Sarajevo, 20.10.2021. – Bosna i Hercegovina nije postigla napredak u rješavanju ključnog prioriteta o jamčenju slobode izražavanja i medija i zaštiti novinara kroz osiguravanje odgovarajućeg praćenja slučajeva prijetnji i nasilja nad novinarima i medijskim radnicima, te osiguravanje finansijske održivosti sistema javnog emitovanja, istaknuto je u izvještaju Evropske komisije za BiH za 2021. godinu.

U Izvještaju EK navodi se da politički utjecaj na javne emitere u BiH i dalje postoji, a njihova finansijska održivost nije osigurana. Zakon o sistemu javnog emitiranja i dalje se ne primjenjuje, a entitetski zakoni još uvijek nisu usklađeni sa ovim zakonom.

Nastavljaju se politički pritisci, zastrašivanje i uznemiravanje novinara, uključujući fizičke i verbalne napade, bez odgovarajućih institucionalnih mjera.

– Ozbiljna zabrinutost i dalje postoji zbog političkog pritiska, zastrašivanja i prijetnji novinarima. Visokopozicionirani političari pribjegli su javnim napadima i omalovažavajućim primjedbama na račun novinara, analitičara i medijskih radnika, posebno žena. Vlasti nastavljaju umanjivati ​​ovo pitanje, a javne institucije ne prikupljaju podatke o prijetnjama i napadima na novinare i medijske radnike – stoji u Izvještaju Evropske komisije.

Dalje se dodaje da je Udruženje BH novinari zabilježilo ukupno 69 slučajeva kršenja novinarskih prava i sloboda u 2020. godini, u odnosu na 56 slučajeva koliko je zabilježeno u 2019. Institucija ombudsmana zaprimila je 11 pritužbi, u odnosu na 18 u 2019. i 9 u 2018. godini.

– Očekuje se da će vlasti djelovati brzo i pokazati nultu toleranciju prema prijetnjama ili napadima na medije, uključujući osiguravanje efikasnih policijskih istraga i sudskog gonjenja koji dovode do konačne osude počinilaca – istaknuto je.

Kada je riječ o zakonodavnom okruženju, u Izvještaju se navodi da uprkos dekriminalizaciji klevete, političari i dalje koriste građanske tužbe za zastrašivanje novinara. Sudovi bi trebali pojačati napore kako bi osigurali brzo procesuiranje slučajeva klevete i dosljednost sudske prakse o odštetama, te spriječili bilo kakav zastrašujući učinak koji bi natjerao novinare na autocenzuru. Zakonodavstvo o slobodi pristupa informacijama i govoru mržnje ostaje fragmentirano i nije u skladu sa međunarodnim i evropskim standardima, a zakonske odredbe o zaštiti podataka i pristupu informacijama i dalje se tumače na način koji štiti privatne, a ne javne interese.

Regulatornoj agenciji za komunikacije (RAK) i dalje nedostaje puna politička i finansijska nezavisnost. Postupak imenovanja uprave RAK -a potrebno je revidirati kako bi se poboljšala percepcija javnosti o ovoj instituciji kao o neutralnom i nezavisnom tijelu. U Izvještaju piše i da je bivši direktor RTRS-a Draško Milinović imenovan za novog direktora RAK -a u julu 2020 . uprkos tome što je upravo RAK više puta tokom njegovog mandata sankcionisala RTRS zbog nepoštivanja uredničkih standarda, uključujući revizionističke izjave u vezi sa masakrom u Tuzli u maju 1995. godine:

– Zakon o javnom RTV sistemu iz 2003. nastavlja se samo djelomično primjenjivati, a entitetski zakoni o radiodifuziji još uvijek nisu usklađeni s njim. Stoga su tri javna RTV servisa i dalje izložena političkom utjecaju, posebno putem politički kontroliranih upravnih odbora, sa zabrinjavajućim trendom autocenzure. Država i dalje nema odgovarajući model naplate taksi, kako je predviđeno zakonom. Značajni neplaćeni dugovi entitetskih emitera prema državnim emiterima podliježu dugim parnicama. Takva pitanja i dalje predstavljaju prijetnju finansijskoj nezavisnosti i održivosti sistema javnog emitovanja.

Iz Evropske komisije naglašavaju da Bosna i Hercegovina također mora nastaviti s procesom prelaska na digitalnu tehnologiju, koji je do sada kasnio. Budući da dozvole za analogni prijenos ističu do kraja 2021. godine, nekoliko lokalnih privatnih i javnih medija riskira da im emitiranje bude ograničeno, što utječe na pristup informacijama posebno za građane ruralnih područja.

Pored navedenog, nisu poduzeti koraci za usvajanje zakona o transparentnosti vlasništva nad medijima kako bi se osigurala transparentnost i spriječila skrivena koncentracija medija, kao ni zakoni o oglašavanju i kriterijima za raspodjelu subvencija. Reklamne prakse javnih preduzeća, poput telekomunikacionih kompanija i reklamnih agencija povezanih s političkim strankama, i dalje štete integritetu medija, a lokalni emiteri koji se finansiraju iz budžeta podložni su političkom pritisku i utjecaju.

Samoregulacija online medija ima ograničen učinak, a internetske platforme i dalje se koriste za širenje govora mržnje i dezinformacija. Krivično gonjenje u ovakvim slučajevima ograničeno je na krivično djelo izazivanja vjerske i etničke mržnje putem interneta ili društvenih mreža.

Novinarstvo u Bosni i Hercegovini ostaje nesigurna profesija, s niskim plaćama, što se dodatno pogoršalo tokom pandemije. Radna prava se slabo poštuju, nivo sindikalnog udruživanja je nizak, a ne postoje ni granski kolektivni ugovori za medijske radnike, zaključeno je u Izvještaju Evropske komisije.

Glavne preporuke Izvještaja su da bi u narednoj godini Bosna i Hercegovina posebno trebala osigurati zaštitu novinara i sistematsko institucionalno praćenje prijetnji i nasilja nad njima, osigurati finansijsku održivost i političku nezavisnost javnih emitera i uskladiti entitetsko zakonodavstvo sa državnim zakonom o sistemu javnog emitovanja, te usvojiti zakone o transparentnosti vlasništva nad medijima i kriterijume za javno oglašavanje.