U Bosni i Hercegovini trenutačno djeluje šest novinarskih udruženja, što je relativno visok broj u odnosu na druge države bivše Jugoslavije. Tako npr. u Sloveniji i Hrvatskoj postoji samo jedno udruženje, a u Srbiji 2. Velik broj udruženja osnovan je uglavnom zadnjih desetak godina, a svako je imalo različite razloge za pokretanjem zasebnog, samostalnog novinarskog udruženja. Postoji i Koordinacija novinarskih udruženja u BiH.

Točan broj novinara u BiH teško je utvrditi, jer nisu svi članovi novinarskih udruženja, a niti sva udruženja vode precizne evidencije. Može se samo pretpostavljati kako je većina novinara u BiH učlanjenja u jedno od 6 udruženja. Slabo dostupni podaci o novinarima nisu specifičnost samo ovog istraživanja. Sa sličnim teškoćama suočila se i Melisa Dedović istražujući edukaciju novinara u BiH, objavljenoj u knjizi “Obrazovanje novinara u jugoistočnoj Evropi: Korak bliže profesionalizmu”, gdje kaže da je “Potrebno napomenuti da je do podataka bilo teško doći, jer su urednici i vlasnici medija uglavnom odbijali ili su nerado govorili o obrazovnoj i kadrovskoj strukturi u vlastitim medijima”.

Transparentnost podataka o medijima i novinarima očito je tek faza koja predstoji, ali bez nje se ne mogu donositi ozbiljne mjere u razvitku profesije.

Nezavisna unija profesionalnih novinara (NUPN)

Osnovni podaci o NUPN nalaze se u prilogu 5. 2. gdje je objavljen ispunjen upitnik, a dodatni podaci dobiveni su na razgovoru održanom 21. 4. 2004. u prostorijama udruženja na kojem su prisustvovali Boro Kontić, predsjednik, Borka Rudić, tajnica i Aida Poričanin, administrativna tajnica.

Uniju je osnovala grupa novinara iz Sarajeva u prosincu 1994. godine a danas broji 413 članova te podružnice u Mostaru, Travniku, Tuzli, Zenici, Bijaću, Goraždu i Konjicu te više strukovnih sekcija.

NUPN administrativno vodi i Liniju za pomoć novinarima, koja je poseban odjel koji djeluje u okviru Koordinacije novinarskih udruženja i koju smatraju izuzetno značajnom. Pomoć novinarima je jedan od važnijih segmenata djelatnosti NUPN. Briga za članove najviše dolazi do izražaja kada su oni na bilo koji način ugroženi, pa ne čudi kada kažu da je najveća korist koju imaju novinari od članstva u NUPN je zaštita, pogotovo u malim sredinama. Članovi imaju besplatnu pravnu pomoć i obranu na sudu kroz usluge advokatske kancelarije s kojom je sklopljen ugovor. Zaštita novinara je naišla i na najveću potporu članstva, kao što e to bilo u slučaju RTV Goražde, sprječavanju nezakonite privatizacije RTV Konjic, podrška novinarima Oslobođenja , Federalne TV, Slobodne Bosne, Nezavisnih novina i drugih medija kada su bili izloženi napadima i pritiscima.

Akcija za koju smatraju da je naišla na najveću potporu članstva jeste smanjenje poreza na promet i usluge za tiskane medije u BiH. Usporedbe radi, takvu akciju pokušavaju provesti hrvatske novinarske udruge, naročito Udruga novinskih nakladnika, ali bezuspješno.

Najvažnije aktivnost u 2003. godini, prema njihovoj ocjeni, je organiziranje javne kampanje za usvajanje i primjenu Zakona o zaštiti od klevete, čime BiH prednjači među ostalim zemljama regije.

