Sarajevo, 22.01.2020. – Mnogo je zakona čija se primjena reflektuje na rad medija i pojedinaca u njima. U Bosni i Hercegovini svega nekoliko njih novinari i pravnici prepoznaju kao one koji oblikuju sliku medija u zemlji, pa i njihov opstanak na tržištu. Riječ je o Zakonu o zaštiti od klevete, Zakonu o slobodi pristupa informacijama, Zakonu o radu, te pravnom okviru pitanja transparentnosti vlasništva u medijima.
Trenutno je aktuelno i nekoliko poslaničkih inicijativa koje se odnose na izmjene krivičnih zakona – da se napadi na novinare tretiraju kao napadi na službene osobe, kao i inicijativa da se u zakone o zaštiti od klevete ugrade različiti standardi prihvatljivosti, tolerancije i dokazivanja kada su u pitanju navodne klevete protiv javnih ličnosti u odnosu na privatne osobe, a u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava.
Neki od pomenutih zakona prvobitno su ocijenjeni kao pozitivna prekretnica koja će doprinijeti kvalitetnijem izvještavanju i razvoju medija, ali i zaštiti novinara. Uklapali su se u retoričku puzlu zakonodavaca i političara da Bosna i Hercegovina ima „najbolje pisane zakone u Evropi“. Vrijeme je pokazalo drugačije: njihova praktična primjena, zahvaljujući uglavnom paušalnom i površnom tumačenju zakona, dovela je novinare u još nezavidniji položaj u odnosu na vrijeme njihovog usvajanja.
Saida Mustajbegović piše o navedenim zakonima i njihovoj primjeni, prednostima i manama postojećeg zakonodavstva te kako je ovo pitanje riješeno u zemljama okruženja i EU. Analizu na B/H/S i engleskom jeziku možete pročitati na linkovima ispod:
