Prilog pod naslovom „Osovina Sarajevo Teheran: Islamistička guja u srcu Europe“, novinara Jurice Gudelja koji je emitovan na Radioteleviziji Herceg-Bosne, izazvao je brojne reakcije u bosanskohercegovačkoj javnosti, jer je stigmatizirajući, huškački i jednostran, smatraju medijski profesionalci i analitičari. Zbog njegovog sadržaja prijavljen je i regulatoru.

Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) je potvrdila za Media.ba da je primila nekoliko pojedinačnih prigovora u vezi s ovim prilogom te dodala da će u skladu sa tim postupiti po službenoj dužnosti i pokrenuti preliminarnu proceduru predviđenu Pravilnikom o postupku rješavanja povreda uslova dozvole i propisa RAK-a.

U spornom prilogu, autor se bavio napadima Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Izraela na Iran te načinu na koji se „globalni sukobi prelijevaju na Bosnu i Hercegovinu“, upozoravajući u samom uvodu da stvaraju „nove linije podjele u društvima u Bosni i Hercegovini“. U sadržaju priloga se spominju „veze bošnjačke politike i Irana“ za koje je navedeno da „traju više od pola stoljeća“. Poručuje se i da Bosna i Hercegovina „mora jasno biti na strani Zapada i protiv teokratskih režima koji podržavaju teroriste diljem svijeta i ubijaju vlastite građane“.

Prilog je problematičan iz više razloga. Nermina Mujagić, profesorica na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, smatra da se radi o klasičnoj propagandnoj simplifikaciji sukoba na Bliskom istoku i pokušaju da se Bosna i Hercegovina prikaže kao neka vrsta „minijaturne verzije globalnog sukoba civilizacija“.

Takva interpretacija obnavlja, kako je Mujagić izjavila za Media.ba, staru ratnu matricu iz devedesetih godina, prema kojoj se etničke zajednice u Bosni i Hercegovini predstavljaju kroz pojednostavljenu civilizacijsku podjelu: jedni su navodno okrenuti Zapadu i predstavljeni kao „civilizirani“, dok su drugi povezani s Istokom i implicitno označeni kao „barbarski“.

„Riječ je o tipičnom primjeru sekuritizacije političkog diskursa, u kojem se kompleksna društvena i politička pitanja namjerno prevode u jezik sigurnosnih prijetnji. Na taj način Sarajevo i Bosna i Hercegovina pokušavaju se simbolički konstruirati kao potencijalni sigurnosni problem za Evropu, čime se delegitimizira svaki oblik političkog ili moralnog otpora koji se poziva na mir, međunarodno pravo i humanističke vrijednosti“, ističe profesorica Mujagić, kojoj su u fokusu naučnog i istraživačkog rada društveni i politički konflikti, građanske vrline, mediji i demokratizacija javne sfere.

Osim dva sagovornika, problem i prateći snimci

Problematični dijelovi priloga tiču se i njegovog samog opremanja, za čije potrebe su, kao prateću ilustraciju, odabrani arhivski snimci protesta u Sarajevu koji su održavani za Gazu. Prostor za komentarisanje omogućen je samo dvojici sagovornika – Frani Yehudi Kolonomosu Martinčeviću i Robertu Kolobari, čime nisu zadovoljeni profesionalni standardi u novinarstvu.

Robert Kolobara, predstavljen kao stručnjak za sigurnost, često je pozivan za sagovornika u prilozima i gostovanjima na navedenoj televiziji, koja je naklonjena politici HDZ-a BiH. Njegovo komentarisanje Irana i „veza sa BiH“ također je često u njenim programima. U februaru ove godine, Iran je nazvao „matičnim brodom za sve teroriste Bliskog istoka i Europe“.

U junu prošle godine, Kolobara je govorio o „političkom pozicioniranju u Bosni i Hercegovini“ komentarišući vojne operacije između Izraela i Irana, izjavivši da sastanak ministra odbrane Bosne i Hercegovine sa iranskim vojnim atašeom, „nije gaf, nego pokazatelj kontinuiteta politike koja simpatizira iranske režime“.

U manipulirajućoj kolumni, iz oktobra prošle godine, bavio se Hrvatima koji žive u Bosni i Hercegovini, navodeći da se tu etničku grupu želi „povijesno istrijebiti, ukloniti iz njihove vlastite povijesti i kao nadomjestak umetnuti jednu malignu fikciju nastalu u glavama gostiju jednog sarajevskog hotela sa početka devedesetih“. „To je ono što nazivamo leukemijom povijesti“, napisao je Kolobara.

