Govor mržnje sve je prisutniji u javnom diskursu, a njegov utjecaj na društvo može biti duboko destruktivan. Osim što stvara podjele i potiče diskriminaciju, može dovesti i do ozbiljnijih oblika nasilja. U digitalnom dobu, internet i društvene mreže omogućuju nevjerojatno brz i širok prijenos takvih poruka, što ovu prijetnju čini još većom.

U Bosni i Hercegovini, kao i širom svijeta, govor mržnje postavlja ozbiljan izazov za institucije, zakonodavce, civilno društvo i pojedince. Iako postoje zakoni koji ga sankcioniraju, prepoznavanje i suočavanje s njim često su složeni procesi. Granica između slobode govora i govora mržnje nije uvijek jasna, a razlike u pravnim okvirima i načinima moderiranja sadržaja otežavaju rješavanje ovog problema. Kako prepoznati govor mržnje, koje smjernice slijediti i kako se boriti protiv njega – ključna su pitanja na koja ćemo pokušati dati odgovore.

Prepoznavanje govora mržnje

Jedan od najvećih izazova u borbi protiv govora mržnje jest njegovo prepoznavanje. U digitalnom dobu on se lako širi putem društvenih mreža i online platformi, ali je često prikriven pod krinkom „slobode izražavanja“ ili „kritike“.
„Govor mržnje nije samo uvredljiv komentar ili grub ton. On uključuje javne izjave, novinske članke, objave na društvenim mrežama i medijske sadržaje koji potiču nasilje, diskriminaciju ili neprijateljstvo prema određenim grupama na osnovi njihove etničke, vjerske, rasne, rodne ili seksualne pripadnosti“, kazala je Sevima Sali Terzić, pravna stručnjakinja za ljudska prava.
Prema međunarodnim standardima i zakonima u BiH, govor mržnje može se prepoznati po nekoliko karakteristika. Često se temelji na generalizaciji i etiketiranju, kada se cijela grupa ljudi, bilo etnička, vjerska ili politička, prikazuje kao prijetnja ili negativna pojava. Također, može uključivati dehumanizaciju, gdje se pojedinci ili grupe opisuju kao manje vrijedni, „štetočine“ ili „neprijatelji“.

Posebno opasan oblik govora mržnje je pozivanje na nasilje, bilo otvoreno ili suptilno, kroz sugestije da neka grupa treba biti eliminirana, napadnuta ili diskriminirana. Osim toga, često dolazi do manipulacije činjenicama, kada se podaci i informacije koriste kako bi se potaknula mržnja i strah. Upotreba emocionalno nabijenog jezika također je karakteristična, jer uvredljiv, provokativan ili agresivan ton može izazvati negativne emocije i podjele u društvu.

Izazovi u prepoznavanju i suzbijanju govora mržnje

Jedan od najvećih izazova u BiH je subjektivna percepcija govora mržnje među različitim društvenim grupama. Sadržaj koji nekima može biti uvredljiv i štetan, drugima može predstavljati legitiman izraz slobode mišljenja.
„Kontekst u kojem se pojavljuje govor mržnje u BiH je specifičan. Riječ je o vrlo osjetljivim pitanjima identiteta, povijesti i političkih odnosa. Čak i kada je sadržaj očigledno uvredljiv, različite zajednice ga mogu interpretirati na različite načine“, kazala je Rubina Čengić, iskusna novinarka i trenerica u oblasti novinarstva.
Dodatni problem predstavlja neujednačenost zakona koji reguliraju govor mržnje. „Za uspješnu borbu protiv govora mržnje potrebno je osigurati jedinstvenu primjenu zakona na cijelom teritoriju, što trenutno nije slučaj“, kazala je Čengić.

Zakonski okvir za reguliranje govora mržnje u Bosni i Hercegovini

Zakonski okvir za reguliranje govora mržnje u Bosni i Hercegovini temelji se na nekoliko zakona i propisa. Na nivou države BiH, Zakon o zabrani diskriminacije (Službeni glasnik BiH, 2009) osigurava zaštitu od diskriminacije temeljenoj na rasnoj, etničkoj, vjerskoj, seksualnoj ili bilo kojoj drugoj osnovi. Također, u Federaciji BiH, Krivični zakon entiteta definira „zločin iz mržnje“, dok u Republici Srpskoj postoji odredba koja se odnosi na širenje govora mržnje putem informaciono-komunikacijskih tehnologija. Zakon o slobodi pristupa informacijama, kao i drugi zakoni, također mogu biti relevantni u kontekstu medija koji šire govor mržnje.
Borka Rudić, dugogodišnja novinarka i generalna tajnica Društva BH novinara, napomenula je da zakonodavne mjere moraju biti jasnije i da je potrebno stalno ažuriranje zakonskih okvira kako bi se osigurao bolji nadzor nad online platformama.

