Prvi izvještaj monitoring medija tokom predizborne kampanje za Opće izbore 2014. kojeg provodi Udruženje/udruga BH novinari predstavljen je danas u sarajevskom Media centru. Borka Rudić, generalna tajnica Udruženja/udruge BH novinari, kazala je na početku konferencije za novinare da izvještaj za prve dvije sedmice monitoringa, pokazuje smanjen broj medijskih sadržaja o izborima u odnosu na izbore od prije četiri godine.
“Također, u pojedinim medijima vlada politika nezamjeranja, daje se prostor kandidatima da kažu što žele bez prave debate i sučeljavanja. RTRS i BN televizija nisu imale još nijednu tv debatu u kojoj bi se suočile dvije vodeće stranke u tom entitetu. Neki mediji su čak odlučili da uopće nemaju predizborni program”, kazala je Borka Rudić.
Lejla Turčilo, profesorica Fakulteta političkih nauka u Sarajevu i stručna saradnica za monitoring medija sa fokusom na govor mržnje, kazala je da postoje velike razlike među medijima u stepenu profesionalizma.
„U prvi plan su stavljeni politički kandidati, a ne istraživačke priče o strankama i programima. Klasičnog govora mržnje u navedenom periodu nije bilo, ali je huškanje zabilježeno u najvećem broju priloga i/ili tekstova koje su monitori naveli kao sporne, 102 takva slučaja“, kazala je Turčilo. Dodaje da je u dvije sedmice pregledanoukupno 6542 medijska sadržaja u štampi, portalima i televiziji. Od ovog broja o izborima objavljeno je 1538 sadržaja, dakle 23,50% odnosilo se na izbore. U prve dvije predizborne sedmice ukupno je zabilježeno 230 primjera nepriličnog govora, odnosno 14,95% od ukupnog broja medijskih sadržaja koji su monitorisani.
„Treba reći da je u najvećem broju slučajeva bilo riječ ne o klasičnom govoru mržnje, huškanju, diskriminaciji, nego o izboru neprikladnih termina. Nositelji nepriličnog govora su uglavnom političari. Ono što su, međutim, monitori primijetili jeste da je odnos medija prema nepriličnom govoru političkih lidera uglavnom neutralan, odnosno da oni prenose govor političara doslovno i bez intervencija“, kazala je Turčilo, dodavši da su monitori zabilježili i primjere nepoštovanja profesionalizma i novinarskih standarda koje se očitovalo u favoriziranju određenih političkih stranaka i kandidata od strane određenih medija.
„Činjenica je da je skoro duplo manje sadržaja o izborima nego 2010. godine, a neki mediji su se opredijelili da uopće ne izvještavaju o izborima. Razlog tomu je nedostatak kapaciteta medija (ljudskih resursa, finansijkih i sl.), ali i „politika nezamjeranja“, kazala je ona. Borka Rudić je kazala da su za pad sadržaja o izborima odgovorne i međunarodne organizacije koje su uložile velik novac u projekte nevladinih organizacija vezane za rad političara i zastupljenost određenih grupa u medijima, poput zastupljenosti žena političarki u medijima, a ulaganje u medije i medijske projekte su izostali
Zlatiborka Popov Momčinović, profesorica Filozofskog fakulteta u Istočnom Sarajevu i stručna saradnica na monitoringu sa fokusom na zastupljenost žena u predizbornom izvještavanju, kazala je da je od ukupno pregledanih 8591 medijskih sadržaja 292 odnosila na žene.
„Monitoring za prvi analizirani period je pokazao izrazitu podzastupljenost političarki u analiziranim medijima. Novinarke su najprisutnije u vijestima i sužen im je prostor za predstavljanje. Često služe kao stranački dekor. Ova (pod)zastupljenost bi bila još manja da Željka Cvijanović nije bila kandidatkinja za članicu Predsjedništva iz reda srpskog naroda i iz vladajućeg SNSD-a. Od ukupno 292 tekstova/priloga u kojima se pominju političarke, premijerka Željka Cvijanović se pominje u čak 54,1% slučajeva. Ostale političarke su gotovo nevidljive“, kazala je Popov-Momčinović. Dodala je da u pojedinim televizijama nije bilo nijednog priloga u kojima se pojavila političarka.
Neke od preporuka nakon prvog izvještaja o monitoringu su da izvještavanje o izborima, u kontekstu fer, balansiranog i profesionalnog rada medija, u prvi plan trebalo staviti građane.
Da se mediji moraju oduprijeti pokušajima manipulacije i pritisaka kojima su izloženi tokom predizborne kampanje, te se posebno uzdržati od favoriziranja bilo koje političke opcije, sranke ili kandidata.
Mediji koji ne emituju izborne programe i ne pišu o programima koje nude političke stranke i kandidati, uskraćuju građane za diverzitet političkih mišljenja, a kandidate za prostor za debatu i predstavljanje svojih planova i programa.
Govor mržnje, huškanje, diskriminacija, neprihvatljjivi su u javnom diskursu ne samo u vrijeme predizbornih kampanja, nego i općenito.
Politički subjekti, pak, bez obzira na činjenicu da tokom predizborne kampanje vode bespoštednu borbu za osvajanje političkih funkcija, moraju omogućiti slobodan i neometan rad medija.
Upravo fer odnos između medija i političkih subjekata i informiranje građana o opcijama i programima koji su im na raspolaganju pokazatelj je stupnja demokratije u svakom društvu.
Političarkama treba dati prostora u tzv. bogatijim medijskim žanrovima da bi jasnije mogle da predstave svoj dosadašnji rad i artikulišu principe iza kojih stoje i daju konkretne prijedloge za rješavanje određenih društvenih problema.
Takođe, mediji bi kada je o diskursu o političarkama riječ trebali dati prostor i drugim društvenim akterima_kama (ekspertima_cama, civilnom društvu, građanstvu).
