Baza podataka FMHL sadrži 40 slučajeva brutalnih prijetnji, napada i rodnozasnovanog nasilja nad  novinarkama u posljednje tri godine

Sarajevo, 19.09.2021. – Rodnozasnovano nasilje u online sferi sve je veći problem u novinarskoj zajednici koji se često prihvata kao svakodnevnica, ne treba obraćati naročitu pažnju na nega i tretirati ga kao „dio novinarske profesije“ , ali i kao dio ukorijenjenih, tradicionalnih obrazaca ponašanja u bh. društvu, rečeno je tokom online diskusije o temi nasilja nad novinarkama koju su u Sarajevu organizovali BH novinari i Mreža novinarki, koja djeluje u okviru Udruženja. Naglašeno je također kako praksa ignorisanja i neprijavljivanja rodnozasnovanog nasilja pogoduje samo nasilnicima, posebno botovima na društvenim mrežama, zbog čega je važno jačati profesionalne instrumente – prevenciju nasilja, sveobuhvatnu i solidarnu podršku, te pravnu zaštitu novinarki  i jačanje njihovog položaja unutar medijskih kuća.   

Pravnica Vildana Džekman istakla je kako je u okviru Linije za pomoć novinarima i novinarkama (FMHL) registrovala 42 slučaja od početka 2021. do kraja jula, među kojima je 53% imalo elemente rodnozasnovanog nasilja. Također, baza podataka FMHL sadrži 40 slučajeva brutalnih prijetnji i napada na novinarke u posljednje tri godine.

„Riječ je o slučajevima mobinga, kršenja radnih prava, verbalnih i fizičkih napada, klevete, govora mržnje, huškanja, prijetnji… Od početka 2021. godine riješeno je 8 slučajeva u korist novinara i novinarki, a 3 su se odnosila na prijetnje novinarkama“, rekla je Džekman te dodala da, iako su sankcije relativno blage i sa malim novčanim iznosima, sam čin kažnjavanja je „jasan znak da se situacija mijenja, te da su napori i rad BH novinara i Linije urodili plodom“.

Jedan od recentnijih slučajeva nasilja je online kampanja mržnje i ugrožavanja sigurnosti profesorice Lejle Turčilo sa Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, kojoj smo svjedočili nedavno, a koja je prerasla u nasilje i prijetnje Borki Rudić, generalnoj tajnici BH novinara, nakon što je ovo udruženje reagovalo saopćenjem i poduzelo mjere  zaštite profesorice Turčilo. Ovaj slučaj je važan i zbog javne osude nasilja i široke podrške koja je došla iz akademske zajednice i profesionalnih novinarskih asocijacija, kao i personalnom podrškom na društvenim mrežama. Glas javnosti je bio presudan da se nadglasaju neprimjerene poruke i govor mržnje, te pošalje poruka o njihovom neprihvatanju. Ovaj slučaj, kao i brojni drugi, prijavljeni su nadležnim policijskim organima.  

Problem koji generalno prati nasilje nad novinarskom zajednicom, a čini se da je još upečatljiviji kada je riječ o rodnozasnovanom napadu na novinarke, jeste nedostatak adekvatne reakcije nadležnih državnih institucija.

„Šutnja je indirektna podrška onima koji čine nasilje. Letargija koja vlada u tužilaštvima je zabrinjavajuća, djeluje destimulirajuće za Udruženje i njegov rad kroz FMHL“, rekao je Marko Divković, predsjednik BH novinara, naglasivši kako bi tužilaštva trebala podizati optužnice radi napada na novinarke i novinare po službenoj duznosti.

Tokom diskusije naglašeno je kako treba konstantno „opominjati“ državne institucije da rade svoj posao, odnosno da djeluju u punom kapacitetu svoje nadležnosti i u skladu sa zakonskim nadležnostima. Vildana Džekman je ocijenila „poraznom“ reakciju Agencije za ravnopravnost spolova BiH koja se oglasila nenadležnom u slučaju verbalnih prijetnji, napada i klevetnničkih izjava Milorada Dodika, srpskog člana Predsjedništva BiH, novinarki Tanju Topić, nakon što su BH novinari uputili žalbu Agenciji i tražili očitovanje. Njihova „nenadležnost“ je obrazložena „činjenicom da su pred drugim institucijama pokrenuti postupci“, pojasnila je Džekman i istakla kako „Mreža novinarki i BH novinari trebaju nastaviti sa prijavljivanjem slučajeva, legitimnim pritskom na institucije i pružanjem pravne podrške kroz Liniju za pomoć novinarima_kama“.

