Na saslušanju je rekao da je nekoliko puta radio na istraživanju logora u Bijeljini i da ni u jednom trenutku nije ušao u krug Poljoprivrednog dobra “Semberija”, te da se ranije posavjetovao da li postoji zabrana fotografisanja i snimanja.

Krivično djelo “upotreba drona” ne postoji, a uvezivanja s neovlaštenim fotografisanjem teško bi bilo dokazati, kažu pravnici o slučaju saslušanja Nidala Šaljića u Bijeljini, dok iz udruženja logoraša navode da se radi o pokušaju zataškavanja činjenica o tome šta se desilo u logoru “Batković”.

Šaljić je prošle sedmice pozvan da se javi u Policijsku stanicu Bijeljina u svojstvu svjedoka zbog krivičnog djela upotrebe drona, snimanja posjeda i magacina Poljoprivrednog dobra “Semberija”, mjesta na kojem se od 1992. do 1996. nalazio logor “Batković”, a on navodi da je saslušan po nalogu bijeljinskog Okružnog javnog tužilaštva.

“Mimo svega toga, u nekim trenucima ukoliko sam koristio dron, naravno da sam upalio i mapu koja automatski učita dozvoljenu zonu letenja. Batković i kompletna teritorija Bijeljine dozvoljena je za letenje dronom”, rekao je Šaljić za Detektor.

Šaljić je na saslušanju odgovorio na nekoliko pitanja koja su mu postavljena, ali se, u konsultaciji s advokaticom Jovanom Kisin Zagajac, poslije pozvao na pravo da ne odgovara na određena pitanja koja bi ga mogla inkriminisati. Oni nisu dobili zapisnik sa saslušanja, a rečeno im je da mogu poslati e-mail Policijskoj upravi te ga zvanično zatražiti. Advokatica Sabina Mehić kaže da je vrlo interesantno da u pozivu za saslušanje nije navedeno na osnovu kojeg člana Krivičnog zakona se Šaljić saslušava te da to nije uobičajena praksa. Međutim, krivično djelo “upotreba drona” ne postoji kao takvo te se može eventualno povezati s neovlaštenim snimanjem, za što Mehić kaže da ipak nije sigurna kako bi se i to djelo dokazalo.

“Cilj im je da povežu s neovlaštenim fotografisanjem, međutim, prema onom kako ja vidim odredbe ovog člana koji se odnosi na neovlašteno fotografisanje, tu nema elemenata za to krivično djelo, jer to nije povreda ličnog prava. Na koji način oni to njemu hoće da stave, nisam sigurna, jer taj član se više odnosi na neku ličnu povredu, ne nekakvo univerzalno dobro”, objašnjava advokatica Mehić.

Slične navode iznosi i njen kolega Aleksandar Jokić, advokat iz Banje Luke, koji kaže da ne može da nađe osnov za Šaljićevo bilo kakvo eventualno kažnjavanje ili procesuiranje, pogotovo ako se prihvati činjenica da je s javne površine snimao objekat koji nije izuzet od snimanja.

“S druge strane, neovlašteno snimanje kao krivično djelo ne može biti prema objektima usmjereno. Ove činjenice definitivno govore da tu nema osnova niti za krivično djelo ‘neovlašteno snimanje’ niti za kažnjavanje za upotrebu drona i snimanje, jer to definitivno nije regulisano”, smatra advokat Jokić.

Detektor je Okružnom javnom tužilaštvu i Policijskoj upravi Bijeljina dostavio upit na osnovu čega je Šaljić saslušan te šta mu se konkretno stavlja na teret i po kojim zakonskim propisima, no odgovor obje institucije nije stigao do objavljivanja teksta. Šaljić je autor niza dokumentarističkih projekata o logorima na prostoru RS, a iz Memorijalnog centra Sarajevo, koji je nosilac projekta i koji je ranije organizovao njegovu izložbu u prijedorskom logoru “Trnopolje”, kažu da je ovo praktično pokušavanje skrivanja istine i sjećanja na logore u BiH.

Memorijalni centar Sarajevo u saradnji s Haškim tribunalom organizuje niz izložbi na temu logora u BiH, te sada čekaju povratnu informaciju Okružnog javnog tužilaštva i policije u Bijeljini o razlozima Šaljićevog saslušanja.

“Ovo je, mislim, naredna faza u negiranju i genocida i zločina i ušutkivanje svih onih koji žele da govore istinu i govore činjenicama. Ko god se usudi da govori u zločinima koje je počinila Vojska i MUP RS, kako je presuđeno međunarodnim sudovima, automatski biva targetiran od današnjih institucija RS”, kaže Ahmed Kulanić, direktor Memorijalnog centra Sarajevo.

Iz Udruženja logoraša “Bijeljina-Janja” za Detektor kažu da je ovo pokušaj da se zataškaju činjenice koje su se desile, ali da se zločini iz logora “Batković” ne mogu sakriti jer su već ušli u knjige i historiju.

“Da ima imalo ljudskosti i imalo morala, na tom logoru Batković do sada bi davno bila postavljena spomen-ploča da je tu bio logor. Međutim, u ovim slučajevima nema ljudskosti, nema morala, ljudi su ogrezli toliko godina poslije rata, još uvijek vrše neku vrstu zločina nad nama logorašima i uopšte nad pravdom. To se desilo i to ne može niko pobiti”, kaže Mehmed Đezić, predsjednik Udruženja logoraša “Bijeljina-Janja”.

Logor “Batković” kod Bijeljine je u junu 1992. osnovala i njime upravljala vojska, ali su, prema presudama, pristup imale policija i paravojne formacije. Neki od logoraša su tokom zatočenja ubijeni, neki su preminuli usljed loših uslova u “Batkoviću”, dok su ostali bili podvrgnuti premlaćivanju raznim predmetima i, između ostalog, prisiljavani da jedni s drugima vrše ponižavajuće seksualne radnje u prisustvu drugih zatočenika. Logoraši su morali svakodnevno obavljati fizičke poslove, uključujući kopanje rovova i nošenje municije na liniji fronta, gdje su konstatovane njihove pogibije i ranjavanja, rad u poljima i fabrikama te pomagati u gradnji aerodroma nedaleko od Bijeljine. Logor je bio otvoren do početka januara 1996. godine, pri čemu su zarobljenici razmjenjivani ili puštani na slobodu u manjem broju, a dovođeni su novi.

Izvor i fotografije (video): Slobodna Bosna