Sarajevo, 14.04.2021.- Javni komunikacijski proces je opterećen mnogim stvarima poput poplave lažnih sadržaja, zloupotrebe privatnih podataka, govora mrženje, te kršenja autorskih prava. Zbog svega navedenog neophodno je da građani/ke budu medijski pismeni, odnosno da efikasno traže, vrednuju, koriste, kreiraju i plasiraju informacije kako bi ostvarili svoje lične, društvene, profesionalne i obrazovne ciljeve.

Ovo je istaknuto tokom radionice o medijskoj pismenosti koja je održana danas za predstavnike civilnog sektora, u organizaciji Udruženja BH novinari putem Zoom platforme, sa ciljem jačanja kapaciteta nevladinih organizacija u oblasti medijske pismenosti.

Medijska pismenost je važna jer podstiče na kritičko promišljanje, koje obezbjeđuje kvalitetne informacije, koje utiču na našu percepciju, uvjerenja i stavove. Osim toga, prema mišljenju  doc. dr Vuka Vučetića medijska pismenost podstiče i na kreativnost, jer proučavanje načina funkcionisanja medija kao i potencijala medijskih tehnologija pomaže ljudima da se kreativno izraze. „Međutim, ne trebamo zaboraviti da je medijske pismenost važna i zbog društvene aktivnosti, jer medijski i informacijski pismena osoba doprinosi razvoju demokratskih vrijednosti kroz participaciju u svakodnevnim društvenim aktivnostima“, smatra Vučetić.

On dodaje da je za medijsku pismenost bitno da građani znaju da su sve medijske poruke kreirane i da uvijek nastaju kao posljedica selekcije sadržaja, formi i načina na koji će biti upakovana, kao i da moraju znati ko je autor te poruke, odnosno ko ima kontrolu nad produkcijom/distribucijom poruke. „Ukoliko publika shvata da se poruke mogu na različite načine interpretirati, onda oni proširuju vlastite vidike, koji im pomažu da prihvate drugačije stavove i mišljenja, što je svakako jedna od ključnih pretpostavki funkcionisanja demokratskog društva u najširem smislu“, ističe Vučetić.

Jedan od načina za razvijanje svijesti o značaju medijske pismenosti jeste intezivnije animiranje donosioca odluka u cilju kreiranja sistemskih rješenja u kontekstu razvoja medijske pismenosti u školama i fakultetima, organizovanje radionica i seminara za različite aktere, te kreiranje brošura, publikacija i istraživanja iz oblasti medijske pismenosti sa ciljem obogaćivanja postojeće literature.

Veliku ulogu u procesu medijskog opismenjavanja imaju organizacije civilnog društva, koje kroz niz različitih aktivnosti pokušavaju da podignu nivo medijske pismenosti kod građana/ki radi boljeg razmijevanja informacija, jačanja slobode izražavanja i zahtijevanje slobodnih i objektivnih medija u lokalnim sredinama širom BiH.

Aleksandar Žolja iz Helsinškog parlamenta građana Banjaluka smatra da je medijska pismenost i edukacija o njoj, u savremenom svijetu gdje mediji zauzimaju sve više prostora u svakodnevnom životu, prijeka nužnost. „Mediji kreiraju našu stvarnost, naše mišljenje, naše želje i ukuse, i apsolutno trebamo već od rane mladosti učiti kako da ih konzumiramo, kako da ih provjeravamo i krtički analiziramo, a u krajnjem slučaju i kako da ih kreiramo i plasiramo, te kako da budemo svjesni i odgovorni“, ističe Žolja. On je također mišljenja da jedino NVO i rade na medijskoj pismenosti, dok  institucije jako malo rade ili ne rade uopšte na ovim pitanjima, a potrebno je uvođenje ovakvih sadržaja u formalne strukture obrazovanja, tj u osnovne i srednje škole. „Pored toga što bi nevladine organizacije i mediji trebali više da sarađuju, oni bi zajedno trebali i da zagovaraju uvođenje medijske pismenosti u obrazovanje, kroz široku koaliciju organizacija i medija“, dodaje Žolja.

Adisa Kišić iz Informativnog centra  za osobe sa invaliditetom “Lotos” iz Tuzle kaže da je medijska pismenost jako bitna za sve aktere društvene zajednice, te moćan alat u svim sferama života. „Iz našeg iskustva u radu „Lotos-a“ čija je misija uticati na stvaranje demokratskog civilnog društva u kojem će pitanja invalidnosti biti tretirana kao pitanja osnovnih ljudskih prava, društva s jednakim mogućnostima za sve njegove članove i u kojem će osobe s invaliditetom biti ravnopravne s ostalima, pokazalo se da način na koji mediji oslikavaju pitanja invalidnosti ima direktnu vezu s tim kako će javnost percipirati osobe s invaliditetom. Edukacija o medijskoj pismenosti je vrlo bitna, od najranije dobi, te smatramo da se još u osnovnim školama putem prezentacija u svim školskim predmetima, može vježbati izlaganje, kreiranje medijskih sadržaja i uticati na njihov kvalitet“, naglašava Kišić.

Kišić također smatra da saradnja između NVO i medija mora biti kontinuirani proces koji će uključivati rad i edukaciju, kako članova i aktivista organizacija, tako i novinara. „Mi u Lotosu smo svjesni te potrebe i nastojimo da konstantno sarađujemo i djelujemo zajedno s medijskim kućama, s ciljem ispravnog prikazivanja pitanja invalidnosti u javnosti. Svjedoci smo da se po tom pitanju stanje, polako i sporo mijenja u pozitivnom smislu, te da ukoliko stalno radimo na podizanju kapaciteta naših organizacija u oblasti medijske pismenosti, možemo i očekivati rezultate“, zaključuje Kišić.

Do sada je kroz radionice o medijskoj pismenosti osnaženo 106 predstavnika nevladinog sektora, koji se slažu da su nevladine organizacije odličan prostor za promovisanje medijske pismenosti, posebno u lokalnim zajednicama gdje su one u direktnom kontaktu sa građanima na terenu, pa je i njihov uticaj na medijsko opismenjivanje mnogo veći.  Učesnici radionica su mišljenja da nema dovoljno kvalitetnih i sistemskih obuka o medijskoj pismenosti, kao i da im nedostaju resursi da sami podižu nivo medijske pismenosti kod građana/ki.

Radionica za NVO sektor u BiH o temi medijske pismenosti održana je u okviru projekta „Slobodni mediji za slobodno društvo“, koje implementira Udruženje BH novinari u saradnji sa Asocijacijom elektronskih medija u BiH uz podršku Evropske unije. Cilj ovog projekta je  jačanje nezavisnog i slobodnog novinarstva u lokalnim zajednicama, te primjena evropskih standarda u zaštiti slobode izražavanja i pristupa građana kvalitetnim i objektivnim informacijama.