Dok rat u Ukrajini eskalira, Evropska federacija novinara (EFJ) intervjuirala je Nadeždu Azhgikhinu, rusku novinarku, direktoricu PEN Moskva i bivšu potpredsjednicu Evropske federacije novinara, od 2013. do 2019.

Azhgikhina je iskusna novinarka, prava borkinja za slobodu medija, spisateljica o ljudskim pravima, ravnopravnosti spolova, suvremenom novinarstvu i kulturi. Predavala je na Moskovskom državnom sveučilištu, Sveučilištu Columbia (SAD), Sveučilištu Tampere (Finska), Sveučilištu Sodertorn (Švedska), London School of Economics (Velika Britanija) i Harvardu (SAD). Od 2014. do 2016. bila je ruska koordinatorica Dijaloga strukovnih organizacija Ukrajine i Rusije pod okriljem OESS-a.

Kao novinarka, privržena etičkim vrijednostima, kako doživljavate trenutni kontekst ovog rata u Ukrajini i njegove posljedice za novinare i medije s obje strane granice?

To je prava katastrofa. Niko nije očekivao ovakvu situaciju u Rusiji, a koliko sam shvatila, ni u Ukrajini. Ljudi su mislili da je to samo takmičenje i prijetnje. Agresivna retorika bila je sveprisutna, bila je zastrašujuća. Novinari su mnogo pridonijeli eskalaciji, urednici su ih tjerali na sve agresivniji jezik. Prostora za stvarnu analizu i uravnotežene informacije gotovo da nije bilo, svi su koristili mišljenja umjesto činjenica, često bez ikakvih dokaza, bila je to jasna slika medijskog krajolika “post-istine”.

Nema sumnje da su Covid-19 i njegove posljedice, permanentni stres i kriza utjecali na situaciju. Posebno u Rusiji i Ukrajini mediji su pisali o mogućem ratu kao pravoj opciji, a većina medija sudjelovala je u mainstream političkoj agendi. U obje zemlje, protivnici službenog militantnog trenda suočili su se s ograničenjima.

Počelo je to davno, i traje godinama. Od 2014. ruski mediji i novinari koji podržavaju Ukrajince i oklijevaju u državnim službenim pozicijama o Krimu i Donbasu suočavaju se sa sudskim sporovima, cenzurom i ograničenjima. Medijski pravnici izbrojali su više od 30 novih zakonskih inicijativa i zakonskih propisa koji ograničavaju medijsko područje i slobodu izražavanja. Mnogi mediji, pa čak i osobno novinari, uvršteni su na liste “stranih agenata”, nekoliko medija je zabranjeno, blogeri i korisnici interneta također.

Ironija je htjela da ograničenja u Rusiji budu inspirirana zapadnim ograničenjima za ruske državne medije, prije svega Russia Today i Sputnik. Snažni napadi na nezavisne medije u Rusiji počeli su odmah nakon uključivanja RT-a u SAD-u na popis američkih stranih agenata. Svaka nova zabrana službenih ruskih medija u Europi potaknula je nove napade na slobodne medije i udruge za ljudska prava u Rusiji. Nedavno zabrana RT-a i Sputnika i u Evropi također.

Tako bismo se uskoro mogli suočiti s potpunim iskorjenjivanjem neovisnih medija u Rusiji, posebno nakon ovih neviđenih ekonomskih sankcija. Sankcije nikada nisu djelovale protiv ruskih dužnosnika ili oligarha, naprotiv, podržavale su ih i ujedinjavale obične ljude oko vlasti koji su  inspirirani lovom, okrivljavanjem i kažnjavanjem svih nezavisnih glasova u Rusiji uz podršku šire javnosti.

U Ukrajini su mediji na ruskom jeziku ili mediji koji izražavaju bilo kakve simpatije prema Rusiji dugi niz godina bili ograničeni, neki su zatvoreni. Novinarska zajednica bila je polarizirana u obje zemlje. U ovoj situaciji etika i profesionalni standardi prvi pate.

Moram reći da je još jedna dramatična točka u zaštiti novinarstva kao javnog dobra bila kriza profesije na Zapadu i trendovi “Russiagate” u zapadnim medijima. Rusi su bili “toksični” po porijeklu, ljudi nisu imali argumente za to, a urednici su jednostavno slijedili trend. S Amerikancima u vodstvu.

Za ruske liberale i novinare, koji su desetljećima kao uzor gledali u SAD i sve kvalitetne zapadne medije, bila je to dramatična frustracija. Danas, tokom “specijalne operacije” u Ukrajini (to je službena definicija u ruskim medijima budući da su riječi “rat” ili “invazija” službeno zabranjene za upotrebu), etika je gotovo potpuno zaboravljena. Propaganda na TV kanalima nema veze s etikom i novinarstvom, puna je agresije.

Novinarska zajednica u Rusiji je podijeljena, a nisu ujedinjeni ni oni koji su protiv rata. Neki misle da je Ukrajina kao sveta država sa svetim vođama, a oni koji oklijevaju bivaju napadnuti. Ostali novinari podržavaju specijalne operacije. A neki ukrajinski novinari bez sumnje krive sve Ruse. Neki kolege pozivaju na sve više sankcija Rusiji i rat protiv Rusije… To je totalna katastrofa.

