Sarajevo, 25.03.2021. – Znatiželja javnosti ne spada u opravdani interes javnosti, a kroz praćenje puta novca najlakše je razgraničiti privatnost od javnog interesa, istaknuto je tokom prvog dana online seminara o temi „Pravo na privatnost i javni interes: Kada pravo javnosti da bude informirana ima prednost nad zaštitom privatnosti“, koji je organiziralo Udruženje BH novinari u saradnji sa Vijećem Evrope i Evropskom unijom.

Osiguravanje dosljedne primjene Evropske konvencije o ljudskim pravima i primjena Evropskog suda za ljudska prava u praksi domaćih sudova su među glavnim ciljevima JUFREX-a, naglasila je Vanja Ibrahimbegović-Tihak, projekt menadžerica Ureda Vijeća Evrope u BiH.

-Kleveta, sloboda pristupa informacijama, govor mržnje, sigurnost novinara, zaštita zviždača, neke su od tema kojima se bavimo u okviru ovog projekta. Tema ovog dvodnevnog seminara je također veoma bitna za novinare i medijske profesionalce, kao i za pravosudne djelatnike, kako bi se uspostavio balans između prava na privatnost i javnog interesa i očuvala sloboda izražavanja – navela je Ibrahimbegović-Tihak.

Predsjednik Udruženja BH novinari Marko Divković u uvodnom izlaganju je kazao da je problem o kojem se diskutuje star koliko i novinarstvo.

-Mi novinari smo uvijek toliko nastojali da odbranimo taj svoj princip prava na javni interes, a vršioci javnih funkcija su to, čini mi se, istom snagom pokušavali spriječiti. Nažalost, javni zvaničnici često svjesno zloupotrebljavaju svoje pozicije u privatne svrhe i zato je važno braniti pravo na javni interes – kazao je Divković.

Znatiželja javnosti ne spada u opravdani interes javnosti, naglašava doc.dr. Jelena Surćulija Milojević, ekspertica Vijeća Evrope.

-Kada pričamo o pravu na privatnost naspram interes javnosti, mi zapravo pričamo o tome da je novinar tu često ugrožen od strane države i mora se obratiti ESLJP kao pojedinac, jer ga država neće štititi. Međutim, oba ova prava mogu biti ograničena i često se koreliraju. Svakodnevno novinari odlučuju o tome da li da objave informacije iz nečijeg privatnog života i to uopšte nije laka dilema, posebno kada su u pitanju javni zvaničnici i informacije koje mogu dovesti do nekih daljnjih istraga. Jako je važno znati da novinari ili medij, NVO i grupe građana mogu podnijeti pojedinačnu predstavku u ovakvim slučajevima i kada sve instance domaćih sudova istroše, tada mogu da se obrate ESLJP – kazala je Jelena Surćulija Milojević.

Dodala je da regulatorna tijela često ne shvataju da i njihove odluke mogu biti predmet analize ESLJP.

-Sloboda izražavanja kao ljudsko pravo se može ograničiti samo ako je to propisano zakonom, ako postoji opravdani cilj ili ako je takvo ograničenje neophodno u demokratskom društvu. Ako ti uslovi nisu ispunjeni, ESLJP će presuditi da je došlo do povrede člana 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima. Zloupotreba ličnih informacija, povreda doma, privatna korespondencija i sva druga privatna prava, poput seksualnog identiteta, spadaju u kršenja prava na privatnost. Međutim, postavlja se pitanje šta kada takve privatne informacije predstavljaju opravdani javni interes? To je najlakše razgraničiti tako što ćete pratiti put novca – naprimjer, ako objavite fotografije sa ljetovanja nekog političara, to može biti javni interes u slučaju da je to ljetovanje plaćeno budžetskim novcem. U suprotnom bi bila samo znatiželja javnosti – rekla je Surćulija Milojević i dodala da društvene mreže na kojima se sami dobrovoljno odričemo svoje privatnosti predstavljaju poseban problem, jer mediji često dijele informacije koje se objavljuju na tim mrežama.

Novinarka magazina Žurnal Zinaida Đelilović postavila je pitanje kada je tajno/neovlašteno snimanje dozvoljeno novinarima.

-Sve nekako ovisi od slučaja do slučaja, odnosno od različitog poimanja tužilaca i sudija. Recimo, u BiH smo imali poznatu aferu „Potkivanje“ i tajni snimak sa bivšim predsjednikom VSTV-a Milanom Tegeltijom koji je napravio Nermin Alešević da bi pokazao kako funkcioniše bh. pravosuđe. Na kraju je Alešević optužen za nezakonito snimanje, a Tegeltija je u tom slučaju bio samo svjedok – podsjetila je Đelilović.