„Iako imamo zakone koji reguliraju govor mržnje, ključna je njihova primjena u praksi, posebno u digitalnim medijima. Mnogi portali i društvene mreže omogućuju anonimnost koja često služi kao zaštita za počinitelje govora mržnje. Zbog toga je važno donijeti propise koji će omogućiti bržu reakciju i efikasnu regulaciju online prostora“, kazala je Rudić.

Ona također ističe da novinari imaju ključnu odgovornost u suzbijanju govora mržnje.

„Novinari i novinarke, kao nositelji informacija, moraju prepoznati svoje odgovornosti. Ne smijemo biti samo prenositelji sadržaja, već kritički analizatori. Pri tome, svakako moramo uvažavati i zaštitu prava svih građana, posebno manjinskih i ugroženih skupina, te odgovorno izvještavati o osjetljivim temama koje mogu izazvati podjele i nasilje“, dodala je.

Rudić također ističe kako je važno osigurati profesionalizam novinara u izvještavanju o osjetljivim temama. „Novinari bi trebali biti odgovorni za to da izvještavaju objektivno i bez poticanja negativnih osjećaja. Naša uloga je da ne doprinosimo stvaranju novih podjela u društvu, već da doprinosimo izgradnji društvene kohezije. Veoma je važno da se mediji drže profesionalnih standarda i da se ne koriste za širenje mržnje“, kazala je.

Društvene mreže dodatno otežavaju borbu protiv govora mržnje. Algoritmi koji automatski filtriraju štetan sadržaj često nisu dovoljno sofisticirani da prepoznaju suptilne oblike govora mržnje, poput kodiranog jezika, ironije ili sarkazma. Takvi sustavi obično prepoznaju samo očigledne uvrede, dok suptilniji oblici prolaze neprimijećeni. Osim toga, govor mržnje na internetu često ostaje nekažnjen zbog anonimnosti korisnika i sporih reakcija nadležnih institucija.

Veliku ulogu u širenju govora mržnje imaju i mediji. Često prenose izjave političara i javnih osoba koje sadrže govor mržnje bez kritičke analize, čime nesvjesno doprinose njegovom širenju.
„Problem je što smo u BiH navikli na govor mržnje. Postao je sastavni dio političkog diskursa, medijskih izvještaja i komentara na društvenim mrežama. Kada svaki dan slušamo podjele, optužbe i uvrede, počinjemo ih prihvaćati kao standard komunikacije“, kazala je Čengić.

Rješenja – Kako se boriti protiv govora mržnje?

Iako je problem govora mržnje složen, postoje konkretni koraci koji mogu doprinijeti njegovom suzbijanju.
Prvi korak je odgovorno novinarstvo. Mediji moraju prepoznati svoju ulogu i odbiti biti platforma za širenje mržnje. Umjesto pukog prenošenja izjava, novinari bi trebali analizirati i osuditi retoriku koja dijeli društvo. Drugi važan korak je edukacija i medijska pismenost. Građani moraju naučiti kritički analizirati informacije koje konzumiraju. Uvođenje programa medijske pismenosti može pomoći ljudima da prepoznaju manipulacije i dezinformacije, te da ne budu pasivni sudionici u širenju govora mržnje. Također, važno je prijavljivanje i sankcioniranje govora mržnje. Zakon o zabrani govora mržnje postoji, ali ga treba dosljedno primjenjivati. Društvene mreže nude mehanizme za prijavljivanje neprimjerenih sadržaja, a odgovornost je i na korisnicima da ih koriste.
„Svako može doprinijeti borbi protiv govora mržnje. Možemo prijaviti uvredljive sadržaje, ne širiti netočne informacije i educirati ljude oko sebe o opasnostima govora mržnje“, kazala je Sevima Sali Terzić.

Vrijeme je za preuzimanje odgovornosti

Govor mržnje nije samo pravna ili politička kategorija, već i moralna odgovornost svakog pojedinca. On truje javni diskurs, širi podjele i stvara klimu straha.
„Ako želimo društvo u kojem se poštuju različitosti, moramo početi od sebe. Od toga kako razgovaramo, što dijelimo i koga podržavamo. Na nama je da izaberemo – hoćemo li biti dio problema ili dio rješenja?“, kazala je Čengić.
Media Centar Sarajevo ističe da budućnost informiranja ovisi o kolektivnom djelovanju društva. Ključno je odlučiti hoće li se dopustiti da govor mržnje dominira javnim prostorom ili će se izgraditi društvo temeljeno na dijalogu i razumijevanju. Odgovor na to pitanje leži u svima nama.

Izvor i fotografije: Irma Leto Nametak/Istina.media