Od svog nastanka mediji su imali nezamjenjivu i značajnu  ulogu i utjecaj na društvo, a time i na pojedinca. Mediji imaju tri temeljne funkcije: da informiraju, educiraju i zabavljaju. Jako je bitan balans u zastupljenosti navedenih postavki. Uz njih valja istaknuti i medijsku funkciju kritike i kontrole, socijalizacije, integracije i agende settinga.

Prije nego se zapitamo kakvi su mediji, moramo se pitati kakvo je društvo? Mediji sami po sebi ne mogu biti ni dobri ni loši. Oni uvijek poprimaju odraz, oblik i koloritet određenih socijalnih i političkih struktura. Na medijsku sliku određenog društva ponajviše utječe stanje u državi, unutarnje uređenje, politika, kultura i posebno valja istaknuti ulogu medijske pismenosti kao jako važnog čimbenika o kojem u velikom dijelu ovisi na kojoj razini mediji mogu komunicirati sa publikom.  Svjesni smo da je u BiH stanje jako loše.  Prema podatcima Agencije za statistiku čak 89.794 osobe su alfabetski nepismene. To su uistinu poražavajući podatci. Medijska pismenost se sve češće spominje u javnom diskursu, te je postala neizostavan dio opće pismenosti. Počela se razvijati i kao znanstvena disciplina, tako da je već brojni učenici i studenti izučavaju u sklopu svog profesionalno/poslovnog razvoja. Ono na čemu treba raditi je opće opismenjavanje, ali i medijsko sa naglaskom na razvoj i upotrebu kritičkog mišljenja.

Mediji bi po svojoj prirodi trebali biti profesionalni, brzi, nepristrani, neovisni, točni, precizni pošteni a ponajviše od svega neutralni. No svjesni smo da to u većoj mjeri nisu nego što jesu. Zbog svog velikog utjecaja koji je neupitan moraju preuzeti odgovornost za sve sadržaje koje plasiraju publici.

Ako ćemo gledati analitički, isključivo iz perspektive potražnje, privatni mediji se oslanjaju na zakone tržišta i publici nude sadržaj koji je lako probavljiv. Senzacionalizam, žutilo, pikantne ljudske priče pune stranice. To je dobrim dijelom i odgovor na nezainteresiranost društva za složene društveno-političke teme. Ljudi zaziru od sadržaja koji zahtjeva sustavno praćenje, analizu i potrebu za kritičkim promišljanjem. S druge strane javni servisi moraju služiti javnosti i trebali bi biti lišeni, svih oblika nepoštene i neodgovorne medijske prakse. No svjesni smo da slobodu i razvoj javnih servisa guše male interesne grupe zbog sitnih političkih interesa. Sve autodestruktivne prakse poput autocenzure, lažnih vijesti i prekrivene promocije koje narušavaju mir, stabilnost i priječe razvoj zemlje, treba pod hitno osuditi. BiH ima jako tromo i neučinkovito pravosuđe. Nedostaje cijeli set zakona kojim bi se reugulirao način rada medija, i kojim bi se zaštitilo novinare. Potrebno je podignuti kvalitetu i stvoriti uvjete za normalan rad. Iz povijesti smo naučili na lošem primjerima gdje zločini koji se učinjeni perom nisu sankcioniranim i nitko za njih nije odgovarao, to nam potvrđuje i činjenica da se pred Haškim tribunalom nikada nije našao niti jedan „novinar“ koji je sudjelovao u hibridnom ratu, plasirajući najgore neistine, PR članke, spinove i druge nedopuštene i etički neprihvatljive oblike novinarskih dijela. To se mora promijeniti.  Posebnu ulogu imaju urednici koji imaju funkciju gatekeepera te odlučuju koji će tekst izaći u javnost te postati možda i prva crtica povijesti, ali svakako će svojom težinom utjecati na daljnji razvoj.

Mediji imaju značajnu ulogu u formiranju stavova društva. Stvaranjem agende u bitnom određuju razvoj događaja,a način na koji se određena tema obrađuje i koncipira direktno se odražava kod svakog pojedinca na njegovu percepciju stvarnosti. Iz tog razloga na novinaru je velika odgovornost da se u svom radu rukovodi jasnim načelima profesije:istinoljubivošću, poštenjem, nepristranošću, objektivnošću, profesionalnošću… Kada govorimo o novinarstvu na Balkanu svjesni smo da sve navedene osobine posjeduju samo rijetki novinari koji istinski žive svoj poziv. Nažalost velika većina medijskih djelatnika koji se nazivaju novinarima nišu ništa više nego polupismena vulgarna piskarala koja učestalo kontaminiraju javni prostor. I svojim toksičnim, štetnim i ponekad zlim rabotama, površnim pristupom, prekrivenim interesima i elementarnom nepismenošću dugoročno štete ugledu novinarske profesije. Nekad plemenito, časno i pošteno zanimanje danas je srozano na najniže grane. Otvorenost novinarskog zanimanja rezultiralo je time da se svatko mogao uvući u profesiju i svjesno ili nesvjesno rovariti. Balkan kao prostor postkomunističkog režima, mladih država koje su još u procesu prilagodbe, stabilizacije odnosa konsolidacije i demokratizacije posebno je izazovan za sve ljude koji se bave kreiranjem javnog mnijenja. Političare, povjesničare, ideologe, aktiviste i novinare. Na njima je velika odgovornost da svojim nepristranim, profesionalnim i kvalitetnim radom doprinesu stvaranju stabilne zajednice i sigurnog okruženja.

