Piše: Damir Arnaut[1]

Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine usvojio je na svojoj 7. sjednici Inicijativu kojom se sugeriše vladama i skupštinama entiteta i Brčko Distrikta – u čijim je ovo pitanje isključivim nadležnostima – da usvoje izmjene i dopune zakona o zaštiti od klevete, na način da se u iste inkorporiraju različiti standardi prihvatljivosti, tolerancije, te dokazivanja kada je u pitanju navodna kleveta protiv javnih ličnosti u odnosu na privatne osobe, a u skladu sa sudskom praksom Evropskog suda za ljudska prava. Inicijativu sam podnio još u augustu 2019. godine, te je put do njenog usvajanja trajao gotovo sedam mjeseci.

Iako je to ustaljena praksa u demokratskim zemaljama, zakoni entiteta i Brčko Distrikta o zaštiti od klevete trenutno ne sadrže odredbe koje eksplicitno predviđaju primjenu različitih standarda kada je u pitanju navodna kleveta protiv javnih ličnosti u odnosu na privatne osobe. Postojeće odredbe koje nalažu da se zakon tumači na način koji osigurava princip slobode izražavanja, odnosno u skladu sa Evropskom konvencijom, nisu dostatne s obzirom da domaći sudovi rijetko i sporadično primjenjuju praksu Evropskog suda za ljudska prava.

Kada je ta praksa u pitanju, još od slučaja Lingens protiv Austrije iz 1986. godine, Evropski sud jasno drži da je neophodno primjenjivati viši nivo tolerancije kada je u pitanju kritika javnih ličnosti, posebice političara, u odnosu na privatne osobe.

Kako je Evropski sud tada odlučio, „granice prihvatljive kritike su stoga šire po pitanju političara kao takvog nego po pitanju privatne osobe. Za razliku od potonjeg, ovaj raniji neizostavno i svjesno izlaže sebe bližem propitivanju svake svoje riječi i poteza od strane kako novinara tako i šire javnosti, te je neophodno da on pokaže veći stepen tolerancije.“

Ova presuda je poslužila kao presedan u nizu kasnijih slučajeva pred Evropskim sudom, uključujući nekoliko iz našeg regiona, među kojima su Mladina protiv Slovenije i Tešić protiv Srbije, obje iz 2014. godine. Evropski sud je, šta više, također odlučio da novčana kazna protiv medija „predstavlja vrstu cenzure koja bi isti vjerovatno obeshrabrila da se uključi u kritiku te vrste u budućnosti“, te da bi „u kontekstu političke debate takva kazna vjerovatno obeshrabrila novinare da doprinesu javnoj raspravi o pitanjima koja utiču na život zajednice“ (Lingens).

Po pitanju prakse u drugim demokratskim društvima, Vrhovni sud SAD-a je još 1964. godine (NY Times protiv Sullivana) odlučio da javne ličnosti kod tužbi za klevetu trebaju dokazati ne samo da je objavljena informacija lažna, već i da je medij djelovao sa tzv. „stvarnom zlobom“, odnosno da je znao da je informacija lažna ili da je nepromišljeno zanemario pitanje da li je ista tačna. 

Ovakav različit pristup je opravdan s obzirom da  javne ličnosti, a politički zvaničnici pogotovo, svjesno sebe izlažu svjetlu javnosti i mogu razumno očekivati povećan stepen interesovanja za svoj rad, poteze, izjave i stavove. Šta više, javne ličnosti imaju znatno lakši pristup sredstvima javnog informisanja s ciljem odbrane od kritika nego što je to slučaj sa privatnim osobama, te zaštitu svoje reputacije mogu tražiti i kroz takve javne kanale, a ne isključivo sudskim putem. Konačno, tužbe za klevetu od strane javnih ličnosti predstavljaju najveći dio takvih tužbi u Bosni i Hercegovini, a što značajno sputava medije da kritično izvještavaju o pitanjima od javnog interesa, te time stavlja nedopustiva ograničenja na slobodu izražavanja.     

