Sarajevo, 18.02.2020. – Bosna i Hercegovina ima dobre zakone koji reguliraju slobodu izražavanja, iako bi trebalo neke od zakonskih odredbi modernizirati, a neophodno je i osigurati dosljednu implementaciju propisa, istaknuto je na skupu koji je jučer u Sarajevu organiziralo Vijeće Evrope.
Okrugli stol o preporukama za izmjene tih zakonskih rješenja organiziran je u okviru projekta “Izvještavanje o ljudskim pravima i uloga medija u BiH – analiza zakonskog okvira o medijskim standardima” kojeg implementira Vijeće Evrope u partnerstvu s ministarstvima za ljudska prava i izbjeglice i prometa i komunikacija, a finansira Švedska. Tokom skupa prezentirano je mišljenje Vijeća Evrope o usklađenosti zakona sa evropskim standardima zaštite ljudskih prava, prava na slobodu izražavanja i slobode medija, a mišljenje su izradili međunarodni eksperti.
Kao je novinarima pojasnila ekspertica Vijeća Evrope Sevima Sali-Terzić, analiza zakonskog okvira ticala se analize Izbornog zakona, Zakona o zaštiti od klevete i u vezi s tim Zakona o obligacionim odnosima te Zakona o slobodi pristupa informacijama.
Kada je u pitanju Izborni zakon, potrebno je modernizirati terminologiju jer je poprilično zastario i ne prati nove trendove naročito ne vodi računa o online medijima koji sve više imaju uticaja, posebno tokom predizborne kampanje, a osim toga potrebno je regulirati koliko vremena neki politički subjekt ima plaćenih oglašavanja u kampanjama.
S druge strane, analiza je pokazala da je Zakon o zaštiti od klevete dobar propis koji je u skladu sa evropskim standardima, ali u praksi su primijećeni nedostaci najviše zbog nerazumijevanja, najčešće kada su novinari tuženi za klevetu, kaže Sali-Terzić.
– Zakon o kleveti predviđa građansku odgovornost samo za iznošenje neistinitih činjeničnih tvrdnji, ali može se raditi i o drugoj vrsti povreda ličnosti, što može biti i zadiranje u privatni život. To nije nigdje posebno regulirano te se zaštita mora tražiti u okviru Zakona o obligacionim odnosima koji ne uvažava slobodu medija – dodala je Sali-Terzić.
Preporučeno je da se jedinstvenim zakonom uredi pitanje ravnoteže između slobode izražavanja i prava na privatnost kojim bi se predvidjele sve situacije, a naročito treba voditi računa da naknada za klevetu, uvredu ili neku drugu povredu ličnosti ne mora uvijek biti novčana, nego može biti objavljivanje ispravke. To bi, naglašava Sali-Terzić, trebala biti obaveza medija, a ne kako je to sada uređeno Zakonom o kleveti – oštećeni mora zahtijevati da se ispravak objavi, ali medij nema takvu obavezu.
Zakon o slobodi pristupa informacijama ima brojne nedostatke jer ima mnogo općenitih formulacija koje se odnose na uvjete za pristup informacijama, a taj propis nikako ne bi trebao imati nejasnoće. No, problem predstavlja i činjenica da Zakon dozvoljava da procjenu tih uvjeta, koji su tako općenito postavljeni, radi službenik koji obrađuje zahtjev što ne pruža dovoljnu zaštitu i ne može se sa sigurnošću znati da je proveden test javnog interesa.
– Bez obzira o kojim se informacijama radi, pa čak i onim koje su kvalificirane kao službena ili neka druga vrsta tajne, uvijek se mora provesti test javnog interesa. Država ima pravo da ograniči pristup određenim informacijama, ali se mora predvidjeti i mogućnost da javni interes prevlada nad zahtjevom za tajnom i da tada taj test bude ispravno proveden – kazala je Sali-Terzić.
Dodala je da ne možemo biti zadovoljni komunikacijom u javnom prostoru, što je vidljivo iz dana u dan kada se radi o “vrućim” političkim temama. Primjetan je veliki broj slučajeva govora mržnje koji nisu sankcionirani u javnom prostoru. Sali-Terzić izdvojila je i činjenicu da postoji veliki broj prijava verbalnih i fizičkih napada na novinare koji ostaju neprocesuirani i nekažnjeni, a za to odgovornost snose nadležni organi, prvenstveno tužilaštva.
Kako je naglasio ekspert za medijsko pravo Mehmed Halilović, stanje slobode pristupa informacijama u BiH je mnogo bolje nego prije desetak godina, ali još uvijek nedovoljno dobro. Halilović je ocijenio da BiH zaostaje u tom smislu, pa iako su zakoni pisani tako da udovoljavaju svim uvjetima najviših demokratskih standarda, praksa ipak nije takva.
I on je pozvao na izmjene Zakona o pristupu informacijama kako bi se precizirale njegove odredbe jer je sada ostavljeno na volju ljudima, koji su često nestručni za donošenje takvih odluka, da po vlastitom nahođenju odbijaju pristup informacijama.
Skupu su prisustvovali i domaći eksperti iz oblasti medijskog prava, kao i predstavnici relevantnih institucija u BiH na svim nivoima vlasti i predstavnici medijske zajednice kako bi se iz više perspektiva sagledale potrebe u kontekstu usklađivanja zakonskog okvira.
(Fena/BHN)
