Digitalni linč bez granica: Od novinara prave „karikature“, nazivaju ih „četnicima“ i „plaćenicima“

Pogrdni nazivi poput „četnik“, „antisrbin“, „plaćenik“ i „karikatura“ samo su dio uvreda kojima se novinari u Bosni i Hercegovini svakodnevno izlažu na društvenim mrežama. Iza takvih komentara često ne stoji samo neslaganje s novinarskim radom, već pokušaj javnog ponižavanja, zastrašivanja i profesionalne diskreditacije. Za pojedine novinare digitalno nasilje ne završava izlaskom s društvenih mreža. Ono se prenosi u njihove domove, porodice i svakodnevni život, piše MKLIK MEDIA  portal.

Oko 70 odsto napada na novinare u Republici Srpskoj dešava se na društvenim mrežama, saopštila je početkom godine Mirna Miljanović, načelnica Odjeljenja za odnose s javnošću Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske. Da prijetnje novinarima nisu problem samo u Bosni i Hercegovini pokazuje i slučaj iz Hrvatske, gdje je policija završila kriminalističko istraživanje nad 29-godišnjim muškarcem osumnjičenim da je prijetio jedanaestorici novinara i jednom političkom analitičaru. Na društvenoj mreži objavio je kolaž njihovih fotografija uz prijeteći tekst, s namjerom da ih zastraši zbog posla kojim se bave.

Posebno zabrinjava činjenica da se prijetnje i pritisci na novinare intenziviraju tokom izbornih perioda, kada političke tenzije rastu, a oni koji izvještavaju o osjetljivim temama često postaju mete političkih i nacionalnih obračuna.

Takvi napadi nisu izolovani incidenti, već odraz dublje društvene polarizacije i sve izraženije normalizacije nasilja u javnom prostoru. Njihove posljedice ne pogađaju samo novinare, već i pravo građana da budu pravovremeno i objektivno informisani.

„Kada novinari izgube slobodu i počnu raditi u strahu, javni prostor ostaje uskraćen za provjerene informacije i kritičko preispitivanje moći. Posljedica toga je gušenje istine, jačanje propagande i potpuna kontrola narativa od strane onih koji posjeduju moć. Bez slobode medija demokratija se pretvara u privid, a građani postaju nemoćni posmatrači sopstvene manipulacije. Društvo u kojem se novinari kažnjavaju za svoj rad neminovno klizi u autoritarnost, apatiju i društvenu dezintegraciju“, smatra sociolog Emir Begović.

„Četnik“, „antisrbin“, „ubačeni element“, „politički plaćenik“ – samo su neki od epiteta koje je na društvenim mrežama o sebi pročitao novinar portala „Buka“ Slađan Tomić. Zbog svog profesionalnog rada, godinama se suočava s uvredama, nacionalnim etiketiranjem i pokušajima javne diskreditacije.

Uvredljive poruke ne dolaze samo od anonimnih i lažnih profila. Među onima koji javno vrijeđaju novinare nalaze se i nosioci javnih funkcija. Jedan od takvih slučajeva zabilježen je 2024. godine, kada je načelnik Šipova i istaknuti član SNSD-a Milan Kovač u telefonskom razgovoru uputio niz vulgarnih uvreda novinarki Bojani Ninković i Siniši Vukeliću, uredniku portala Capital.

Odgovornost za sadržaj na internetu ne može biti isključivo na policiji i pravosuđu. Važnu ulogu imaju i sami mediji, odnosno njihovi urednici i novinari, koji su dužni reagovati na uvredljive, prijeteće i neprimjerene komentare na svojim platformama.

Uvredljivi komentari trebalo bi da budu uklonjeni, dok bi korisnicima koji se kriju iza lažnih profila i krše pravila trebalo onemogućiti dalje komentarisanje. Digitalne platforme moraju biti adekvatno regulisane, jer granica između slobode govora i govora mržnje ne smije biti zanemarena. Ono što neko smatra slobodom izražavanja, za drugoga može predstavljati uvredu, prijetnju ili oblik nasilja.

Kada novinarski rad postane povod za javni linč

Iskustvo freelance novinarke Anise Mahmutović iz Tuzle pokazuje koliko brzo istraživački rad može postati povod za javno targetiranje, ličnu diskreditaciju i dugotrajno uznemiravanje. Nakon što je istraživala rad privatnog Univerziteta „Kallos“ u Tuzli, na društvenim mrežama uslijedili su napadi, uvrede i pokušaji njenog profesionalnog i ličnog diskreditovanja.

