Veća upotreba digitalnih medija dovela je do toga da se govor mržnje sve češće širi preko online platformi, društvenih mreža i komentara ispod novinskih članaka, ali i objava na društvenim mrežama. Zbog takve situacije otežana je kontrola i kažnjavanje. Zato pazi, šta govoriš, pišeš jer govor mržnje mpože biti jako opasan.

-Važno je da budeš siguran da je ono što govoriš tačno, provjereno i zasnovano na činjenicama, onda je mnogo lakše da se nosiš sa time. Govor mržnje u medijima je ozbiljan društveni problem koji zahtijeva uključenost pravosudnih institucija, regulatora, medija i civilnog društva. Zakonski okvir postoji, ali njegova primjena je često neadekvatna, pogotovo u digitalnom prostoru − rekao je Srđan Puhalo, socijalni psiholog i bloger.

Tako je govor mržnje u medijima postao jedno od ključnih pitanja u savremenom društvu, a pogotovo u državama sa složenim etničkim, vjerskim i političkim strukturama, a jedan od primjera je Bosna i Hercegovina.

U Bosni i Hercegovini regulacija govora mržnje odvija se kroz nekoliko zakona, a oni su: Krivični zakon Federacije BiH, Krivični zakon Republike Srpske, Krivični zakon Brčko distrikta, Krivični zakon BiH i Zakon o komunikacijama BiH. U članu 163. Krivičnog zakona govor mržnje definiše se kao “izazivanje rasne, vjerske i nacionalne mržnje, razdora i netrpeljivosti”, ali se to najčešće odnosi na fizičku radnju. Medijski govor mržnje nije u potpunosti obuhvaćen.

Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) ima nadležnost da kontroliše sadržaj emitovan na televiziji i radiju. Ima ovlasti da izrekne kazne medijima koji šire govor mržnje, ali pitanje je da li su te kazne dovoljno stroge da bi imale preventivni učinak. Zakonodavstvo u BiH zaostaje za evropskim standardima, kao što su Direktiva o audiovizuelnim medijskim uslugama i General Data Protection Regulation, koje donose strožija pravila u vezi s regulacijom digitalnog prostora. Što se tiče regije, u Srbiji je REM (Regulatorno telo za elektronske medije) često bio kritikovan zbog neefikasnosti u sankcionisanju medija koji prenose govor mržnje. Broj prijavljenih slučajeva govora mržnje u tradicionalnim medijima prema izvještajima Regulatorne agencije za komunikacije BiH je relativno nizak, dok su online mediji i društvene mreže glavni kanali kroz koje se širi ovaj oblik komunikacije. Govor mržnje naročito prisutan u komentarima ispod članaka i na društvenim mrežama, a posebno raste tokom političkih izbora. Nevladine organizacije također izvještavaju o povećanju govora mržnje, posebno u kontekstu etničkih sukoba. Statistički podaci pokazuju da su najčešće mete govora mržnje pripadnici manjinskih grupa i marginalizovane zajednice, dok su politički diskursi često poticaj za ovakve oblike izražavanja.

Govor mržnje je često prisutan i na online portalima i društvenim mrežama. Tokom izbora, mnogi portali ne filtriraju ili moderiraju komentare ispod vijesti, što omogućava širenje govora mržnje.

Reakcija institucija na govor mržnje u medijima varira. RAK je u nekoliko puta izricao novčane kazne, na primjer 2020. godine protiv RTRS-a zbog emitovanja programa koji je podsticao mržnju i netrpeljivost. Sudske reakcije su mnogo rjeđe. Jedan od poznatijih slučajeva bio je 2018. godine, kada je novinar optužen za poticanje mržnje putem društvenih mreža, ali je kazna bila uslovna. Taj slučaj je izazvao reakcije nevladinih organizacija koje su ukazivale na potrebu za vecim kaznama i efikasnijom sudskom praksom.

S porastom upotrebe društvenih mreža, tehnologija postaje ključni alat u moderaciji sadržaja i borbi protiv govora mržnje. Platforme kao što su Facebook i YouTube koriste vještačku inteligenciju (AI) za prepoznavanje i uklanjanje sadržaja koji sadrži govor mržnje. Međutim, algoritmi često ne prepoznaju kontekst, što omogućava da neki oblici govora mržnje ostanu nezapaženi. Primjeri govora mržnje koji su se proširili na društvenim mrežama uključuju političke kampanje i dezinformacije.

-Društvene mreže su raj za govor mržnje i prijetnje, ali u najvećem broju slučajeva one su bezopasne. Mnogo veća opasnost za neku javnu ličnost su laži i poluistine koje se plasiraju o njoj i urušavaju joj kredibilitet kod čitalaca. Ko želi da čita ili suša četnika, ustašu, sorošovca, štiftungovca, Bakirovca i ko će povjerovati u istinitost onoga što govori. Malo ko. Kada želiš da se baviš javnim poslom onda je integritet veoma važan, a oni to znaju i na sve načine žele da ti ga uruše. Kao što rekoh društvene mreže su za to Bogom date − dodao je Puhalo i naglasio da prije svega polazi od toga da je javna ličnost ili barem to misli da jesaste, a to znači da je podložan svakoj vrsti kritike.

Algoritmi društvenih mreža često favorizuju sadržaj koji izaziva snažne emocije, što dodatno doprinosi širenju govora mržnje. Nevladine organizacije igraju veliku ulogu u podizanju svijesti o govoru mržnje i lobiranju za strožije regulacije.

Jedno od ključnih pitanja u vezi s govorom mržnje u medijima je kako balansirati između prava na slobodu izražavanja i potrebe za zaštitom društva od govora mržnje. Mnoge zemlje, uključujući BiH suočavaju se s ovim izazovom. Evropska konvencija o ljudskim pravima i presude Evropskog suda za ljudska prava često postavljaju okvir za tumačenje ovih dilema, naglašavajući da sloboda govora ne smije ugroziti prava drugih na sigurnost i dostojanstvo.

-Takođe sam prihvatio da se sa mojim mišljenjem ne moraju svi složiti i da sve ono što kažem ili napišem može da izazove negativne reakcije. Kada to prihvatite onda je mnogo −lakše da podneseš kritiku. Problem je kada kritika preraste u nešto drugo, a to su prijetnje, uvrede i poziv na linč. Onda sjedneš i procijeniš koliko je ta opasnost realna i koliko je vjerovatna, jer nije isto kada te neko vrijeđa u krugu od 100 km ili iz Njemačke. Onda, procjenjuješ kako je najbolje da se od toga zaštitiš, da li je to prijava policiji, prijava novinarskim udruženjima, promjena mjesta boravka ili jednostavno ignorisanje. Najčešće je dovoljno da ih ignorišeš i to prođe, ali postoji mogućnost da pogriješiš − kazao je Srđan.

Kako bi se efikasnije suzbio govor mržnje, potrebno je pojačati kaznene mjere, unaprijediti tehnologiju moderacije sadržaja i ulagati u edukaciju novinara i šire javnosti o opasnostima govora mržnje i važnosti medijske pismenosti.

Objavljivanje ovog teksta je finasirano grantom Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država.

Fotografija: Canva, ilustracija

Autorica: Neira Šišić