NUPN kao značajne pravce djelovanja vidi sklapanje kolektivnog ugovora, koji bi mogli unaprijediti radni i socijalni položaj novinara, ali smatraju kako je to nemoguće bez boljeg rada novinarskih udruženja. U BiH postoje jasna pravila i zakoni koji određuju medijski okoliš, ali u praksi u redakcijama se to ne uočava. Stoga se angažiraju na stvaranju uvjeta za udruživanje novinarskih organizacija u jedinstvenu udrugu.

Nezavisno udruženje novinara Republike Srpske (NUN RS)

Osnovni podaci objavljeni su u prilog 5. 2. ovog istraživanja, a dodatne informacije dobivene su u razgovoru s Draganom Jerinićem, predsjednikom, na sastanku održanom 28. 4. 2004. u Banja Luci.

NUN RS osnovali su 1997. godine novinara iz Banja Luke, a trenutačno ih je oko 100 članova. Ostale podatke o članovima nemaju, jer ne vode evidenciju. Aktivnost NUN-a odvija se sada uglavnom kroz Koordinaciju, jer nemaju više stalnog izvora financiranja,. Donacije su istekle 2002. godine, imovine nema, prostorije su unajmljene, članarine ne ubiru, nema uposlenih, pa stoga i ne čudi što je evidencija o članstvu nedostatna.

Glavni razlog osnivanja NUN-a je, prema mišljenju Dragana Jerinića, nezadovoljstvo postojećim novinarskim udruženjem u RS. Skupina od 20 do 30 novinara, među kojima su bili Kopanja, Kocijan, Perić i drugi, nezadovoljni, kako kaže, “učmalim udruženjem” pokrenuli su svoje udruženje. Uvjet za učlanjenje bio je profesionalni angažman u nekom od medija u BiH.

U Republici Srpskoj puno je medija, ali položaj novinara nije zadovoljavajući, pa su sudjelovali u izradi Zakona o slobodnom pristupu informacijama i Zakonu o kleveti. Uz pomoć IREX Promedia programa tiskali su brošure obrazovnog karaktera.

Najznačajnijom akcijom smatraju “Zahtijevamo”, pokrenutu nakon atentata na Željka Kopanju. Ujedinili su – kaže Jerinić – sve medije u Republici Srpskoj zahtjevom da se nađe atentator na novinara. Dnevne novine tiskale su po 3 prazne stranice, samo s naslovom, “Zahtijevamo”. TV postoje emitirale su prazni ekran također samo s nazivom “Zahtijevamo”. Akcija je imala značajan utjecaj na razvijanje novinarske solidarnosti, ali bez rezultata, jer atentator nikada nije pronađen. I NUN smatra kako je budućnost novinarskog organiziranja u BiH samo u jedinstvenoj organizaciji.

Savez novinara BiH

Savez novinara nasljednik je prijeratnog novinarskog udruženja, pa je tako i naslijedio vlasništvo te organizacije, koje se sastoji od Kluba novinara i radnih prostorija u Pruščakovoj ulici u Sarajevu. Podaci se prikupljeni upitnikom te na razgovoru održanom 20. 4. 2004. u prostorijama Saveza. Razgovoru su prisustvovali Arif Zulić, v.d. predsjednika, Dobrota Lošić i Mladen Bošnjak, potpredsjednici, Nagorka Idrizović, predsjednica Sindikata novinara, Avdo Husarić, predstavnik Udruženja novinara veterana i Ađul Hajrić, umirovljeni novinar.

Savez novinara je, prema njihovim podacima, najbrojnija novinarska udruga: ima 627 članova, od kojih je 58% imalo visoku stručnu spremu, 17% višu, a 25 % srednju. Prema spolnoj strukturi 57% članova su muški, a 43% žene. Kriterij za učlanjenje je jedna godina profesionalnog rada.

Predstavnici Saveza novinara iskazali su zabrinutost za stanje i razvoj novinarske profesije u cjelini, a pogotovo položajem novinara u odnosu na vlasnike. “Upitno je što je nezavisnost novinara i u odnosu na što –istaknuo je Arif Zulić, naglasivši kako žele doprinijeti profesionalnom objedinjavaju novinara. Savez novinara je otvoren, ne želi isključivost i zalažu se za zajedničko djelovanje u korist profesije. Smatraju kako se ništa ne može napraviti bez ozbiljnog sindikata.

