Povodom Međunarodnog dana UN-a protiv antimuslimanske mržnje u Bruxellesu je održan dvodnevni Koordinacijski sastanak o suzbijanju antimuslimanske mržnje i rasizma, u organizaciji Europske komisije i Vijeća Europe. Skup je okupio predstavnike država članica, međunarodnih organizacija, novinare, istraživače i medijske udruge kako bi raspravili o načinima suzbijanja širenja mržnje i negativnih stereotipa o muslimanskim zajednicama u Europi. S obzirom na sve izraženiju polarizaciju i porast govora mržnje, osobito na društvenim mrežama, na sastanku su sudionici razgovarali o zajedničkoj ciljevima, potrebnim regulatornim okvirima te dobrim praksama u borbi protiv antimuslimanskog rasizma. Prema podacima Agencije Europske unije za temeljna prava, gotovo polovica ispitanih muslimana u EU-u doživjela je rasnu diskriminaciju u posljednjih pet godina, a najviše ih je pogođeno u području zapošljavanja i stanovanja. Drugi dan konferencije bio je posvećen ulozi medija u suzbijanju antimuslimanskih narativa, te kako novinarstvo može biti alat u borbi protiv mržnje. Ispred Europske federacije novinara govorila je Maja Sever, koja je naglasila da se borba protiv diskriminacije i mržnje ne odvija samo kroz deklaracije i političke strategije, već u svakodnevnom životu – u medijima, javnom prostoru i osobnim interakcijama. Podsjetila je kako ova borba nije vezana samo uz jedan dan u godini, već traje neprekidno, zahtijevajući predanost, odgovornost i djelovanje. Mržnja i rasisam dio je naši života i svatko od nas se treba zapitati.
“Znate li tko je bio Toni Buzov? Bio je čovjek koji nije mogao šutjeti. Naš kolega, novinar Boris Dežulović, napisao je o njemu članak u lokalnim novinama, a Nebojša Slijepčević režirao je kratki igrani film “Čovjek koji nije mogao šutjeti” koji je ove godine osvojio brojne nagrade i zamalo Oscara. Toni Buzov bio je putnik u vlaku 671 koji je vozio iz Beograda prema Baru. Bilo je to početkom devedesetih godina, u vrijeme ratova u regiji iz koje dolazim. Naoružani ljudi u vlaku počeli su izdvajati muslimane. Kada je vlak zaustavljen izvan predviđenog voznog reda, otete civile su odveli. Toni Buzov uhvatio je sedamnaestogodišnjeg mladića za ruku, posjeo ga na svoje mjesto i izašao umjesto njega. Od 500 putnika, on je bio jedini koji je odlučio djelovati. Toni Buzov je ubijen. Njegovo tijelo nikada nije pronađeno.” uvodno je podsjetila Sever i nastavila
“Danas govorimo o borbi protiv anti-muslimanskog rasizma. Ta borba počinje od nas samih. Moramo se zapitati koliko smo puta okrenuli pogled, koliko smo puta odlučili šutjeti i koliko smo puta izbjegavali nekoga samo zato što je drugačiji. Dok sam pripremala tekst za izložbu o ubijenim novinarima u Gazi, željela sam dodati više od statistike, pružiti kontekst i ispričati priču kolegica i kolega koji su ubijeni na dužnosti. Ali što sam pronašla u zapadnim medijima, u izvorima na engleskom jeziku? Samo brojeve. Brojeve koji svakim danom rastu. Nema pravog interesa za ovu temu u zapadnim medijima. Tek kada sam pretražila izvore na arapskom jeziku, otkrila sam da je novinarka Heba al-Abdallah, koja se u našim statistikama pojavljuje kao broj 111 među ubijenim novinarima, bila udana i imala kćer Judy. Bila je voditeljica vijesti i radijska novinarka, surađivala je s fakultetom i bila članica upravnog odbora Kluba društvenih medija u Palestini. Također je radila na dosjeu žena radnica u Pokretu potlačenih radnika. Nekoliko dana prije nego što su ona i njezina kći poginule u bombardiranju, Heba al-Abdallah je napisala:
“Ljudi ne bi smjeli biti svedeni na brojeve, jer svatko od nas ima snove, ambicije i uspomene.”
Naša solidarnost prečesto ostaje svedena na brojeve, panel-rasprave ili vizualno atraktivne akcije. No, protiv rasizma se ne možemo boriti samo deklaracijama. Ova borba ne smije biti svedena na brojke. Ta borba počinje u svakodnevnom životu, posebno u novinarstvu, u uredničkim politikama medija. Medijska industrija i novinari moraju kritički sagledati svoj rad i razmisliti o pogreškama posljednjih godina, kada je fokus medija bio na ekonomskom preživljavanju, a ulaganja u novinarstvo su smanjena. Mnogi su pogriješili, često zanemarujući osnovna načela etičkog novinarstva u korist senzacionalizma i klikova. Redakcije su financijsku održivost stavile ispred novinarske etike, smanjujući ulaganja u istraživačko novinarstvo i profesionalno izvještavanje. Redakcija je srce novinarstva i mora preuzeti odgovornost. Urednici moraju osigurati da redakcije ne postanu odraz već postojećih predrasuda, umjesto da ih propituju. Moramo se vratiti istinitim i točnim informacijama, sposobnima razbiti lažne stereotipe koji potiču rasizam i diskriminaciju, kako bismo zaslužili privilegije koje novinarstvo kao javno dobro mora imati. Novinarstvo također znači govoriti ljudima ono što ne žele čuti, dati glas onima koji ga nemaju. Potrebna nam je veća raznolikost u redakcijama i moramo zaštititi novinare od uznemiravanja – i na internetu i izvan njega. Nedostatak raznolikosti u redakcijama znači da novinari moraju biti posebno oprezni u predstavljanju manjina i ranjivih skupina. To je dodatni razlog za provjeru vlastitih predrasuda i pretpostavki, za pružanje konteksta i za dosezanje marginaliziranih zajednica u vremenima pojačane polarizacije i post-istine.
