Sarajevo, 02.03.2021.- Novinari koji se odluče da budu istraživači, da otkrivaju različite afere, koruptivne radnje, anomalije u društvu, često se suočavaju sa različitim problemima: prisluškuju im se telefoni, emailovi im se hakiraju, prijeti im se, ili budu fizički napadnuti sve sa ciljem zastrašivanja i ušutkivanja. Posebno loša situacija je u malim sredinama, gdje medijski djelatnici,  sa jedne strane, nemaju kapaciteta da se odupru pritiscima i napadima, a sa druge strane su preopterećni dnevnim obavezama tako da nemaju dovoljno vremena da se posvete kritičkom propitivanju svakodnevnih događaja.

Ovo je istaknuto tokom radionice o istraživačkom novinarstvu, koja je održana danas putem Zoom platforme u organizaciji Udruženja BH novinari.

Da bi jedna novinarska priča bila istraživačka, ona mora da ispuni nekoliko osnovnih elemenata kaže edukatorica Dragana Erjavec. „Priča mora da bude društveno važna za veći broj ljudi, mora otkriti činjenice koje do tada nisu bile poznate i, na kraju, to je uvijek autorski rad novinara“, ističe Erjavec dodajući da se na ovim pričama radi po nekoliko mjeseci, posebno u našoj državi, gdje se dokumentacija čeka jako dugo od nadležnih institcija, zbog čega se novinarima učini da njihova priča nema aktulenost.

„Dobroj istraživačkoj priči i njenoj objavi vrijeme nije neprijatelj! Ako ćete otkriti veliku istinu, nepravilnost i malverzaciju priča postaje aktuelna onog momenta kada se objavi. Publika je uvijek zainteresovana za ono što se dešava u njenoj neposrednoj blizini, kao i za priče o poznatim ličnostima jer privlače više pažnje. Također, ne treba zaboraviti da sve nas, ali i javnost, zanimaju priče o običnim ljudima sa kojima se možemo poistovjetiti“, smatra Erjavec.

Zinaida Đelilović, novinarka magazina Žurnal je mišljenja da rad na istraživačkim pričama ponekad zna da bude frustrirajući, jer se zna desiti da se nakon nekoliko mjeseci rada pokaže da priča nije vrijedna istraživanja, da nema osnova za dalji nastavak, ili da je izvor dao lažne podatke. „Novinara demorališe saznanje da dobrim pričama ne postiže efekat koji je želio,  jer nema reakcije ni javnosti, a ni nadležnih institucija na sve dokaze koje sadrže dobre istraživačke priče. Zna se desiti da na takve priče čak ni političari ni institucije ne pošalju demanti, vodeći se devizom: niko nam ništa ne može“, ističe Đelilović.

Istraživačko novinarstvo u lokalnim zajednicama egzistira pod konstantnim pritiscima ekonomskih i političkih centara moći, te se medijski djelatnici teško odlučuju da produciraju analitičke i istraživačke sadržaje, jer nemaju mehanizme uz koje bi se osjećali sigurno i zaštićeno. Većina lokalnih medija nema kapaciteta za istraživačko novinarstvo, s obzirom na činjenicu da se većina njih finansira iz javnih budžeta, a sa druge strane novinari rade u dnevnim redakcijama, pa nemaju ni vremena da se posvete istraživačkim temama.

Anamarija Zadro, novinarka portala Blesak.info iz Mostara smatra da lokalni mediji nemaju previše vremena, a ni novca za istraživačke priče. „Jako je teško u moru dnevnih događaja i društvenih tema odvojiti jednog novinara koji bi se bavio isključivo istraživačkim novinarstvom. Radimo istraživačke teme kada nam to vrijeme i novac dozvole. No svakako da je važno razvijati istraživačko novinarstvo u lokalnim zajednicama, jer je lokalnim medijima lakše primijetiti neku deformaciju u društvu, koju obučeni, istraživački novinari mogu kvalitetno pripremiti“, kaže Zadro dodajući da je teško doći do dokumenata, koji su neophodni da potkrijepe priče, s obzirom na različite utjecaje i povezanost političkih i ekonomskih centara moći sa javnim institcijama koje posjeduju dokumente i informacije o konkretnoj temi.

Melani Isović, novinarka portala eTrafika iz Banjaluke je mišljenja da je potrebno više istraživačkih tekstova u svim lokalnim zajednicama, jer ima dosta materijala za rad na pričama o korupciji, kriminalu i ostalim nedjelima političara i političarki kao i njihovih saradnika/ca. „Nažalost novinari i novinarke zbog svakodnevnog obima posla, zataškavanja i nedobijanja traženih informacija od institucija, nedovoljno dobijenog vremena za priču, nedostatka finansijskih sredstava prosto nemaju mogućnosti, a ni resursa da rade na tim pričama.  Moguće je i potrebno raditi istraživačke priče, tekstove u lokalnim zajednicama ali mi kao novinari i novinarke kao i naše medijske kuće moramo biti spremni na moguće neprijatnosti“, ističe Isović.

Emina Karzić, urednica programa Nezavisne televizije IC Kakanj kaže da se novinari lokalnih medija teško odlučuju na istraživačko novinarstvo.  „U lokalnim medijima nismo toliko u situaciji da više mjeseci  radimo samo na jednoj temi, zbog dnevnih obaveza. Međutim, opširno istraživanje ne moramo imati svakodnevno, dovoljno je u datom trenutku postaviti kritička i drugačija pitanja od onih koje bi naši sagovornici i lokalni moćnici željeli. S vremena na vrijeme može se odraditi neka priča koja će izvući na površinu ono što javnost želi i što je činjenično dokazano“, smatra Karzić dodajući da to pruža na kraju jedan respekt samom novinaru, ali i mediju. Takvim pričama, kaže Karzić, medijski djelatnici u lokalnim zajednicima pokazuju da rade u interesu građana, a onima koji misle da su iznad medija i da mogu da kontrolišu medije pokazuju da to nije tako.

Polaznici/e webinara su se složili da je za dobru istraživačku priču neophodno poznavati zakonske propise o određenoj temi, ali i svaki navod iz teksta potkrijepiti dokumentacijom, koja najbolje štiti novinara i redakciju od eventualnih tužbi za klevetu, a samoj priči daje vjerodostojnost. Istraživački novinari, po mišljenju učesnika/ca, moraju da budu dobro informisani, da odsluškuju šta se dešava u zajednici, da postavljaju pitanja na pravim mjestima, te da budu blizu izvora informacija ili da poznaju ljude koji su bliski sa onma koji imaju informacije.

Radionica o istraživačkom novinarstvu za novinare/ke iz lokalnih medija je održana u okviru projekta “Slobodni mediji za slobodno društvo” koji implementira Udruženje BH novinari u saradnji sa Asocijacijom elektronskih medija u BiH uz podršku Evropske unije.