Komentarišući sporni prilog na RTV Herceg-Bosne u kolumni napisanoj za RadioSarajevo, Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica, Kolobaru naziva „likom koji se povremeno pušta u javni prostor kako bi zaoštrio političku retoriku ili skrenuo pažnju s nekog drugog problema“.

Frano Martinčević, drugi sagovornik u prilogu koga je odabrao Gudelj, također je u nekoliko navrata bio gost RTV Herceg-Bosne, gdje je komentarisao „geopolitička zbivanja na Bliskom istoku“. Po struci muzičar, rano je, kako je rekao u jednom od priloga spomenute televizije, „razvijao i političku karijeru“. Otac mu je Hrvat iz Kreševa, a majka Židovka iz Sjeverne Makedonije. Početkom 1990-ih je, kako je kazao, pristupio „Hrvatskoj demokratskoj zajednici, u kojoj je formirao svoj nacionalni i politički stav“. U svojim stavovima o Sarajevu, glavni grad Bosne i Hercegovine naziva „jastrebom antisemitizma u Europi“.

Iz Jevrejske zajednice Bosne i Hercegovine su, između ostalog, upozorili da Martinčevićevo javno djelovanje može imati štetne posljedice po položaj Jevreja u Bosni i Hercegovini, odnose među narodima, međureligijski dijalog i ukupne društvene odnose u zemlji, dodajući da nema nikakvu funkciju u Jevrejskoj zajednici BiH.

Opasan i štetan diskurs

Prilog koji je emitovan na navedenoj televiziji je, prema riječima sagovornika Media.ba, manipulativan, jednostran, stigmatizirajući, s huškačkim diskursom, a svi novinarski postulati su prekršeni.

„Ovo je čista stigmatizacija i huškački diskurs kakav je neprihvatljiv u odnosu na odredbe Kodeksa RAK-a, ali i opasan i štetan u odnosu na društveno prihvatljive vrijednosti ljudskih prava i uloge medija“, kaže Borka Rudić, generalna sekretarka Udruženja BH novinari.

S obzirom na to da RTV Herceg-Bosne ima važeću dozvolu za emitovanje koju je odobrio regulator, Rudić ističe da bi s tim u vezi morali poštovati Kodeks u svim okolnostima.

„To bi trebali znati novinar – autor priloga, kao i urednici ovog medija. To bi trebali znati i političari iz Parlamenta Federacije BiH, te bi, umjesto što sada vode političku hajku protiv RTV Herceg-Bosne, mogli podnijeti žalbe RAK-u i tražiti od njih reakciju u smislu primjene Kodeksa i kršenja uvjeta dozvole“, istakla je Rudić.

Poručuje i da je porazna činjenica da bilo koji medij u Bosni i Hercegovini pokušava „(sve) muslimane i Bošnjake u Bosni i Hercegovini i Sarajevu stigmatizirati, uvrijediti (guja u srcu Europe) i predstaviti kao terorističku opasnost kroz prizemno i huškačko tumačenje rata udaljenog hiljadama kilometara od nas“.

Jasna paralela RTRS-a i RTV Herceg-Bosne

Ukoliko prilog posmatramo isključivo kroz prizmu novinarskih standarda, onda su zamjerke: izostanak pluralizma izvora, generalizacija, snažan retorički i propagandni jezik te stvarna kontekstualizacija globalnih događaja te njihove refleksije u Bosni i Hercegovini, mišljenja je Predrag Blagovčanin, glavni urednik portala Tačno. U tom kontekstu, ističe i da je teško da se može nazvati novinarskim prilogom.

„Ovo je jedan klasični ideološko-interpretativni prilog sa jasnim političkim backgroundom kakav se u kontinuitetu može vidjeti u prilozima RTV Herceg-Bosne“, govori Blagovčanin.

„S obzirom da je autor priloga, ukoliko se ovo uopšte može tako nazvati, Jurica Gudelj te da je isti emitovan na RTV Herceg-Bosne, ne treba nas iznenaditi stepen neprofesionalizma te senzacionalizma sa jasnim ciljem etiketiranja ‘političkog Sarajeva kao iranskog centra u srcu judo-krišćanske Evrope’“, jasan je Blagovčanin.

