Psihološka istraživanja i studije pokazale su da se četvrtina mladih ljudi bori sa nekim problemom vezanim za mentalno zdravlje. Takvi problemi se dešavaju najviše u adolescenciji. Ali, pored tih problema, adolescencija je period u kojem se mentalno zdravlje najbolje može popraviti, očuvati i učvrstiti prije samog prelaska u odraslu osobu. Ali, najviši uticaj na mentalno zdravlje mladi i djeca su zadobili u ratu. Tokom rata djeca i mladi su prošli kroz traumatske događaje. Mnogo njih je razvilo anksioznost, post – traumatski sindrom, depresiju i slično. Sada kada su odrasli ljudi, to se odrazilo na njih u kasnim godinama i kada su se prepustili depresiji, anksioznosti, alkoholu i drugim mentalnim problemima.

Dok su bili u ratu kao adolescenti, u takvim uvjetima, nažalost bilo je nemoguće popraviti i očuvati mentalno zdravlje. Međutim, ni sada za neke od njih nije kasno da se posavjetuju sa nekim institucijama, stručnjacima i slično. Kada kažem “za neke” pod tim smatram da to sve zavisi od osobe do osobe tj. koliko je otvorena i koliko ima hrabrosti da iznese te događaje kroz koje je prošla.

Također, ono što je bitno dodati jeste da 10% njih je razvilo poremećaj u ponašanju, dok drugih 10% su razvili simptome post – traumatskog sindroma, a ostali su razvili depresiju i  anksioznost, tačnije manje simptome od ovih 20%. Kada je u pitanju ispitivanje i liječenje mentalnog zdravlja, mladi i djeca se ne smiju posmatrati kao pasivne žrtve, već se trebaju posmatrati kao aktivne žrtve, sposobni da razviju vlastite načine da se nose sa ratom, da su spremni otvoreno i bez anksioznosti pričati o tome.

Istraživanja iz 2013 godine, pokazala su da su neki od njih sposobni da pokažu otpornost, odrastajući u odrasle osobe iako su prošli kroz te traume. Danas postoji mnogo platformi, institucija, psihologa koji su zaduženi da očuvaju i poprave traume što iz rata, što neke druge traume. Većina tih usluga su besplatne sa obučenim stručnjacima. Platforme služe za osobe koje se ne mogu uživo otvoriti i suočiti sa time, a iste imaju stručnjake koji su zaduženi za takve slučajeve. Cilj stručnjaka je da podignu svijest o mentalnom zdravlju i poprave to. Između ostalog, ukoliko je osoba spremna da priča o tome smatram da je dobro da to iznese u medije te time bi drugi koji imaju iste probleme postali hrabriji i također ispričali svoje probleme.

Stoga je u ratnim vremenima važnije nego ikada odgajati djecu za mir. A djecu koja nisu prošla kroz rat, učiti ih o tome da bi u budućnosti svoje vršnjake razumijeli i mogli da ih ohrabre. Također, danas djeca o ratu i konfliktima najčešće saznaju sa

TV-a, interneta, tiskanih medija, roditelja, drugin članova obitelji ili vršnjaka.

Za kraj imam jedan citat iz knjige Rat kroz oči djeteta. A on glasi: “Svaki rat je rat protiv djece”.

Piše: Nerma Fazlić