Banja Luka, 22.11.2019. – Prava novinara i novinarki u BiH posljednjih godina sve češće i ozbiljnije se krše, a sami novinari su veoma malo upoznati sa svojim pravima i načinima na koje se mogu zaštititi, što ih čini dodatno ranjivim i podložnim pritiscima i manipulacijama, istaknuto je na javnoj diskusiji o temi „Mapiranje ljudskih prava u medijima: kršenje prava novinara/ki“, koja je održana danas u Banjaluci.
„Ljudska prava se ne uklapaju baš dobro u naslovnice i TV priloge medija jer to je tema koja ne privlači previše čitalaca i gledalaca. Međutim, ljudska prava su bi trebala biti moralni kompas za svakog novinara. Ne možete biti dobar novinar ukoliko ne poznajete ljudska prava i ako ih ne poštujete kroz vlastite autorske testove“, rekao je u uvodu diskusije Siniša Vukelić, predsjednik BHN Kluba novinara Banja Luka i član UO Udruženja BH novinari.
Govoreći o ljudskim pravima samih novinara i novinarki Vukelić je naglasio da se većina novinara na dnevnoj osnovi suočava sa ozbiljnim kršenjem njihovih parva, ali da je istovremeno „ zabrinjavajući nedostatak solidarnosti među kolegama, posebno u oblasti kršenja radnih prava i odnosa unutar redakcija“.
Predstavljajući istraživanje o stanju ljudskih prava novinara i novinarki u BiH, istraživač i psiholog Srđan Puhalo naveo je da je 2012. bilo oko 20 slučajeva kršenja različitih prava novinara u BiH, u što spadaju fizički napadi i prijetnje, radni sporovi,mobing, politički pritisci… Taj broj se povećao na 56 slučajeva u 2018. godini.
„Još uvijek imamo znatan broj ljudi koji su spremni da napadaju novinare i da im prijete, a to je poruka svim novinarima šta mogu očekivati ako profesionalno i pošteno rade svoj posao. Pritisci sa kojima se svakodnevno susreću novinari u svom poslu najčešće dolaze od političara na vlasti (oko 38 posto)“, rekao je Puhalo i dodao da oko 50 posto ispitanih novinara tvrdi da su izloženi političkim pritiscima, a od vlasnika medija pritiske osjeća njih 28 posto. „Svaki četvrti novinar rekao je da urednici vrše pritisak na njegov rad“, naglasio je Puhalo.
Četvrtina novinara koji su sudjelovali u istraživanju rekli su da se susreću sa autocenzurom, a veoma česta je i pojava cenzure te izmjene tekstova od strane urednika. Čak 50 posto novinara izjavilo je da se zakon o slobodi pristupa informacijama ne poštuje, a veliki problem su i dekriminalizacija klevete i zaštita povjerljivosti izvora. Ekonomska sigurnost za više od polovine anketiranih novinara predstavlja najveći izvor nezadovoljstva.
„Možda je to jedan od glavnih razloga zbog kojih se mnogi novinari u BiH danas drže ‘na kratkom vezu’, a ne usuđuju se da progovore o kršenjima svojih prava“, kaže Puhalo.
Dragana Dardić iz Helsinškog parlamenta građana Banja Luka naglasila je da su pravo na slobodu izražavanja i pravo na pravične radne uslove ključni za novinare.
„Radna prava novinara se uveliko krše, ali paradoksalno je da novinari o tome veoma rijetko pričaju. Postoji niz institucija koje su zadužene da prate i trebaju reagovati na kršenja radnih prava novinara, ali pitanje je koliko je efikasna zaštita koju ove institucije mogu da pruže. Sudeći prema svim dosadašnjim analizama i izvještajima, vrlo je neefikasna. Ogromna većina novinara nema adekvatne ugovore o radu, neki rade godinama bez ikakvog ugovora. Mobing je također veoma prisutan, a novinarke su često izložene diskriminaciji na spolnoj osnovi“, navela je Dardić.
Dodala je da se godišnje u BiH podnosi oko 100 tužbi protiv novinara za klevetu, a kada političari tuže novinare, ti postupci se završavaju mnogo brže nego što je uobičajeno za parnične postupke.
Novinarka Dragica Vukalo smatra da je pravosuđe najslabija karika u cijelom sistemu zaštite novinara, te da predstavnici pravosuđa štite one koji napadaju novinare. Govoreći o tome koliko su sindikati efikasni u zaštiti prava novinara, većina učesnika diskusije složili su se u ocjeni da je sindikalno udruživanje više formalnost te da rijetko kada imaju neku praktičnu korist od članstva u sindikatima, čiji su predstavnici nerijetko i pod političkim utjecajima.
Novinari su tokom debate istakli da ne traže status službenih osoba jer bi to predstavljalo ograničenje slobode medija i novinarstva, ali kako žele da se u krivične zakone novinari nominalno uvedu kao profesija, odnosno da se napadi na novinare tretiraju na mnogo efikasniji i profesionalni način i u kontekstu zaštite slobode izražavanja.
Među nekima od predloženih rješenja za bolju zaštitu prava novinara su javno govorenje o ovakvim slučajevima, veća profesionalna solidarnost unutar medijske zajednice, kao i psihološka podrška novinarima koji su izloženi mobingu, pritiscima i drugim oblicima kršenja njihovih prava. Istovremeno je naglašeno da se u okviru obrazovanja studenata novinarstva moraju uvesti predmeti povezani sa profesionalnim i radnim pravima novinara, kako bi bili obučeni za zaštitu tih prava kada profesionalno uđu u novinarsku profesiju.
Javna diskusija održana u Banjaluci dio je projekta “Mediji za ljudska prava“ koji implementira Udruženje/udruga BH novinari u saradnji sa Evropskom federacijom novinara i Centrom za edukaciju ProEduca, a uz finansijsku podršku Evropske unije.