Ona je govorila i o drugim aferama koje su razotkrili bh. novinari posljednjih godina zahvaljujući tajnom snimanju, navodeći da su u svim tim slučajevima novinari na kraju ispali „krivci“.

-Pravosuđe i novinari bi trebali biti na istoj strani, ali čini mi se da pravosuđe sve više gleda na nas novinare kao na neprijatelje. Naravno da ne možete svakoga tajno snimati bez razloga, ali ukoliko postoji javni interes i ako se neko krivično djelo ne može dokazati na drugačiji način, ne vidim zašto novinari ne bi mogli posegnuti za tajnim snimanjem – zaključila je Đelilović, dodajući da bi se mnogi ovakvi slučajevi mogli izbjeći kada bi rad bh. institucija i javnih funkcionera bio transparentniji.

Ena Bavčić, aktivistica i koordinatorica organizacije Civil Rights Defenders, smatra da se često uskraćuje pravo na pristup javnim informacijama nauštrb prava na privatnost.

-To je nešto što vidimo ne samo u praksi, nego i u našim zakonima. U Švedskoj npr. postoji javna baza podataka gdje svaka osoba postavlja informacije o svom imovinskom stanju na dobrovoljnoj osnovi. Međutim, kultura društva je takva da ukoliko neko ne pruži takve informacije, a obnaša bilo kakvu javnu funkciju, automatski se smatra da ta osoba nešto krije i ona gubi povjerenje građana – navela je Bavčić.  

Direktor Centra za edukaciju sudija i tužilaca Federacije BiH Arben Murtezić rekao je da za neovlašteno snimanje novinari u strogo formalnom smislu mogu biti sankcionisani, ali bez obzira na stroge propise, u pojedinim slučajevima sloboda izražavanja prevagne nad zakonom. On je dodao da se u slučajevima tajnog-neovlaštenog snimanja cijela diskusija često svede na to da „nije važno šta je snimljeno, već ko je i kako snimio“.

-S obzirom da u BiH imamo direktnu primjenu Evropske konvencije, ne mora značiti da je svako takvo ponašanje kažnjivo, a posebno kada se radi o novinarima – naglasio je Murtezić.

Edin Ibrahimefendić, stručni savjetnik Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH, kao primjer  narušavanja prava na privatnost naveo je objavljivanje podataka imena oboljelih od Covida.

-Kada je u pitanju tajno snimanje razgovora ili tajno fotografisanje, ponekad je to jedini način na koji možete dokazati da je počinjeno neko krivično djelo. Međutim, vrlo često informacije koje se pojavljuju i koje su navodno u interesu javnosti imaju i neki drugi kontekst, tako da novinari tu trebaju biti posebno oprezni. Potrebno je objasniti zbog čega je neka informacija u javnom interesu – rekao je Ibrahimefendić.

Samira Čampara, pomoćnica direktora Agencije za zaštitu ličnih podataka u BiH, rekla je da kada je riječ o obradi ličnih podataka kojom se bavi Agencija, to je samo jedan od segmenata prava na privatnost.

-Evropskom konvencijom je konkretno regulisano kada se to pravo može ograničiti kada je riječ o ličnim podacima. Obrada ličnih podataka u novinarske svrhe vrši se u skladu sa posebnim pravilima i kodeksima ponašanja. Nijedno od ovih prava, ni privatnost ni javni interes, nisu apsolutno pravo. Kada je u pitanju javni interes, određena informacija može biti objavljena ako ona preteže nad zaštitom ličnih podataka – rekla je Čampara.

Glavni ciljevi dvodnevnog online seminara namijenjenog medijskim profesionalcima, predstavnicima pravosudnih i policijskih institucija, koji se implementira u okviru projekta Vijeća Evrope i Evropske unije – Sloboda izražavanja i sloboda medija u Bosni i Hercegovini (JUFREX) su pregled i analiza aktuelnih slučajeva medijskog izvještavanja u BiH u kojima je problematizirano navodno kršenje prava na privatnost, bolje razumijevanje profesionalnih i etičkih standarda i obaveza novinara u izvještavanju koje obuhvata segmente iz privatnog života javnih osoba i nosilaca javnih funkcija, analiza zakonskih odredbi koje se odnose na neovlašteno/tajno praćenje i snimanje i objavu takvih sadržaja u medijima i razmatranje mogućnosti-inicijativa za dopune i izmjene krivičnih zakona, te primjena standarda i odluka Evropskog suda za ljudska prava u praksi domaćih sudova.

Predavači na seminaru su ugledni domaći i međunarodni medijski i pravni eksperti, novinari, predstavnici nevladinih organizacija i regulatornih tijela u BiH te predstavnici Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH.