Sarajevo, 11.06.2021. – Uspostava efikasnog zakonskog okvira za prevenciju i sankcioniranje govora mržnje i jačanje (samo)regulatornih pravila, posebno za online medije, neki su od ključnih instrumenata pomoću kojih se možemo boriti protiv govora mržnje, zaključili su učesnici seminara „Uloga medija i novinara u prevenciji i smanjivanju govora mržnje u medijskim sadržajima i utjecaj govora mržnje na javno mnijenje“ koji je održan u organizaciji Udruženja BH novinari, a u okviru projekta Vijeća Evrope i EU – Sloboda izražavanja i sloboda medija u Bosni i Hercegovini (JUFREX).

Glavni urednik projekta BUKA Aleksandar Trifunović kaže da je govor mržnje konstanta u našem društvu.

–Mi kao medij se uporno borimo protiv toga, ali zbog toga što moderiramo komentare na našoj stranici bili smo dio sudskog procesa. Moderiranje komentara je najefikasniji način da se izbrišu komentari koji sadrže govor mržnje, ali to moderiranje nas ujedno čini i odgovornim za sve komentare. Domaći pravosudni sistem vas zapravo stimuliše da ne moderirate govor mržnje na vašim stranicama, zato što u tom slučaju niste odgovorni za takve komentare – rekao je Trifunović.

On je naglasio da mediji nisu ti koji imaju moć da sankcionišu govor mržnje i da to treba raditi sistem.

–Odgovorno tvrdim da je sistem potpuno nezainteresovan za sankcionisanje govora mržnje i da ga čak stimuliše. U predizbornim periodima imate hiljade botova na društvenim mrežama, koji jednostavno guše i isključuju svaku vrstu razgovora o bilo čemu. Govor mržnje u BiH koriste sami političari i zašto bi onda oni željeli da se takva vrsta govora sankcioniše – pitao je Trifunović.

Dodao je da je govor mržnje počeo da obrazuje cijelu generaciju mladih koja čak smatra da je to „šarmantan način komunikacije“. Govoreći o kampanji „HEJT Sloveni“ koja je izazvala veliku pažnju u cijelom regionu, Trifunović je rekao da je glavna namjera bila da se ogoljavanjem govora mržnje ljudima zgadi takav način komunikacije.

Novinarka, aktivistica i književna urednica Kristina Ljevak govorila je o vlastitom iskustvu izloženosti govoru mržnje u vrijeme dok je obavljala funkciju v.d. direktorice TVSA.

–Ono što pamtim iz tog perioda je nevjerovatna količina mržnje koja je dolazila iz različitih izvora, a posebno u komentarima ispod tekstova koje su objavljivali mediji. Sretna okolnost je bila da se cijela ta situacija desila u vrijeme kada sam već dvije godine išla na psihoterapiju iz nekih sasvim drugih razloga, i to mi je jako pomoglo da prevaziđem sve to. Ali ne mogu uopće da zamislim kako bi na takve napade reagovale osobe koje nikada nisu imale neko teže traumatsko iskustvo – ispričala je Ljevak.

Ona je spomenula primjer glumica iz Srbije koje su javno progovorile o silovanju i komentarima koji su uslijedili u dijelu javnosti nakon njihovih priznanja.

–Komentari na društvenim mrežama prema tim ženama bili su prepuni mržnje i osuda, pitanja zašto to nisu ranije prijavile… To je poražavajuće i obeshrabruje sve buduće eventualne žrtve da govore o svojim traumama – rekla je Ljevak.

Autorica analize „Online nasilje i govor mržnje protiv novinara/ki“, pravnica i freelance novinarka Azra Berbić, navela je da prijetnje novinarima najčešće dolaze od građana/ki, te da često u tome učestvuju online portali koji nemaju impressuma i za koje se ne zna u čijem su vlasništvu.

–Izjave političara su jako često okidač da se pokrene cijela mašinerija mržnje prema pojedinim novinarima i medijima. Značajan broj prijetnji u posljednje dvije godine – 125 prijavljenih slučajeva – su prijetnje koje su novinarima/kama upućene u online prostoru. Pri tome, novinarke su tri puta češće izložene online prijetnjama – kaže Berbić.

Ona je navela da BiH treba imati posebne odjele u okviru nadležnih institucija, posebno tužilaštava, koje će se baviti napadima, prijetnjama i govorom mržnje protiv novinara/ki.

