Duboko vjerujući da novinarstvo kao snaga odgovornog, profesionalnog i etičnog javnog govora ima bogat potencijal za kreiranje demokratskog i otvorenog društva, u ovom ću članku iznijeti nekoliko osobnih promišljanja o tome zašto novinarstvo držim i kao mirovnu misiju, naročito u postkonfliktnom društvu kao što je bosanskohercegovačko, u kojem se – pod utjecajem nacionalističkih politika – mimoilaze najmanje tri javnosti, uslijed čega se radikalno sužava prostor zajedničkog dijaloga i razmjene iskustava. U toj misiji glas mladih novinara i novinarki neizostavan je segment u sveobuhvatnoj borbi za društveno ozdravljenje.
Posebnu odgovornost u zagovaranju mirovnih rješenja u društvima opterećenim ratnim dešavanjima imaju osobe koje javno djeluju i čiji javni govor potencijalno utječe na različite društvene slojeve. Umjesto prepuštanja javnog mnijenja nacionalističkim glasnogovornicima mržnje, pametna bi preporuka bila javni prostor svesrdno otvarati obrazovanim i mržnjom neopterećenim mladim ljudima, te na taj način doprinijeti podizanju standarda urušenih pred partikularnim nacionalističkim interesima stranačkih ideologija impotentnih da artikuliraju viziju boljeg demokratskog društvenog uređenja, pritom ne negirajući individualne ni kolektivne specifičnosti koje su stoljećima kohabitirale kao ukras i simboličko-vrijednosni kapital duboko utkan u Bosnu i Hercegovinu. Jedinstvenu zemlju svih svojih ljudi. Svih onih koji, dužinom i širinom njezine historijsko-geografske magičnosti, budni sniju san o boljoj budućnosti. Pa s onu stranu patetičnog iscrtavanja skice „bolje budućnosti“ zapitajmo se da li je ona uistinu moguća. I, ako jeste, šta već sada možemo napraviti? Za početak bilo bi dobro vratiti povjerenje u vlastiti omladinski potencijal, u snagu omladinske energije koja bi mogla svojom prkosnošću urušavati zidove podjela; zidove koji su zidani ne bi li spriječili međuljudsku razmjenu pozitivnih vrijednosti, znanja, dobrih vibracija i iskustava iz kojih bi jedni od drugih mogli učiti o empatiji i čovječnosti, ljudskoj ranjivosti i prolaznosti. O životu i smrti. Mukotrpnom radu. Snovima. Idejama. Ambicijama i promašajima. Zaluđenostima i povrijeđenostima. Onim ljudskim iskustvima koja čovjeka čine takvim, autentičnim na nivou proživljenog i preživljenog, a opet – supstancijalno i egzistencijalno – nalik jedan drugome. Nije li to osnov na kojem je moguće, okupljeni u ljubavi prema iskonskom u nama, graditi bosanskohercegovačko društvo pozitivnih vrijednosti? Baš takvo društvo u kakvom ćemo na nivo svjesnog dovesti misao o tome da je rat najveće zlo koje ljudski um može proizvesti. Zato je važno da naučimo lekciju o umijeću i neophodnosti traženja oprosta, o kulturi sjećanja građenoj na razumijevanju patnje i bola; sa zavjetom da se nikad nikome više takva bol, gubitak doma ili bližnjeg ne ponovi.
Novinarstvo je snažna sila, pa je baš zbog toga zloupotrebljavano i u historiji i u sadašnjosti naših života. Ono je, zbog svoje moći dopiranja do drugih, bilo i ostalo zavodljivo za negativne utjecaje, za pokušaje upisivanja sitnih ili krupnih – interesnih ali zloćudnih ideoloških implikacija u njegovu sadržajnu suštinu. To, međutim, možemo i trebamo mijenjati. Zbog naših života i života onih koji će doći poslije nas. Činimo to snagom osobnog društvenog i novinarskog angažmana, uvjereni da društvo pozitivnih vrijednosti nema alternativu. Usudimo se i hrabro iskoračimo iz duhovnih i intelektualnih pećina u koje nas pokušavaju stjerati i uvjeriti kako nam je u njima ugodno, kako nam je u tim mračnim salonima za proizvodnju zla i osvete život vredniji, bolji, skuplji i sadržajniji. No, nije li to samo po sebi paradoksalno? Izgradnja mira najvrednija je djelatnost Bosne i Hercegovine nakon razarajućeg rata. Nakon godina natopljenih krvlju i suzama, genocidom i traženjem posmrtnih ostataka članova porodica. I baš zbog toga novinarsko pero u rukama mladog bosanskohercegovačkog čovjeka, oplemenjeno željom za mirom, moglo bi konačno biti najsvetiji predmet u koji će se javnost, željna bolje sutrašnjice, pouzdati. Novinarke i novinari su ponosni saveznici svih dobronamjernih građana; oni su u službi javnosti, istine, raznolikosti i razvoja. Novinari su na prvoj liniji slobode mišljenja, odbrane dostojanstva radnika i radnica. Oni su tračak nade u mračnoj šumi bosanskohercegovačke nacionalističke politike, u kojoj se ponekad zagubimo uvučeni u instrumentalizovani narativ o drugima kao neprijateljima. A strah od promjene najveći je neprijatelj svih nas. Strah od promjene loših navika. Strah od promjene perspektive.
Novinarska omladinska zajednica Bosne i Hercegovine, koja će već sutra postati utjecajna struja, ima važan zadatak da raskrsti s lošim praksama svojih prethodnika, da se ugleda na svijetle primjere bosanskohercegovačkog novinarstva i da – poučena njihovim iskustvima – utaba staze novom valu društveno angažiranog, mirovnog, omladinskog i kritički mislećeg novinarstva. Haotičnu javnu sliku prošlosti i revizionizma imaju potencijal prekinuti mladi novinari i novinarke koji će svojim primjerom, koristeći činjenično i objektivno medijsko izvještavanje, prekinuti etnonacionalističku matricu i na taj način pomoći u institucionalnom suočavanju s prošlošću naše zemlje i izgradnji mira.
Samo zajedno, mladi novinari i novinarke iz svih krajeva domovine, moći ćemo ponosno koračati budućnošću i radovati se plodovima izgovorenih, posijanih riječi.
Nikola Vučić, novinar, televizijski voditelj, istraživač. Urednik i voditelj televizijske emisije “Izvan okvira” na N1 BiH. Završio je studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu obranom završnog rada o perspektivama regionalne književne komparatistike u svjetlu jezične prekograničnosti. Tokom novinarskog rada vodio je niz projekata iz oblasti ljudskih prava i rodne ravnopravnosti, izgradnje mira i kulture sjećanja. Surađuje s lokalnim i međunarodnim organizacijama civilnog društva. U fokusu akademskog polja djelovanja istražuje suvremenu kulturu, identitetske politike i društvene prakse, o čemu objavljuje radove i publikacije u različitim medijima i časopisima, među kojima je hrvatski časopis Književna republika. Autor je Kritike toksične muškosti, koju je 2021. godine objavila njemačka organizacija Friedrich Ebert Stiftung na BHS i engleskom jeziku.
(Izvor: dwp-balkan.org)