Nagorka Idrizović je istaknula značaj prihvaćanja kolektivnog ugovora i to kako na razini Federacije tako i na kantonalnoj razini. Izuzetno važnim smatra i prihvaćanje etičkog kodeksa kojeg su potpisali predstavnici svih novinarskih udruženja.

Mladen Bošnjak smatra kako su međunarodne organizacije svojim donacijama raznim udruženjima unijele nered. Što se sindikalne zaštite novinara tiče, smatra kako većina novinara misli da im nije potrebna dok ih štiti njihova stranka, gradonačelnik i slični. Dotle pak zaposleni novinar nema prava. Naglašava značajnu ulogu jedinstvenog Udruženja novinara veterana, koji su proslavili desetgodišnjicu rada.

Ađul Hajrić kao najveći problem novinarstva vidi nedostatak valjanog podmlatka. Mladih novinara ima, ali su neuki i neobrazovani. Mladi ima interesa za novinarstva, imaju uvjerenja kako je to atraktivna profesija, ali nisu kvalificirani. Mladi su pravi odraz ljudi koji vode medije, pa se zbog toga boji za kontinuitet novinarstva. Dobrota Lošić bio je kritičan prema “stručnjacima” iz inozemstva koji nameću rješenja, a nitko nije koristio domaće snage koji ima. Mediji još nisu izašli iz krize, a novinarska udurženja vode više brige o medijima negoli država.

Udruga hrvatskih novinara u Bosni i Hercegovini

Podaci se temelje na razgovoru održanom 21. 4. 2004 u prostorijama udruge u Mostaru kojem su prisustvovali Ilko Barbarić, predsjednik, Vlatko Menix , međunarodni tajnik i Ivan Baković te ispunjenom anketnom upitniku.

Udruga je osnovana u prosincu 1998. godine i broji oko 183 članova iz cijele BiH. U okviru udruge djeluje i sindikat. Aktivno su sudjelovali u većini zajedničkih akcija na razini BiH, a najvrjednijom smatraju sudjelovanje u raspravi oko položaja hrvatskih medija u BiH, ali i jezika.

Stav Udruge hrvatskih novinara u BiH je da žele surađivati sa svima, ojačati ulogu i rad sindikata a zadržati svoj identitet. Naglašavaju kako se u tri udruženja koncentrirala većina novinara, a ostale tri udruge, koje iniciraju jedinstvenu organizaciju, broje ukupno samo jednu trećinu novinara u BiH.

Još uvijek su prisutna opterećenja ratom, kako kod pojedinaca, tako i kod udruženja, smatra Vlatko Menix. Ukazuju ne neodrživost RTV sustava u kojem su Hrvati ostali bez javnog servisa na razini države.

Obrazovna struktura članstva, je, prema upitniku, “raznovrsna”, pa ćemo se poslužiti podacima Melise Dedović, koji su nešto zastarjeli, jer ona barata s 151 članom a Udruga je iskazala 183 člana. Dakle, prema tim podacima obrazovna struktura je sljedeća: VSS ima 87 članova, višu stručnu spremu 19, SSS 38, a troje ima zanat, magisterij također troje a 1 doktorat znanosti.

Udruga je prirduženi član IFJ, članarina je simbolična, a glavni izvori financiranja su donatori i članarina. Od imovine posjeduju prostorije i uredsku opremu. Kriterij za učlanjenje je medijska djelatnost, a uz zahtjev i pristupnicu.

Udruženje novinara “Apel”

“Apel” su osnovali 2001. godine novinari iz Mostara i ostalih dijelova Federacije BiH. Odgovori u upitniku su vrlo lapidarni i svode se na “nemamo”, “ne vodimo evidenciju” i “ne pružamo tu vrstu pomoći”.