Sudovi u Bosni i Hercegovini izuzetno rijetko primjenjuju navedenu praksu Evropskog suda, iako su prema članu II. Ustava BiH obavezni to raditi, te je ova incijativa stoga neophodna. Svijetao primjer domaće prakse je odluka suda iz Visokog koji se u svojoj presudi eksplicitno pozvao na praksu Evropskog suda kada je odbacio tužbu protiv novinara i medija za klevetu koju je podnijela načelnica navedene općine. Uzimajući, međutim, u obzir da je ovaj slučaj izuzetak, a ne pravilo, u Bosni i Hercegovini, neophodno je u domaće zakonodavstvo ugraditi standarde iz prakse Evropskog suda, s ciljem zaštite novinara, medija, ali i same javnosti koja se oslanja na slobodne medije kako bi dobila što više informacija o pitanjima koja se tiču javnog interesa.

S tim u vezi, neophodno je podcrtati da je navedena inicijativa u Predstavničkom domu usvojena tek u drugom krugu glasanja, uslijed nedostatka entitetske većine iz RS entiteta, te zahvaljujući odredbi Ustava BiH prema kojoj se suzdržani glasovi ne računaju za potrebe opće većine, ili pak entitetske većine u drugom krugu.

Naime, u prvom krugu glasanja Inicijativu je podržalo 12 poslanika (Naša stranka, SDP, DF, SBB, Nezavisni blok i A-SDA), 7 je bilo protiv (SNSD), dok je 18 poslanika bilo suzdržano (SDA i HDZ) ili nije pristupilo glasanju (SDS i PDP).[2] Glasanje u drugom krugu je bilo povoljnije, te je inicijativa usvojena sa 21 glasom „za“ (Naša stranka, SDP, DF, SBB, Nezavisni blok, A-SDA i SDA, osim Denisa Zvizdića), niti jednim glasom protiv (SNSD i HDZ su ranije napustili sjednicu), jednim suzdržanim glasom (Denis Zvizdić), te četiri poslanika koja nisu pristupili glasanju (SDS i PDP).[3] Ovi rezultati, uključujući promjenu pozicije SDA iz suzdržane u prvom krugu u mahom „za“ u drugom krugu, kao i činjenicu da niti jedna stranka sa sjedištem u RS entitetu nije podržala Inicijativu, ukazuje da su izgledi za izmjene zakona o kleveti u ovom pravcu trenutno veći u Federaciji BiH nego u Republici Srpskoj.

Kako god, Inicijativa je značajno podigla svijest javnosti o potrebi primjene različitih standarda između javnih i privatnih ličnosti kada su u pitanju tužbe za klevetu, neophodnosti smanjenja broja tužbi protiv medija od strane političara, te ključne uloge koju novinari i mediji igraju po pitanju promocije debate o temama od javnog interesa u demokratskom društvu. Nevladine organizacije, poput Udruženja BH novinari – koje je od samog početka pružilo nesebičnu podršku ovoj Inicijativi – te pojedinačni mediji mogu uticati na entitetske predstavnike da, na tragu ove Inicijative, usvoje neophodne izmjene zakona s ciljem njene potpune primjene.  

(Tekst je objavljen u 74. izdanju biltena E-novinar)

[1]Poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. BA, MA, Juris Doctor, University of California, Berkeley. Stavovi su lični i ne predstavljaju nužno stavove PS BiH.

[2] Rezultati glasanja 5. sjednice Predstavničkog doma PS BiH, Redni broj glasanja 48., str. 95-96. http://static.parlament.ba/doc/125286_Rezultati%20glasanja%20za%205%20%20sjednicu%20PD%20od%2026-02-2020.pdf .

[3] Rezultati glasanja 7. sjednice Predstavničkog doma PS BiH, Redni broj glasanja 19., str. 39-40. http://static.parlament.ba/doc/125827_Rezultati_glasanja_za_7_sjednicu_PD_od_11-03-2020.pdf .