Zemlje koje još nisu isprale gorak okus rata, suočavaju se sa posebnim izazovima. BiH je postkonfliktno i nažalost konfliktno društvo. Moramo dati sve od sebe da ne postane predkonfliktno, a jako malo fali da ponovo skliznemo u razorne podjele i agresije, koje proizvode samo gubitnike. Brojni mediji u BiH su postali instrumenti u rukama političkim moćnika. Kanali preko kojih manje interesne skupine disperziraju (odašilju) poruke koje obiluju govorom mržnje. Najbolji dokaz tome je riječ „RAT“ koja se neporavdano rabi, izvan svakog konteksta sa jasnim ciljem huškanja, pobuđivanja emocije i destabilizacije odnosa.  Rezultat je radikalizacija javnog diskursa, što posljedično dovodi do stvaranja loše slike o bh. društvu i stvaranju iracionalnih strahova u glavama ljudi.

BiH je nažalost i danas zarobljena u nacionalnim projektima, koji počivaju na mržnji, netrepeljivosti, nesnošljivosti prema drugima i drugačijima. Takve postavke koje su u samoj biti jako toksične pridonose destabilizacijskim idejama koje učestalo generiraju nove napetosti i sukobe koji uvijek rezultiraju dubljim društvenim procjepima.

BiH društvo počiva na različitostima. A kao što znamo bogatstvo je u raznolikosti, ali samo onda kada su one izmirene i djeluju skladno.  Nažalost u našem društvu destabilizacija kreće sa najviših položaja vlasti i moći, sve jake političke opcije svoje programe i djelovanje temelje na nacionalizmu i egzistiraju na dodatnoj polarizaciji društva.

Budućnost treba graditi na dijalogu, međusobnom povjerenju i poštovanju solidarnosti, odgovarajućoj edukaciji i obrazovanju.U uvjetima kada su mediji sve više orijentirani na tržišnu vrijednost informacija jer u medijima dominiraju pravila poslovnog svijeta, umjesto pravila novinarske profesije, važno je neprestano ulagati u obrazovanje i edukaciju novinara.  Cjeloživotnim obrazovanjem, profesionalnim i stručnim pristupom te stalnim osvješćivanjem važnosti uloge novinara možemo doprinijeti stabilizaciji odnosa i jačanju mira. Velika je odgovornost na mlađim generacijama, da se ispravno suoče sa bolnom prošlošću, razviju kulturu pomirenja i odavanja počasti SVIM žrtvama. Ne nametnutim dogovorima donesenim bez pritiska konstitutivnih naroda, već dogovorima postignutim unutar zemlje, rješenjima koja će biti plod dogovora sva tri naroda. Prošlost moramo ostaviti iza nas ali ne smijemo ju zaboraviti! No došlo je vrijeme da se okrenemo budućnosti, koje je dovoljno teška i bez okova naše prošlosti. Moramo početi živjeti sadašnji trenutak, ostaviti iza nas sve podjele, mržnju i razlike, moramo početi voditi dijalog. Stvoriti pozitivno i profesionalno ozračje, neovisne i jake medije koji će pružati priliku za konstruktivnu i efikasnu komunikaciju, i stvoriti uvjete za budućnost koja će se graditi na čvrstim temeljima, a to  zahtjeva stalan angažman, uključivanje svih dobnih, vjerskih i etničkih skupina.

Piše: Ante Pejar, student III. godine novinarstva na FFSUM, novinar Portala Rogotin i kolumnist na portalu javnost.hr

Tekst je nastao u okviru projekta “Nova generacija bh. novinarstva za vraćanje dostojanstva žrtvama rata u medijima i na društvenim mrežama”. Projekat je omogućila podrška američkog naroda putem Američke ambasade u Sarajevu i svi stavovi, mišljenja i zaključci izneseni u projektu ne odražavaju nužno stav Američke ambasade ili Vlade SAD, već isključivo autora.