvanju činjenica u javnom prostoru“, naglašava Džidić.

Prema njegovim riječima, presude su često obimne i napisane složenim pravnim jezikom, zbog čega su teško dostupne široj javnosti. BIRN-ova baza sudski utvrđenih činjenica omogućava jednostavniji pristup činjenicama utvrđenim u presudama domaćih i međunarodnih sudova.

„Činjenice su organizovane prema mjestima zločina i povezane s relevantnim presudama. Tako novinari i istraživači dobijaju pouzdan alat za provjeru informacija, dok građani mogu sami vidjeti šta su sudovi utvrdili“, pojasnio je.

Džidić zaključuje da cilj nije nametanje interpretacije prošlosti, nego omogućavanje pristupa dokazanim činjenicama.

Važnost sudske prakse

Presude imaju značaj i za buduća suđenja, a Senka Nožica, advokatica sa dugogodišnjim iskustvom u predmetima ratnih zločina, uključujući rad pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu, objašnjava njihovu važnost u razrješavanju činjeničnih i pravnih pitanja.

„Iako se u našem pravu ne vezujemo direktno, kao izvor prava, za presude drugih sudova, presude su izuzetno značajne i za buduća suđenja. Mi se oslanjamo na sudsku praksu kod spornih pitanja, kojih na sreću ima sve manje. Mnogo je više činjeničnih problema nego pravnih pitanja, ipak su presude važne za utvrđivanje nekih spornih pitanja“, kaže Nožica.

Činjenice umjesto mitova

BIRN-ova baza sudski utvrđenih činjenica o ratu u BiH može biti korisna i u obrazovanju. Denis Džidić, izvršni direktor BIRN-a BiH navodi da učenicima i nastavnicima omogućava da o ratovima i zločinima uče na osnovu provjerenih informacija, a ne političkih interpretacija i mitova.

„Time se razvija kritičko mišljenje, bolje razumiju posljedice zločina i smanjuje prostor za manipulaciju prošlošću“, zaključio je.

Pored presuda Suda BiH, koje su izuzetno važne za buduću praksu, od velikog značaja su i presude suda u Haagu.

„Ono što je veliko razočarenje, kako moje, tako i kod drugih, jeste to što kantonalni i okružni sudovi nisu presuđivali za ratne zločine onoliko koliko se od njih očekivalo, koliko su bili dužni. Procesuiranje ratnih zločina uglavnom je ostalo u nadležnosti Suda BiH“, kaže advokatica.

Istovremeno, značaj presuda zavisi i od toga kako ih društvo prihvata. Iz Suda BiH upozoravaju da negiranje ili zanemarivanje činjenica pravosnažno utvrđenih u sudskim postupcima može imati ozbiljne posljedice po društvo. Takvo postupanje može doprinijeti slabljenju povjerenja u pravosudne institucije i vladavinu prava, produbljivanju društvenih podjela te otežavanju procesa pomirenja i izgradnje međusobnog povjerenja.

Društvena odgovrnost protiv negiranja zločina

Negiranje ili relativiziranje sudski utvrđenih činjenica može dodatno produbiti patnju žrtava i njihovih porodica, posebno kada se dovode u pitanje činjenice o zločinima koji su utvrđeni u pravosnažno okončanim sudskim postupcima.

„Dugoročno posmatrano, kontinuirano negiranje i iskrivljavanje sudski utvrđenih činjenica može doprinijeti stvaranju društvenog okruženja u kojem se počinjeni zločini relativiziraju, a njihova težina i posljedice umanjuju. Zbog toga je važno da institucije, svaka u okviru svojih nadležnosti, kontinuirano doprinose jačanju vladavine prava, poštovanju pravosnažnih sudskih odluka i očuvanju sudski utvrđenih činjenica“, kažu u Sudu BiH. Iz njihove perspektive, tome se može doprinijeti transparentnim radom, dostupnošću sudskih odluka i približavanjem javnosti činjenica i pravnih razloga na kojima su sudske odluke zasnovane.

Ipak, sudske presude same po sebi ne mogu riješiti sve probleme društva koje se suočava s naslijeđem rata. Senka Nožica smatra da je upravo tu jedan od najvećih izazova kada je riječ o ulozi međunarodnog i domaćeg pravosuđa.

„Sud u Haagu formiran je, s jedne strane, da bi se osudili ratni zločini, a s druge strane, da bi njegove presude dovele do pomirenja. Tu funkciju sud, nažalost, nije postigao, između ostalog, i zbog toga što je sudio relativno mali broj predmeta, što opet ima opravdanje jer su to vrlo složena suđenja, i što je ograničio broj predmeta. Njegovo trajanje bilo je prekratko da bi se procesuirali i osudili čak i svi glavni akteri“, kaže Nožica.

Prema njenim riječima, nijedna presuda sama po sebi neće dovesti do promjene svijesti građana. Za to je potrebna šira društvena aktivnost, uloga institucija, obrazovanja, medija i civilnog društva.

„U tome je ponovo značajna i uloga pravosudnih organa, jer svako negiranje ratnog zločina, nakon pravosnažne sudske presude, treba biti procesuirano“, zaključuje Nožica.

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta Akademija tranzicijske pravde i podržan je kroz Regionalni program “Podrška Evropske unije izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu” koji provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) i finansira Evropska unija (EU). Sadržaj teksta isključiva je odgovornost BH Novinara i ne odražava nužno stavove Evropske unije niti UNDP-a.