Sudjelovali ste u dijalogu između ruskih i ukrajinskih novinarskih organizacija koji je 2014. pokrenuo OESS. Dijalog je stavio veliki naglasak na činjenicu da novinari nikada ne bi smjeli postati vojnici u informacijskom ratu. Jesu li te preporuke danas zaboravljene?

Sretna sam što sam četiri godine sudjelovala u dijalogu i sretna sam što smo uspjeli razgovarati o profesionalnim i etičkim pitanjima, objaviti priručnike, snimiti filmove i uspostaviti pravi dijalog. Naziv našeg projekta bio je Dvije zemlje, jedna profesija.

Bila je to prava građanska inicijativa i ponosna sam što sam u njoj sudjelovala. Prvo smo došli u sjedište EFJ-a i IFJ-a u Bruxellesu u proljeće 2014. i počeli s etikom i zajedničkim odlukama dva Vijeća za medije. Ali glavno postignuće je to što smo spasili osam ljudi iz pritvora, oni pišu u knjigama i kazuju u filmovima da su živi zbog našeg zajedničkog zahtjeva za njihovo oslobađanje. To je najvažnije i djeluje. Drago mi je da smo u kontaktu s našim ukrajinskim kolegama. Vjerujem da bi dijalog ponovno bio aktivan. Nažalost, zamrznut je 2018. U budućnosti trebamo pravi dijalog ljudi i novinara.

Mislite li da je danas moguće ponovno uspostaviti dijalog između ruskih i ukrajinskih novinarskih organizacija, oko ovih profesionalnih vrijednosti?

Sigurna sam da će se prije ili kasnije ponovno uspostaviti. Možda je to dug put. Ali vrlo je važno.

Šta evropske novinarske organizacije i njihove federacije, EFJ i IFJ, mogu učiniti kako bi podržale nezavisne novinare u Ukrajini i Rusiji?

Kao prvo, mogu kontaktirati neovisne novinarske grupe i novinare, provjeriti informacije, pratiti situacije s novinarskim pravima i slobodom medija, izraziti solidarnost. Oni bi trebali informirati zapadnu publiku o situaciji kako bi organizirali akcije solidarnosti.

Oduprijeti se svim oblicima diskriminacije novinara. Mislim da je bila prava pogreška vlasti EU-a što su zabranile ruske službene medije, to će dovesti do diskriminacije novinara i sve veće agresije i propagande posvuda.

Dok sada, 1. marta, odgovaram na vaša pitanja, primila sam dvije vijesti. Jednu od kolega, koji govore da će nova pravna inicijativa ruskog parlamenta uspostaviti novi amandman na Zakon o lažnim vijestima po pitanju lažnih vijesti o vojnim operacijama. Optužbe će biti do 15 godina zatvora. I drugu, od moje bivše studentice koja se prijavila za stipendiju u Evropi i ostvarila najbolji rezultat, ali je dobila poruku da je ne mogu pozvati jer je iz Rusije. To je jako, jako tužno.

I još jedna stvar – javljaju se i prijedlozi za isključivanje svih Rusa iz profesionalnih i drugih međunarodnih tijela. To je isto kao i sankcije koje već uništavaju rusko civilno društvo i koje ga mogu potpuno okončati. To je poput smrtne kazne za nezavisne glasove i nezavisne medije u Rusiji. Svi pošteni novinari, ruski, ukrajinski, francuski, njemački imaju istu krv i iste vrijednosti, što je važno imati na umu.

Nadam se da bi se evropski novinari mogli oduprijeti svim oblicima diskriminacije i podržati zajedničke napore za bolju komunikaciju svih medijskih djelatnika koji se zalažu za etičke i profesionalne standarde, za mir. Vjerujem u solidarnost novinara iz svih zemalja, našu predanost profesionalnoj dužnosti, dobru.

EFJ u tome puno pomaže. EFJ bi mogao učiniti puno u budućnosti, i prevladati mračne i tužne trenutke, kako bi podržao naše profesionalne vrijednosti. Važno je za novinare, važno je i za našu publiku. Ne bismo smjeli dopustiti da se nova željezna zavjesa pojavi u Evropi.

Ako EU ne izdaje vize za Ruse – važno je dati vize novinarima za stručne sastanke i rasprave.

Novinari su sada prisiljeni izvještavati o sukobu ponekad bez odgovarajuće obuke ili pripreme. Koja bi bila vaša poruka novinarima koji trenutno prate rat?

Ponovit ću preporuke mojih kolega iz ruskih i međunarodnih medija o sukobima. Pokušajte reći istinu, prijavite ono čemu svjedočite i pažljivo provjerite sve, sve informacije, pokušajte biti neovisni čak i od svojih emocija i nastojte ne nauditi svojim izvještavanjem.

Prije opasnih putovanja posavjetujte se s iskusnim kolegama, stručnjacima i terapeutima. U svakom slučaju nemojte izvještavati o stvarima u koje niste sigurni. Nažalost, na terenu ne radi toliko neovisnih novinara, većina medija koristi isti materijal velikih agencija. Pokušajte pronaći nezavisne izvore, provjerite mnogo puta s različitim izvorima sve osjetljive ili šokantne informacije.

Međunarodne novinarske mreže, poput Mreže etičkog novinarstva i drugih, kažu da je danas najvažnija provjera činjenica.

Zapamtite da je novinarstvo javno dobro, u idealnom slučaju, ali ovaj ideal nam je potreban da bismo preživjeli.

Izvor: EFJ