Piše: Prof. dr. Lejla Turčilo

Bosna i Hercegovina završava 2022. godinu na 67. mjestu Media Freedom Indexa Reportera bez granica, odnosno, bilježi pad za devet mjesta u odnosu na prethodnu godinu. U izvještaju RSF-a navodi se kako mediji i novinari rade u izrazito negativnom političkom i ekonomskom miljeu, u kojem brojni faktori utječu na pojavu autocenzure.

Jedna od najvećih prijetnji slobodnom novinarstvu u regionu, koja je obilježila i 2022. godinu, jesu takozvane SLAPP tužbe protiv novinara i medija. Upozorila je na to nedavno i Maja Sever, predsjednica Evropske federacije novinara, koja smatra kako je to specifičan vid pritiska političkih i drugih moćnika putem neutemeljenih tužbi kojima se novinare iscrpljuje i ugrožava njihov rad. Evropska federacija novinara pokrenula je inicijativu za osnivanje neformalne koalicije za monitoring i sprječavanje SLAPP tužbi, kojoj se već pridružilo više od 15 radnih grupa iz evropskih zemalja. Udruženje BH novinari planira početkom januara formiranje radne grupe za evidentiranje, praćenje i izvještavanje o SLAPP tužbama. Jasno je da će ova vrsta pritiska na medije i novinare biti nešto s čime će se u narednoj godini biti potrebno boriti na sistemski i organizovan način, u svrhu odbrane slobodnog novinarstva i smanjenja pritisaka na redakcije i novinare.

Šta je SLAPP tužba i zašto je problematična?

Strategic Lawsuit Against Public Participation ili „strateška sudska tužba protiv participacije javnosti“ je tužba s ciljem cenzure, zastrašivanja i ušutkavanja kritičara (najčešće prema javnoj vlasti) na način da ih se optereti procesom i troškom pravne odbrane dok ne odustanu od kritike ili protivljenja. Ove vrste tužbi nisu usmjerene samo protiv medija i novinara nego i protiv drugih aktera društva, najčešće aktivista i nevladinih organizacija, odnosno svih onih koji ukazuju na propuste javne vlasti, kriminal, korupciju itd. Od oktobra, naprimjer, dvije aktivistice za zaštitu okoliša u Bosni i Hercegovini Sara Tuševljak i Sunčica Kovačević suočene su s takvom jednom tužbom zbog svog angažmana na zaštiti Kasindolske rijeke.

Suština SLAPP tužbi je u pokretanju pravnih mjera protiv onih koji aktivno djeluju u javnom prostoru i participiraju u javnom životu na način da iskazuju kritički stav prema moćnim i privilegovanim dijelovima društva, najčešće političkim i ekonomskim elitama. Te pravne mjere najčešće se odnose na pokretanje tužbi za klevetu. Ovdje je važno naglasiti da su tužbe za klevetu legitimna pravna mjera, no ono što odvaja SLAPP od opravdanih tužbi je činjenica da SLAPP tužbe nemaju pravnu osnovu, očigledno su neutemeljene, a tužitelji najčešće zloupotrebljavaju pravni postupak na način da potražuju neopravdano visoke odštetne zahtjeve. Zapravo, SLAPP tužbe se ne pokreću kako bi tužitelj došao do povoljnog ishoda sudskog postupka, odnosno, on ne očekuje presudu u svoju korist, nego mu je cilj zastrašivanje, profesionalno diskreditovanje, uznemiravanje, psihološki pritisak, ugrožavanje reputacije tuženika i njegovo finansijsko iscrpljivanje.

SLAPP je, u praksi, usmjeren u dva pravca: prvi su posljedice koje tužena strana (novinari, mediji, aktivisti, NGO) ima tokom samog postupka, dakle na sudu, a drugi su posljedice koje ima u javnosti. Tokom sudskog postupka novinari (i drugi kritičari društva) izloženi su ne samo finansijskim troškovima (angažovanja pravnog tima itd.), nego i troše vrijeme na sudu, a za većinu njih prolazak kroz sam sudski proces veoma je stresno iskustvo. Nerijetko se i njihove kolegice i kolege pozivaju kao svjedoci, što ih također opterećuje, a tuženima predstavlja i dodatni stres, jer proces koji se vodi protiv njih indirektno nanosi štetu (ometa, oduzima vrijeme i stresan je) i kolegicama i kolegama.

„Kada jedna redakcija i jedan novinar primi dvije, tri, pet, deset, trideset tužbi, stalno moraš ići na nekakva ročišta, često i u nekom drugom gradu. Jednostavno, ljudi su potpuno iscrpljeni“, kaže Maja Sever. Pored ovih očiglednih posljedica po novinare, njihov odlazak na sudove ometa i ugrožava rad samih redakcija, koje nerijetko rade s malim brojem uposlenih, od kojih značajan broj umjesto na poslu provodi vrijeme na sudovima.