–To bi osiguralo znatno efikasniju zaštitu i bržu reakciju institucija na napade i prijetnje – zaključila je Berbić.

Tužiteljica Republičkog javnog tužilaštva RS Sanja Tadić-Stojisavljević i dr.sc. Davor Trlin, stručni savjetnik Centra za edukaciju sudija i tužilaca FBiH, koautori su publikacije „Govor mržnje online i u drugom javnom prostoru”. Govoreći o međunarodnom i domaćem pravno-sistemskom okviru i stavovima sudske prakse u BiH kada je riječ o govoru mržnje, Tadić-Stojisavljević je rekla da je akcenat na pravosuđu ne samo sa aspekta procesuiranja.

–Za nas kao tužioce je jako bitno da dobijemo osuđujuću presudu, ali odgovornost nije samo na tužiocima, nego na cijelom pravosudnom sistemu. U praksi imamo mali broj osuđujućih presuda kada je u pitanju govor mržnje i u javnosti se mora podizati svijest o značaju prijavljivanja i procesuiranja takvih slučajeva. Zakonska regulativa u BiH postoji, iako imamo kritike da je nepotpuna ili neefikasna. Nažalost, praksa u pogledu pravosnažnih osuđujućih presuda je siromašna – kazala je Tadić-Stojisavljević.

Ona je navela da Evropska konvencija o ljudskim pravima dozvoljava državama da ograniče pravo na slobodu izražavanja u pojedinim slučajevima onda kada je to propisano zakonom i legitimno, npr. zbog zaštite javnog interesa ili privatnih osoba.

Dr. Davor Trlin kaže da je sam pojam govora mržnje i dalje nerazjašnjen kod mnogih profesionalaca u pravosuđu.

–Nemamo jasnu definiciju i to je problem. Nije svako iskazivanje mržnje govor mržnje i često se to miješa sa drugim narušavanjima slobode izražavanja. Osim toga, evropski i američki kontekst govora mržnje se razlikuju. Kada je riječ o sudskim procesima, u Evropi uglavnom dominira govor mržnje kojim se poziva na nasilje. Stiče se dojam da u BiH u posljednje vrijeme imamo sve veću prisutnost govora mržnje, a vrlo je teško procesuirati osobe koje anonimno ili sa lažnih profila upućuju prijetnje putem interneta – naglasio je Trlin.

Ekspert Vijeća Evrope, advokat Jonathan Price, kazao je da u Velikoj Britaniji, slično kao u BiH, ne postoji krovni zakon koji bi regulisao govor mržnje, već je to pitanje regulisano kroz više različitih zakona i propisa.

–Potrebno je imati poseban zakon koji će definirati vrste krivičnih djela na osnovu govora mržnje. Ovako imamo jednu pravnu zbrku, ali to ipak funkcionira. Naravno, veliko pitanje je i kako definirati govor mržnje, rasnu ili bilo koju drugu vrstu mržnje – ističe Price.

Dodao je da treba uvijek imati na umu osnovni princip da ukoliko je nešto nelegalno offline, onda to mora biti nelegalno i online.

–Dakle, korištenje jezika koji demonstrira govor mržnje mora biti zabranjeno u bilo kojoj sferi. U Velikoj Britaniji imamo određene politike vezano za krivično gonjenje kada je riječ o slobodi govora i taj prag je prilično visok – rekao je Price.

On kaže da je reguliranje govora mržnje na društvenim mrežama zapravo pitanje moći koja je u rukama onih koji drže te mreže:

–Oni imaju ogroman prihod i mogućnosti da osiguraju ili da uspore implementaciju zakona koji bi im mogli naštetiti u pojedinim zemljama. Uspostava etičkog vijeća na Facebooku je svakako dobra stvar, ali neophodno je imati automatsko moderiranje sadržaja, algoritme i filtere koji će spriječiti govor mržnje – zaključio je Price.

Ovaj seminar je organizovan u okviru granta koji je dodijeljen Udruženju BH novinari kroz zajednički projekat Evropske unije i Vijeća Evrope „Sloboda izražavanja i sloboda medija u Bosni i Hercegovini (JUFREX). Stavovi i mišljenja izraženi u njemu odgovornost su autora i ne izražavaju nužno zvanične stavove Evropske unije i Vijeća Evrope.