Kaže i da je apsolutno jasno da RTV Herceg-Bosne, primarno zbog načina finansiranja kao i kadrova koji rade na tom nezvaničnom javnom emiteru hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, predstavlja „najznačajniji propagandni alat HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora“. S tim u vezi, dodaje Blagovčanin, možemo napraviti jasnu komparaciju između RTRS-a i RTV Herceg-Bosne.

Ovakav prilog je primjer kako ne treba izgledati jedan dobar, objektivan TV prilog, naročito kada se radi o jednoj ovakvoj temi kao što je napad SAD-a i Izraela na Iran, riječi su Minela Abaza, kolumniste i istraživača.

Kako je rekao za Media.ba, u ovom prilogu nisu zadovoljeni profesionalni standardi i štaviše, naglasio je, svi osnovni postulati su prekršeni.

„Prilog je jednostran, napravljen isključivo za oči i uši nacionalističkog i islamofobnog dijela hrvatske javnosti u Bosni i Hercegovini, jer bošnjačko stanovništvo želi prikazati kao nazadno, islamističko, netrpeljivo, zatvoreno, fundamentalističko… što može doprinijeti podsticanju netrpeljivosti i huškanju prema Bošnjakinjama i Bošnjacima te generalno muslimanima u Bosni i Hercegovini i izvan Bosne i Hercegovine“, podcrtava Abaz, dodajući da je jedino dobro u njemu to da je odmah na početku navedeno da su napad na Iran izvršili SAD i Izrael.

Komentari sagovornika nisu utemeljeni na ozbiljnim empirijskim analizama

Abaz dalje upozorava i na dio priloga u kome se kaže da su „protuamerički i protuizraelski stavovi dobili zamah”, napominjući da se navedeno spominje u kontekstu kao da je prisutno samo među bošnjačkom javnosti.

„S druge strane, to je legitiman politički stav, kao što je 1990-ih bilo normalno biti protiv Miloševića i Srbije ili kao što je ispravno trenutno biti protiv ruske agresije u Ukrajini i protiv Putina. Prilog ne govori, recimo, o antisemitskim stavovima među hrvatskom i srpskom, ali naročito hrvatskom, javnosti u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Svastika je u ovoj javnosti normalna, dizanje nacističke desnice, slavljenje i/ili relativizacija ustaškog pokreta i ustaškog pokliča za dom spremni, ali to ne predstavlja problem za kadrove HDZ-a BiH niti njima vjernih medija, tzv. sigurnosnih i političkih ‘analitičara’“, naglašava Abaz.

Komentarišući izjavu Roberta Kolobare da je bošnjačka javnost anticionistička te da između anticionizma i antisemitizma nema razlike, Abaz poručuje da Kolobara ne samo da griješi, već namjerno dezavuira i izriče naučno, sa gledišta političke nauke, netačne činjenice.

„Biti anticionista i protiv cionizma legitiman je (i još uvijek legalan) politički stav (i pokret). Ukoliko možemo biti protiv nacionalizma, fašizma ili recimo kako mnogi sa hrvatske desnice to ističu, i protiv komunizma, zašto ne bismo mogli biti protiv cionizma, koji je George Orwell klasificirao kao ‘direktni, a ne preneseni nacionalizam’ i za koji je rekao da ‘ima sve uobičajene karakteristike jednog nacionalističkog pokreta, ali njegova američka varijanta se doima nasilnijom i zloćudnijom od britanske’“, kaže Abaz.

Spomenuo je i Kolobarinu izjavu u prilogu o proslavi godišnjice Islamske revolucije u Ambasadi Irana u Bosni i Hercegovini, na kojoj su bili prisutni politički subjekti sa sjedištem u Sarajevu, ali, kako je dodao, Kolobara je prešutio o „’zločinima’ hrvatskog političkog vodstva u Bosni i Hercegovini, koje dočekuje i slavi ratne zločince (šestorka, Kordić), u goste prima ustaškog pjevača Marka Perkovića Thompsona, u septembru 2025. godine biva prisutna na obilježavanju Dana nezavisnosti Izraela u Mostaru“.