Druga dimenzija tokom pravnog postupka u SLAPP procesima koja predstavlja ozbiljnu posljedicu po tužene je reputacijska. Tužitelji nerijetko tokom samog postupka (ili čak prije pokretanja tužbe) izdaju saopćenja koja prenose njima bliski mediji ili angažuju botove po društvenim mrežama za uništavanje reputacije tuženika na način da ih prije sudske presude proglašavaju krivim, označavaju kao neprijatelje i huškaju javnost protiv njih. Upravo to je osnova zastrašivanja i šalje poruku ne samo onima koji su tuženi, nego i svima drugima koji bi se potencijalno mogli ubuduće usuditi suprotstaviti moćnicima koji zloupotrebljavaju SLAPP – kako će proći ukoliko se to desi. Baš zbog činjenice da se prije i tokom samog SLAPP postupka sistematski i kontinuirano radi na rušenju reputacije novinara ili medija koji je tužen, te da se istovremeno taj novinar i medij iscrpljuju dugotrajnim i stresnim boravkom na sudu (iako je već iz same prirode tužbe jasno da presuda neće biti u korist tužitelja), jasno je da je cilj pokretača SLAPP tužbi autocenzura medija i novinara, odnosno da ih se želi natjerati da prije ukazivanja na neke društvene devijacije ili kritičkog pisanja o nekoj temi ili akteru društva dobro razmisle da li im se, posljedično, isplati prolaziti kroz torturu SLAPP-a.

Visoki odštetni zahtjevi također su opasnost za neometan rad medija koji su tuženi. Naime, iako SLAPP po svojoj suštini jesu tužbe koje su neosnovane i koje bi većina sudova trebala kao takve i odbaciti, nerijetko se dešava i suprotno: uslijed sprege politike i sudstva donose se presude u korist tužitelja, što medije i novinare stavlja u problem isplaćivanja enormno visokih odštetnih zahtjeva, čime se ugrožava njihova egzistencija. Jedan od posljednjih takvih slučajeva dogodio se nedavno u Hrvatskoj, gdje je novinarka Davorka Blažević bila u obavezi isplatiti svoju osmomjesečnu zaradu (oko 5,5 hiljada kuna) sutkinji Vrhovnog suda u penziji Senki Klarić Baranović. Ovaj slučaj primjer je i izuzetne novinarske solidarnosti u slučaju SLAPP tužbi, budući da su kolege i kolegice, na inicijativu Hrvatskog novinarskog društva, u kratkom roku skupili potreban novac i tako pomogli novinarki Blažević.

Zašto borba protiv SLAPP tužbi mora biti prioritet za 2023. godinu?

S obzirom na to da SLAPP tužbe postaju sve snažnije i sve masovnije sredstvo pritiska na medije, novinare, ali i aktiviste u regionu, uspostavljanje mreže za njihovo praćenje i suprotstavljanje SLAPP-u je izuzetno važan korak solidarnosti i zajedničke borbe protiv nametanja autocenzure u javnom prostoru. No, osim činjenice da SLAPP služi za pritisak, iscrpljivanje i ugrožavanje medija, novinara, aktivista i NGO, ove tužbe predstavljaju ozbiljan problem za javnu debatu iz još jednog za sve nas važnog razloga. SLAPP tužbe, naime, nastoje zaustaviti javne rasprave o pitanjima od javnog interesa, odnosno, nastoje javnu debatu iz javnog prebaciti u pravni prostor. Drugim riječima, oni koji pokreću SLAPP tužbe imaju i širu namjeru od samo osvete onima koji su im se zamjerili kritičkim pisanjem ili nekim drugim oblikom javnog angažmana. Oni nastoje utišati kritiku u društvu, a odlučivanje o tome šta je javni interes i kako ga štititi prebaciti u pravnu sferu, umjesto da o njemu odlučuju građani. Upravo iz tog razloga borba protiv SLAPP tužbi mora biti prioritet za 2023. godinu, i to ne samo za medije, novinare, aktiviste i druge javne djelatnike suočene s ovim tužbama i organizacije za zaštitu novinara. To je prioritet svih nas kao građana, jer na taj način štitimo pravo na javnu debatu u javnoj sferi kao osnovnu demokratsku vrijednost svakog društva.

Iako se čini da kao pojedinci ne možemo učiniti puno u ovom kontekstu, te da borba protiv SLAPP-a mora biti institucionalna i sistemska (u smislu donošenja nacionalne, regionalne i globalne legislative i strategija), davanje javne podrške medijima, novinarima i aktivistima suočenim sa SLAPP tužbama, pa i simbolična finansijska podrška onima suočenim s obavezom plaćanja odštetnih zahtjeva dobar su način da kao građani preuzmemo svoj dio odgovornosti u borbi protiv SLAPP tužbi, koje ugrožavaju sve nas i naše pravo na slobodu informisanja i kritike i koje, kao takve, ne smiju biti prihvaćene i prihvatljive.

(Izvor: Analiziraj.ba)