“Danas, kada se žensko tijelo objektivizira, stigmatizira, mobinguje, napastvuje, diskriminira, Međunarodni dan žena je dan kada glasovi žena trebaju biti prodorniji da se sačuvaju stečena ženska prava i implementiraju brojne međunarodne regulative kojim se ta prava garantiraju u BiH”, ukazuje Vildana Džekman iz Linije za pravnu pomoć novinarima/kama, koja djeluje u okviru Udruženja BH novinari.
U povodu Međunarodnog dana žena Džekman kaže i da je veoma važno da žene prepoznaju nasilje i druge oblike kršenja ženskih prava i da prijave svako kršenje nadležnim institucijama.
“U posljednje vrijeme seksualno uznemiravanje žena kao i mobing su prava koja su tabuizirana u bh. društvu. Žene rijetko prijavljuju kršenja ženskih prava zbog straha od gubitka posla, napada na porodicu, a s druge strane jedna od razloga je nepoznanica kome se obratiti za pomoć i podršku”, navodi.
Primjećuje i kako žene vrlo često ne prepoznaju da se radi o nasilju i kršenju ženskih prava. Za primjer ističe istraživanja koja pokazuju da je svaka peta novinarka u BiH doživjela neku vrstu diskriminacije na rodnom osnovu. Navodi podatak i kako je Linija za pomoć novinarima, koja djeluje u sklopu Udruženja BH Novinari, u posljednjih pet godina zabilježila 60-ak slučajeva napada na novinarke.
Dodaje i kako su rezultati ankete Međunarodne federacije novinara, provedene 2018. godine, takođe pokazali da je samo svaki peti poslodavac usvojio politike koje pokrivaju rodno zasnovano nasilje i seksualno uznemiravanje na radnom mjestu.
“Bosna i Hercegovina nije još uvijek ratificirala Konvenciju ILO 190 o zabrani nasilja i uznemiravanja u domenu rada. Usvajanje Konvencije osiguralo bi da institucije vlasti usvoje integrisan pristup i rodno osjetljive prevencije nasilja i uznemiravanja (pa i seksualnog uznemiravanja) u oblasti rada. To bi osiguralo dodatnu zaštitu radnih prava žena na radnim mjestima, ali pri zapošljavanju”, kazala je Džekman.
‘Državo, pokaži da nismo same’
Milica Pralica, predsjednica udruženja građana Oštra nula, navodi da se žene suočavaju sa mnogim preprekama u svom životu još od najranijeg djetinjstva.
“U tradicionalnom i patrijarhalnom društvu, kao što je bh. društvo, veoma je bitno da se slavi rođenje muškog djeteta, muško dijete je nasljednik i njemu se sve treba dati, on uvijek ima prioritet u porodicama slabijeg socijalnog i imovinskog stanja, uvijek se stavlja prioritet na mušku djecu i ona se prva školuju. Djevojčice, djevojke i žene nemaju ravnopravan položaj u društvu i to je najveća prepreka koju nam patrijarhat nameće”, ukazuje Pralica.
Prema njenim riječima, primjera ima mnogo više, između ostalog i na radnim pozicijama gdje su većinom na vodećim pozicijama muškarci, a žene za iste poslove dobijaju manju platu.
“Ne čuje se dovoljno glas borkinja, feministkinja, aktivistkinja za ženska prava, nas koje otvaramo siguran prostor tim ženama”, primjećuje Pralica.
Podsjeća i na prošlogodišnji marš “Šutnja nas ne štiti”, kojim su htjele da ohrabre žene da počnu da govore o svim oblicima nasilja koje one preživljavaju u svom životu.
“Ove godine imale smo slučaj glumice Milene Radulović, kojoj se beskrajno zahvaljujemo što je progovorila u ime nas svih žena o seksualnom nasilju. Upravo zato nam je ove godine parola osmomartovskog marša ‘Državo, pokaži da nismo same’. Ove godine smo se najviše fokusirale na seksualno nasilje i nasilje protiv polnog integriteta. Žene nisu svjesne koje su to sve vrste seksualnog nasilja, jer i dalje se jedino silovanje percipira kao jedino krivično djelo i zločin. Sad druge strane, silovatelji nisu adekvatno kažnjeni i te presude mahom i oslobađajuće ili im se pružaju olakšavajuće okolnosti ako je otac ili ima mala primanja”, kazala je Pralica.
Stvoriti okruženje nulte tolerancije na nasilje
Amela Bašić-Tomić iz Fondacije Udružene žene ukazuje na kampanju “Zaposlenjem prekidamo začarani krug nasilja”, koju već pet godina realizuju. Tom kampanjom se zainteresovani poslodavci pozivaju da omoguće zapošljavanje jedne žene koja je preživjela nasilje u porodici.
“Kampanja ima za cilj uključenje predstavnika javnog sektora, kao i privrednih i privatnih poslodavaca u zapošljavanje žena koje koriste posebnu mjeru podrške u Sigurnoj kući, skloništu za žene i djecu žrtve nasilja u porodici. Pismo poziva je upućeno na 72 adrese poslodavaca u javnom, privrednom i privatnom sektoru u Banjaluci. Ishod i mogućnost za realizaciju zaposlenja u toku 2021. godine će biti objavljena povodom predstojećeg osmomartovskog praznika”, najavila je Bašić-Tomić.
Takođe, nastavljaju i sa ukazivanjem na probleme rodno zasnovanog nasilja. Upravo traje emitovanje promotivnog spota na dostupnim servisima podrške na RTRS-u, kao i niz preventivnih aktivnosti kako bi ukazali na ovaj veliki društveni problem.
Bašić-Tomić navodi da je Dan žena “zapao” u krizu identiteta. Neki smatraju, kaže, kako je čudno da žene imaju jedan dan kada će se obraćati pažnja na njih i da im se odavanjem priznanja tog jednog dana upravo poručuje da su svih ostalih nebitne. S druge strane, navodi, ima i onih koji kažu da su žene važne svaki dan i da baš zbog toga trebaju imati i ovaj jedan u kojem će im se pokloniti sva moguća pažnja.
“Čini da je najmanje onih koji se sjećaju zbog čega i kako je sve počelo. A počelo je kao borba za bolji položaj žene u društvu. Cilj Međunarodnog dana žena nije tako što će ih muškarci izvesti na večeru ili što će im kupiti buket cvijeća. Ovaj dan treba da iskoristiti onako kako ga je zamislila Clara Zetkin – da se jasno i glasno ukaže na brojne probleme”, zaključuje Bašić-Tomić.
S tim u vezi, aktivistkinje, feministkinje, borkinje za ljudska prava i pravnice ukazuju kako je važno raditi na umanjenju rodnih stereotipa i predrasuda koji se vezuje za podjele poslova na muške i ženske. Potrebno je i jačati žene koje se suočavaju sa kršenjem njihovih prava da to prijave nadležnim institucijama. Samo na taj način, kažu, možemo svi uticati na smanjenje sive ekonomije
i stvaranje konteksta u kojima će se poštovati sva zakonska rješenja. I na kraju, ali ne manje važno, važno je stvoriti okruženje nulte tolerancije na nasilje kako bi se svaki vid nasilja sankcionisao i time poslao poruku da se radi o velikom društvenom problemu.