„Kolobara još zaboravlja ili svjesno prešućuje činjenicu da je tadašnji gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić, član HDZ-a BiH, 5. marta 2018. godine potpisao bratimljenje Mostara sa iranskim Isfahanom i to upravo u Iranu. Mostar je 2016. i 2017. godine bio domaćin manifestacije ‘Dani Irana u BiH’, a program se održavao u ‘Kosači’“, dodao je Abaz.

Najšovinističkija izjava Kolobare je, prema mišljenju Abaza, ta da osovina Teheran-Sarajevo gradi „političku guju u njedrima Europe” predimenzionirajući tako uticaj Irana u Bosni i Hercegovini.

„Pripisujući ‘koaliciji’ Sarajevo-Teheran opasnost, zapravo je obratno: njegove mrzilačke, šovinističke i neutemeljene izjave opasne su po čitav dio stanovništva, jer su generalističke i u jedan određeni ideološki narativ kolektiviziraju čitav bošnjački narod“, mišljenja je Abaz.

Ovakve političke izjave, koje nisu utemeljene na ozbiljnim empirijskim analizama, prema riječima Nermine Mujagić, brišu ključne konceptualne razlike između političkih ideologija i etničke mržnje.

„Time se stvara pogrešan i opasan narativ prema kojem anticionizam nužno implicira antisemitizam, iako je riječ o različitim kategorijama: prva se odnosi na kritiku određene političke ideologije ili državne politike, dok druga predstavlja oblik etničke i vjerske mržnje prema Jevrejima”, naglašava Mujagić.

Posebno zabrinjavajuće manipulisanje vjerskim običajima

Predrag Blagovčanin smatra da je sigurno da ovakvi prilozi predstavljaju opasnost i generalni problem profesije novinara, ali poručuje i da je sreća u nesreći što RTV Herceg-Bosne ima veoma malu gledanost i, kako je naglasio, skoro nikakav stvarni uticaj.

„Jasno je da konzumenti ovog priloga, ali i drugih sadržaja emitovanih na RTV Herceg-Bosne, pripadaju ideološkoj poziciji koja smatra i čvrsto vjeruje da u Sarajevu žive ‘talibani’ te da bosanski muslimani predstavljaju jednu od najvećih prijetnji kršćanskim vrijednostima koje je standardizirao HDZ, koji u koncertu Marka Perkovića Thompsona, popratnoj ustaškoj ikonografiji i pozdravu ‘za dom spremni‘ ne vide ništa sporno”, kaže Blagovčanin.

Kroz ovaj prilog u centralnoj informativnoj emisiji RTV Herceg-Bosne još se jednom pokazalo kako u današnjim medijima i u bh. društvu općenito nema ozbiljnih vanjsko-političkih komentatora koji imaju znanje, neovisan pogled i potrebnu političku distancu u odnosu na globalne svjetske događaje, mišljenja je Borka Rudić.

U konkretnom slučaju, kako je dodala, komentari sagovornika su pretpostavke bez jasne argumentacije, uz medijsko korištenje fotografija sa događaja u Bosni i Hercegovini i večere u Ambasadi Irana u Sarajevu, koji nisu protuzakoniti jer, kako je kazala, Iran ima svoje ambasade i razvijene diplomatske odnose širom svijeta, uključujući i Hrvatsku. Ona navodi da je posebno zabrinjavajuće što se ciljano manipuliše vjerskim običajima – iftarom, vremenom objeda u doba ramazana – za političke zaključke i povezivanje rata na Bliskom istoku sa Sarajevom, odnosno anatemisanjem muslimana i cijelog bošnjačkog naroda u ovom gradu.

„Ovo je manipulativan medijski sadržaj i zbog činjenice da se tokom TV priloga ponavljaju slike sa protesta u Sarajevu sa zastavama Palestine, protesta koji su održani više puta u svjetskim metropolama, uključujući i Sarajevo, te javnost može steći dojam kako je riječ o protestima u znak podrške Iranu, iako je na početku priloga rečeno da je najavljeni skup podrške Iranu otkazan. Treba ukazati i na novinarsku jednostranost u ovom TV prilogu, budući da nije data prilika ljudima o kojima se govori da kažu svoj stav, što je nedopustivo u novinarstvu općenito, jer se kosi sa novinarskom etikom, a posebno je neprihvatljiva kao novinarski pristup u informativnim emisijama poput Dnevnika“, zaključila je Rudić.

Izvor: Selma Fukelj / Mediacentar Sarajevo

Fotografija: Fran Jacquier on Unsplash