Bihać, 21.11.2019. – Izvještavanje o ranjivim i marginaliziranim grupama predstavlja jedan od najvažnijih izazova za profesionalno novinarstvo i novinare u Bosni i Hercegovini ali mnogi, nažalost, ne znaju kako se nositi s njim, istaknuto je tokom javne diskusije „Mapiranje ljudskih prava u medijima sa fokusom na prava izbjeglica i drugih ranjivih grupa u BiH“,koja je održana danas u Bihaću u organizaciji Udruženja BH novinari.

„Svjedoci smo svakodnevnih dešavanja koja često nisu prenesena u medijima na profesionalan način, posebno kada su u pitanju migranti. Unijeli smo u izvještaje neke svoje predrasude i animozitete prema određenim grupama i na taj način smo povrijedili osnovne postulate novinarstva – da budemo nepristrasni, objektivni i da istinito izvještavamo o onome što se događa oko nas“, kazala je Gorica Bukić, novinarka i direktorica Radija USK.

Ajdin Kamber, novinar i aktivista koji se posljednjih godina posebno bavi situacijom u vezi sa migrantima u BiH, rekao je da se prava migranata i izbjeglica u našoj zemlji sve više krše.

„Migranti i izbjeglice, posebno na području USK, žive u izuzetno lošim uslovima, nemaju hrane, vode, spavaju na zemlji, nemaju pristup ljekaru… S druge strane, građani su sve nervozniji zbog cijele te situacije jer osjećaju da ih je država iznevjerila. Što se tiče medija, mnogi profesionalno izvještavaju, međutim, postoje pojedini mediji koji svjesno i namjerno prenose dezinformacije i šire to neko antimigrantsko raspoloženje među građanima BiH. Naprimjer, imate jedan portal koji se zove Antimigranti.ba, sa nacionalnom, državnom domenom, koji je uredno registrovan i to je najžalosnija činjenica. Velik je problem to što ne postoji sankcionisanje takvih medija u BiH“, kazao je Kamber.

Govor mržnje je jedan koncept koji građani BiH žive već duži period i tu nije riječ samo o odnosu prema migrantima, već i prema drugim društvenim grupama, smatra Ale Šiljdedić, glasnogovornik MUP-a USK.

„Kada imate predsjednika države koji kaže da hodža „arlauče“ sa džamije, šta onda da očekujete od medija i od građana?“, pitao je Šiljdedić.

Dopisnica Federalne televizije (FTV) Enesa Hrustanović je govorila o različitim grupama migranata i izbjeglica koje se nalaze na području USK i čiji status nije poznat novinarima, te stvara probleme prilikom izvještavanja. „Izbjeglice su jedno, a migranti drugo. Izbjeglice u USK su smješteni u prihvatnim centrima u Sedri i Borićima, a na Vučjaku su ljudi iz Azije, Afrike itd. Oni su razlog tih strahova građana. Niko se u Bihaću ne boji porodice iz Irana koju je muka natjerala na izbjeglištvo. Mi izbjeglice poštujemo, dok ostali, koji hodaju bez papira okolo, ne znam kako možemo govoriti o njihovim pravima kada uopće ne znamo ni ko su ti ljudi“, rekla je Hrustanović, na čije su riječi burno reagirali  brojni novinari ali i predstavnici međunarodnih organizacija.  

Amira Hadžimehmedović iz IOM-a kazala je da su u Sedri i Borićima smještene porodice sa djecom, ali i da su ljudi smješteni u Biri i Miralu također migranti i izbjeglice, te da imaju svoja prava i moraju biti zaštićeni  krzo djelovanje institucija.

„I ljudi iz Vučjaka bi možda bili tamo, ali jednostavno nema mjesta. To su također ljudi koji su u potrebi, oni imaju svoja ljudska prava kao i svi drugi ljudi i to moramo poštovati. Istina je da među njima ima i onih koji su problematični, ali ne možemo sve posmatrati kroz tu prizmu“, rekla je Hadžimehmedović.

Milica Samardžić, koordinatorica BH novinara i generalna tajnica Udruženja Borka Rudić predstavile su platformu Mapiraj.ba koja nudi sveobuhvatan pregled slučajeva i istraživanja koja se odnose na kršenje ljudskih prava u BiH, te istraživanje o stanju ljudskih prava manjinskih grupa u BiH sa fokusom na prava izbjeglica, raseljenih i povratnika.

„Platforma Mapiraj.ba je jedan pionirski poduhvat i želimo da pokušamo od institucija vlasti i NVO dobiti informacije koje se tiču slučajeva kršenja ljudskih prava, kao i da iz medija uzimamo slučajeve na koje su reagirali sami novinari i urednici, odnosno organizacije zadužene za praćenje novinarskih standarda i novinarske etike. Nažalost, bez obzira na Zakon o slobodi pristupa informacijama, još uvijek se informacije ne tretiraju kao javno dobro, tako da je veoma teško doći do podataka“, navela je Borka Rudić.

Dodala je kako novinarska udruženja, kao i sami medijski profesionalci sve češće sami sebi postavljaju pitanje kako je moguće da novinari, čija se prava često krše, također krše prava drugih kroz medijske sadržaje.

„To je jedna paradoksalna situacija. Novinari trebaju prihvatiti da su oni branitelji ljudskih prava i da je njihova zadaća da kroz medijske sadržaje educiraju javnost na koji način se mogu prevenirati i sankcionirati slučajevi kršenja ljudskih prava. Zaštita ranjivih grupa kroz medijske sadržaje je zadaća novinara“, zaključila je Rudić.

Poštivanje ljudskih prava odgovornost je medija podjednako kao i institucija države, ali i svih građana, zaključeno je tokom diskusije. Novinari iz Unsko-sanskog kantona priznaju da im je često teško da budu objektivni kada je riječ o migrantima, s obzirom da moraju izvještavati o situacijama koje svakodnevno proživljavaju i kao građani koji žive na tom području.