Josip Blažević, predsjednik, objasnio je to na sastanku održanom 21. 4. 2004. vrlo jednostavno: “Svrha osnivanja “Apela” bio je da uzburkaju novinarsku javnosti i udruge, u čemu smo i uspjeli, jer su se svi probudili i vidjeli kako nema svrhe za postojanjem šest novinarskih udruženja.” Bio je to revolt mlađih novinara koji je pozitivno prihvaćen. Članovi rade u svim medijima, a najviše ih je iz Mostara, ali ih ima i u Sarajevu, Tuzli i Posavini.”Apel” nema, kako ističe Blažević, financijsku ili političku podršku. Sudjeluju u zajedničkim akcijama s ostalim udruženjima, u okviru Koordinacije. Njihov pogled na budućnost udruga je kako treba vremena za osnivanjem kvalitetnog udruženja, jer ništa se ne može postići preko noći. Još uvijek se isprepliću osobni i politički interesi. A novinarska udruženja bi trebala biti utemeljena na profesionalnim interesima.

Udruženje novinara Republike Srpske

Uz ispunjeni upitnik, podatke o Udruženju novinara Republike Srpske donosimo na temelju razgovora s Branislavom Božićem, predsjednikom, održanim 27. 4. 2004. u Banja Luci.

I ovo udruženje je nastalo u poslijeratnim uvjetima. Nakon Daytonskog sporazuma, novinari u Republici Srpskoj bili su nezadovoljno udruženjima iz Sarajeva, pa su odlučili osnovati vlastito. Pedesetak novinara, sve predratnih profesionalnih novinara, članova negdašnjeg Saveza novinara Jugoslavije (SNJ) pokrenulo je Udruženje novinara Republike Srpske. Uz statut donijeli su i svoj kodeks časti, a primanje u članstvo bilo je rigorozno: dvije godine profesionalnog novinarskog rada ili tri godine živjeti honorarno od novinarstva. Danas maju 385 članova i svi žive od novinarstva, pa čak i u malim sredinama. Božić naglašava kako njihovo udruženje, za razliku od ostalih, metropoliziranih, ima ogranke u svim sredinama. Postoji i Sindikata novinara i grafičara Republike Srpske.

Financiraju se iz članarine koja iznosi 1 KM mjesečno, što nije mnogo u odnosu na 380 KM prosječne plaće. Zaposlen je tehnički sekretar koji ima 420 KM plaće, na telefone troše oko 40 KM mjesečno, a sve financiraju ili sami ili uz pomoć medijskih kuća. Prostorija nemaju, upravo ih traže.

Božić ističe kako je broj medijskih tvrtki u Republici Srpskoj zavidan: 10 radio postaja, 5 TV, dva dnevna lista i 4-5 revijalnih izdanja. Specifičnost medijskog tržišta je njegova otvorenost prema novinskim proizvodima iz svih krajeva, pa se na kioscima mogu naći izdanja iz cijele bivše Jugoslavije. Najprodavaniji list jesu i dalje Večernje novosti.

Banja Luka je i značajno središte za obrazovanje novinara, jer postoje dva studija na kojima je upisano 200 studenata. Osim toga, održan je čitav niz tečajeva za stručno osposobljavanje novinara koje su organizirali BBC i IREX.

Najznačajnije dostignuće je, kaže Božić, da su okupili 85 posto novinara Republike Srpske. Članovi su i Međunarodne federacije novinara (IFJ). Smatra da je pravni okvir u kojem djeluju mediji zadovoljavajući. Potpisan je kolektivni ugovor na razini Republike Srpske, isplate idu po zakonu, a dobiva se koeficijent na stručnu spremu. Imaju svoj Sud časti, koji djeluje i kažnjava internom pa javnom opomenom i izbacivanjem iz članstva, što se još nije dogodilo, jer opomenuti već napuštaju članstvo. Podupiru Vijeće za štampu i njegov utjecaj na pisanje novinara.