Arijana Saračević, novinarka FTV, govorila je o besplatnoj pravnoj pomoći kao najefikasnijoj zaštiti novinarki, naročito onih protiv kojih se ciljano i politički podnose tužbe za klevetu, što je i sama doživjela prošle godine kada je javno govorila o slučajevima korupcije i kriminala na početku pandemije koronavirusa. „Brojni novinari su javno govorili, a mediji pisali o ovom slučaju, ali samo sam ja tužena! Zato je pitanje pravne pomoći istovremeno i jedna vrsta moralne podrške i solidarnosti, ona je nužna u široj novinarskoj zajednici,  posebno u krugu novinarki“, rekla je Saračević –Helać.

Novinarka portala EuroBlic Milkica Milojević smatra kako rodnozasnovano nasilje nije samo „žensko“ pitanje, nužno je da se i novinari aktivnije uključuju u rješavanje, podršku koleginicama i prevenciju ovog vida nasilja. „Ohrabrujem novinarke da prijavljuju nasilje koje doživljavaju jer nije ženska slabost suprostaviti se nasilju koje doživljavaju“, zaključila je Milojević.

Dužina i složenost postupaka prijavljivanja nasilja je jedan od faktora koji utiče na nizak broj prijavljenih slučajeva, ocjenjuje Slađana Jašarević, novinarka BN televizije.

„ Od svakodnevnih zadataka i obaveza, mi nemamo vremena da se bavimo prijavama policiji. Sudstvo je presporo i ne vrijedi ono malo slobodnog vremena što ga imamo trošiti na to“, zaključila je Jašarević, dodajući kako je podrška novinarkama – žrtvama nasilja u samim redakcijama, od menadžmenta i radnog kolektiva itekako važna, a takvu vrstu podrške nemaju baš sve žene u medijima.  

Za Senadu Ćumurović je od izuzetne važnosti edukacija o ženskim ljudskim pravima kako bi novinarke postale svjesne toga da niko ne smije rušiti njihov integritet i degradirati ih na osnovu spola.

„Neobično mi je kada kod svojih koleginica ne prepoznajem potrebu da se bave ovim pitanjima ili se često postavljaju kao branioci muškaraca – kolega , urednika, direktora i sl., a ne svojih koleginica koje su doživjele nasilje“, rekla je Ćumurović. Ona je istakla kako u medijima imamo dovoljno žena, ali da još uvijek nemamo dovoljno onih koje smatraju da mogu doći na određene pozicije svojim znanjem, odgovornošću i zalaganjem, te da im te pozicije ne smiju biti manje dostupne nego muškarcima. 

Zaštita novinarki u mikro sredinama u kojima rade je poseban problem, mišljenja je Dragica Vukalo, novinarka u penziji, koja je u svojoj  novinarskoj karijeri na RTRS bila izložena pritiscima,  smjeni sa uredničke pozicije, mobingu,  profesionalnoj, ali i dobnoj diskriminaciji. „Generalni direktor je bio začuđen što se bunim, tražim pravdu na sudu, pa mi je rekao: ´Čemu to!? Bavite se unučićima, budite više kući…´Trebam li naglašavati da smo isto godište, ja sam već nekoliko godina u penziji, a on je još uvijek radno aktivan iako je davno napunio 65. godina!?“, rekla je.

Novinarka Radija Federacije Velida Kulenović i direktorica Radija Unsko – sanskog kantona Gorica Bukić su također naglasile potrebu veće zaštite i solidarnosti sa novinarkama u lokalnim zajednicama, gdje se svi znaju i gdje je nasilje nad novinarkama višeslojno, najčešće politički motivirano i posebno izraženo putem društvenih mreža. Teško se u takvim situcijama odbraniti, a glasna podrška, edukacija o zaštiti na društvenim mrežama, solidiranost i jedinstvo novinarki jedini su način zaustavljanja nasilja ili njegove prevencije, smatraju ove novinarke.  

Sudionici diskusije, njih 21, su u konačnici zaključili kako treba graditi, jačati i širiti Mrežu novinarki kao solidarnu platformu za novinarke i medijske djelatnice u borbi protiv rodno zasnovanog nasilja i diskriminacije, posebno u online sferi.