Novinari CIN-a dobitnici dvije EU nagrade za istraživačko novinarstvo

Priča novinara CIN-a Jelene Jevtić i Mubareka Asanija o nestaloj banjalučkoj bebi Sari te priča Dženite Lutvić o zagađenju zeničkih naselja proizvodnjom čelika u „ArcelorMittalu Zenica“ i kršenju mjera iz okolišne dozvole ove kompanije dobile su prvu i treću nagradu Evropske unije za istraživačko novinarstvo iz BiH.

Jelena Jevtić i Mubarek Asani, novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), dobitnici su prve nagrade Evropske unije za istraživačko novinarstvo iz Bosne i Hercegovine (BiH) za dokumentarac „Gdje je Sara?“

Jevtić i Asani su godinu dana tragali sa roditeljima za grobovima njihove djece. U filmu su govorile dvije majke o bolnim iskustvima poroda i nestanku djece. Njihova svjedočenja su izazvala veliku uznemirenost javnosti koja od institucija i ustanova traži odgovore o sudbini beba.

Novinarka CIN-a Dženita Lutvić dobitnica je treće nagrade za priču „Čelična rana Zenice“. Lutvić je u ovoj priči otkrila kako je kompanija „ArcelorMittal Zenica“ prekršila gotovo sve mjere iz okolišne dozvole koje su joj federalne vlasti izdale krajem 2022. godine.

Analize tla su pokazale da je u zeničkim naseljima Tetovo i Pehare prekomjerno zagađenje zemlje teškim metalima od prašine iz dimnjaka. U tlu su pronađene prekogranične vrijednosti metala štetnih za zdravlje i prisustvo kancerogenih čestica prašine benzena i benzoapirena u zraku u krugu željezare. Količina je do 255 puta premašila dozvoljenu granicu za zaštitu zdravlja ljudi.

Druga nagrada dodijeljena je novinaru Dejanu Rakiti za serijal priča o eksploataciji litijuma objavljenih na portalu Objavi.ba.

Treću nagradu dobio je i Predrag Blagovčanin, novinar portala Tačno.net, za priču „Netransparentnost Ujedinjenih naroda: Kako je UNDP dijelio milione dolara pomoći BIH za borbu protiv Covida“.

Fokus dodjele nagrade Evropske unije je slavljenje i promovisanje izvanrednog istraživačkog novinarstva u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj. Ona promoviše izvanredna dostignuća istraživačkih novinara i doprinosi boljoj vidljivosti kvalitetnog istraživačkog novinarstva.

Nagrade su dodijeljene na ceremoniji dodjele EU nagrada za istraživačko novinarstvo 2025. u Sarajevu 2. oktobra.

Nagrađene priče

Jevtić i Asani su kamerom pratili roditelje bebe Sare Aleksandru Blagojević i Miloša Kuprešanina i njihovu borbu sa institucijama i ustanovama te potragu za tijelom njihovog djeteta.

Nakon objave dokumentarca „Gdje je Sara?“ Okružno javno tužilaštvo Banje Luke (OJT) je po službenoj dužnosti formiralo predmet o slučaju nestanka beba majki Blagojević i Nataše Stijak koje su se porodile u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske (UKCRS) 2018. godine.

Iz OJT-a Banje Luke kažu da će provjeriti iznesene navode, prikupiti sve potrebne informacije i obavještenja te utvrditi okolnosti.

Sarini roditelji Aleksandra Blagojević i Miloš Kuprešanin su još 2019. godine prijavili sve što im se desilo, a OJT Banja Luka je formirao predmet. No, u oktobru 2021. godine tužiteljica Zorica Baroš donosi Naredbu o nesprovođenju istrage na osnovu izvještaja dvojice vještaka koji su zaključili da u postupcima medicinskih radnika nije bilo elemenata propusta i nesavjesnog liječenja.

Tužilaštvo tada nije propitivalo gdje je sahranjena Sara iako su roditelji i to napisali u izjavama.

Aleksandri i Milošu su tri dana nakon Sarinog rođenja iz UKCRS-a saopštili da je njihova beba umrla.

Oni su nakon Aleksandrinog izlaska iz bolnice mjesec dana čekali rezultate obdukcijskog nalaza, rukovodeći se nejasnim i nepotpunim informacijama koje su dobili u bolnici. U međuvremenu su dobili poklon-paket za novorođenče, ali ih niko nije obavještavao o rezultatima nalaza.

Kako bi saznali šta se dešava, otišli su na UKCRS-a po informacije o obdukciji, ali su saznali da je bolnica u međuvremenu, bez njihovog znanja i dozvole, sahranila Saru na gradskom groblju.

Međutim, Aleksandra i Miloš su tokom potrage za tijelom svog djeteta, nailazili na šutnju i zatvorena vrata. Javno preduzeće Gradsko groblje i UKCRS su ignorisali sve njihove zahtjeve za odgovore i razgovore, a OJT Banje Luke je nakon dvije i po godine zatvorio predmet po njihovoj prijavi.

Novinarka CIN-a Lutvić je u priči pokazala kako su mještani zeničkih naselja smještenih oko „ArcelorMittala“ svjesni zagađenja i opasnosti koje svojim radom izaziva ovaj čelični gigant te bez vjere da se bilo šta može promijeniti.

„Mi smo priviknuti”, rekao je Besim Dedić, mještanin Tetova kojeg je novinarka zatekla kako sadi krompir, svjestan opasnosti uzgoja povrća u svojoj bašti.

Analize tla iz marta 2024. godine pokazale su u naseljima Tetovo i Pehare prekomjerno zagađenje zemlje teškim metalima od prašine iz dimnjaka. U tlu su pronađene prekogranične vrijednosti metala štetnih za zdravlje: arsena, olova, cinka, kadmija, nikla i bakra. Analizu uzoraka zemljišta sa 50 različitih lokacija − u baštama te ispred škola, ambulante i vjerskih objekata i uz ulice u Tetovu i Peharama − za potrebu CIN-ovog istraživanja je uradio Federalni zavod za agropedologiju.

Sa zagađenjem tla Zavod je još prije deceniju upoznao federalne i lokalne vlasti, ali one nikada nisu zabranile sadnju na ovom području ili pokrenule proces dekontaminacije tla.

Također, stručnim analizama zraka koje je 2022. godine uradio Institut „Kemal Kapetanović” u Zenici utvrđeno je i prisustvo kancerogenih čestica prašine benzena i benzoapirena u zraku u krugu željezare. Količina je do 255 puta premašila dozvoljenu granicu za zaštitu zdravlja ljudi.

CIN otkriva da je ova kompanija prekršila gotovo sve mjere od ukupno 141 iz okolišne dozvole, dok za sedam mjera ne pokazuje namjeru da ih izvrši u propisanom roku. Kompanija nikada nije ispoštovala ni obaveze iz prvog ugovora koji je sklopila sa federalnim vlastima 2004. godine kada je željezaru dobila za jedan dolar. Ipak, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine „ArcelorMittalu“ nije oduzela dozvolu za rad iako je trebala.

 

Izvor: CIN

Fotografija: Dženat Dreković /CIN

Recommend to friends
  • gplus
  • pinterest