Treba podržati i razvijati neovisna samoregulacijska tijela u medijima koja će djelovati kao profesionalni korektivi protiv rasta rasističkih narativa u medijima, ali i primjenjivati slične mehanizme na društvenim mrežama. Moramo također zahtijevati odgovornost od platformi društvenih medija, gdje se dezinformacije i govor mržnje šire bez kontrole. Redakcija je ključna. Moramo ulagati u medijsku pismenost i neovisnost novinarstva. Vlade moraju donositi političke odluke koje osiguravaju stvarnu podršku novinarstvu – kroz financiranje, zakonodavni okvir i mehanizme provedbe. Samo istinite i točne informacije mogu srušiti lažne stereotipe koji potiču rasizam i diskriminaciju. Što radimo kao Europska federacija novinara (EFJ)?
Borimo se protiv govora mržnje i dezinformacija u medijima kroz suradnju s Europskom komisijom na Kodeksu ponašanja za suzbijanje ilegalnog govora mržnje na internetu.
Pružamo pravnu i profesionalnu podršku novinarima koji su izloženi pritiscima i zlostavljanju zbog svog rada, uključujući SLAPP tužbe.
Organiziramo obuke i radionice za novinare kako bi prepoznali i suzbili dezinformacije te etički izvještavali o osjetljivim temama poput islamofobije i migracija.
Podržali smo stvaranje i izradu etičkih povelja koje pomažu novinarima u etičkom izvještavanju o migrantima, poput Rimske povelje i Idomeni povelje.
Sudjelujemo u inicijativama za praćenje medija, poput Mapping Media Freedom, kako bismo identificirali obrasce diskriminatornog izvještavanja i govora mržnje.
Zalažemo se za političku i financijsku potporu kvalitetnom novinarstvu i aktivno radimo na zakonodavnim okvirima koji štite novinare i medijsku slobodu.
Često smo frustrirani jer ne možemo učiniti dovoljno da zadržimo hrabre, kvalitetne novinare u profesiji, omogućujući im da budu brana protiv dezinformacija i stereotipa koji potiču rasizam.
I tako, nažalost, ako moram odgovoriti na pitanje: Kakav je bio odgovor na porast anti-muslimanske mržnje posljednjih godina?
Moram reći – slab i često samo deklarativan. Mnogi strateški dokumenti govore o novinarstvu kao javnom dobru i stupu demokracije, ali što smo učinili da to postane stvarnost? Novinari su izloženi napadima – suočavaju se sa SLAPP tužbama, političkim pritiscima, manipulacijama Big Techa i populističkim napadima političara. Novinari, koji bi trebali biti čuvari istine i nadzornici demokracije, postali su mete. Boris Dežulović, koji je ispričao priču o hrabrosti Tonija Buzova, danas je meta SLAPP tužbi i opasnih online kampanja mržnje. Često je označen kao javni neprijatelj jer svojim pisanjem razotkriva šutnju mnogih, razbija stereotipe i odbija se pokoriti rasizmu. Jer i on je čovjek koji nije mogao šutjeti. Naravno, potrebni su nam mehanizmi – ali oni sami nisu dovoljni. Jer novinarstvo samo po sebi je mehanizam. Pošteno, profesionalno novinarstvo, koje ima prostor za rad, podršku i zaštitu.
Novinarstvo je temelj slobodnog društva i jedina prava obrana od propagande, rasizma, dezinformacija i govora mržnje. Jer novinari ne smiju šutjeti.”
Na skupu su sudjelovali i povjerenica za krizno upravljanje i jednakost Hadja Lahbib, novinar Deutsche Wellea Jaafar Abdul Karim te predstavnici organizacija poput Minority Rights iz Poljske, Saphir Medije iz Francuske i ADIM-a iz Belgije. Diskusije su bile usmjerene na nekoliko ključnih tema: kako spriječiti širenje negativnih stereotipa i dezinformacija, na koji način mediji mogu bolje dokumentirati i izvještavati o antimuslimanskoj mržnji i diskriminaciji te kako osigurati etičko moderiranje sadržaja u digitalnom prostoru. Posebno je naglašena potreba za zaštitom novinara koji izvještavaju o osjetljivim temama, kao i važnost razvijanja zajedničke terminologije kako bi se bolje razumjela i učinkovitije suzbila diskriminacija muslimana. U svjetlu sve veće polarizacije i porasta govora mržnje na društvenim mrežama, sudionici su pozvali na snažnije regulativne mehanizme te jačanje zakonodavnog okvira na europskoj razini.skup je zaključila Marion Lalisse, Koordinatorica Europske komisije za borbu protiv antimuslimanske mržnje.
Foto: Ured Koordinatorice Europske komisije za borbu protiv antimuslimanske mržnje.
Izvor: SNH