„Da bilo koga stavite u eksperiment i da mjesec dana čita o sebi najstrašnije stvari, gleda svoje prepravljene fotografije u kombinaciji sa različitim natpisima, da vam objavljuju roditelje, da vas nazivaju karikaturom, da vas ismijavaju montiranim videosnimcima – da to neko sve trpi mjesec dana, trebala bi mu sigurno psihijatrijska pomoć. Izdržala sam to sve pola godine jer sam se trudila da to sve ne čitam, dijelom zbog toga što sam imala prijatelje i kolege koji su dijelili sa mnom muke. Porodici nisam pričala koliko me to sve pogađa i sigurna zona bila su moja četiri zida, gdje nisam morala da razgovaram o tome, što mi je zaista koristilo. Međutim, sada trebam psihološku pomoć“, priča Anisa.

Govoreći o osobi koju smatra jednim od svojih napadača, Mahmutović navodi da je riječ o asistentu na fakultetu kojeg povezuje s jednim od obavještajaca. Zbog njegovog ponašanja, kako kaže, osjeća se nesigurno, izbjegava javna okupljanja, ali i pojedine dijelove grada.

„S obzirom na to da sam u tom čovjeku vidjela nekoga ko je mnogo agresivan, izbjegavam dijelove grada gdje se nalazi. Ne želim ga sresti da viče i jedino što me brine jeste da se s tim čovjekom moram suočiti na sudu, gdje je on mene tužio za klevetu. Ti ljudi nisu ni najmanje bezazleni, agresija tih ljudi je ozbiljna“, kaže Anisa.

Mahmutović je slučaj prijavila nadležnim organima u Tuzlanskom kantonu. Pohvalila je postupanje policije, ali izrazila nezadovoljstvo zbog izostanka odgovora Tužilaštva Tuzlanskog kantona.

„Tužilaštvo do sada nije ništa uradilo kako bi stalo u moju zaštitu. Dok sada vama dajem izjavu, jedna moja koleginica koja je pisala sav ovaj slučaj o meni dobila je imejl jednog od njih, gdje pišu da je ona medijska mafija i da maltretira ljude. Takve optužbe trpimo jako dugo, posebno ja“, priča Anisa koja je utvrdila da privatni Univerzitet „Kallos“ u Tuzli nema elementarne uslove za rad.

Udruženje BH novinari od maja upozorava na javno targetiranje, klevete i pokušaje profesionalne i lične diskreditacije Mahmutović. Uz nju, meta napada bio je i novinar Adis Mujdanović.

Nakon što su novinari 11. maja pred Komisijom za borbu protiv korupcije Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine javno govorili o radu privatnih visokoškolskih ustanova u zemlji i sticanju diploma pod sumnjivim okolnostima, advokat Mirnes Ajanović, koji zastupa Evropski univerzitet „Kallos“, počeo je iznositi uvrede na društvenim mrežama na račun Anise Mahmutović i Adisa Mujdanovića.

Novinarku je nazivao „saradnicom SDA“, dok je novinare optuživao za „iznošenje poluistina“ i „manipulaciju javnošću“. Objavljivao je i fotomontaže s likovima novinara, kreirane pomoću alata vještačke inteligencije.

Prema navodima BH novinara, nakon podnošenja tužbi za klevetu Ajanović je intenzivirao javnu kampanju protiv novinarke i udruženja.

Sličan obrazac godinama prati i novinara Slađana Tomića. Na društvenim mrežama bio je meta napada i ekstremističkih poruka. SafeJournalists je još 2023. godine evidentirao prijetnje smrću i prijetnje njegovoj fizičkoj sigurnosti, dok je od 2022. bio izložen online kampanji diskreditacije koja je zahvatila i članove njegove porodice. U avgustu 2026. godine ponovo je bio meta javnog targetiranja, nakon što je njegova fotografija objavljena uz fotografiju Ratka Mladića. BH novinari ocijenili su taj čin kao ozbiljan oblik stigmatizacije i ugrožavanja njegove sigurnosti.

Napadi na novinarke često imaju i dodatnu, rodnu dimenziju. Novinarka magazina „Stav“ Rabija Arifović u oktobru 2025. godine bila je izložena višednevnim napadima na TikToku i Facebooku, uključujući uvrede i prijetnje na rodnoj i vjerskoj osnovi. Novinarka Vanja Stokić takođe je dobijala prijetnje nakon objavljivanja fotografije s migrantima, nastale tokom njenog profesionalnog rada.

Ovi slučajevi pokazuju da se novinarima ne osporava samo pravo na određeni stav ili informaciju, već često i pravo da istražuju, postavljaju pitanja i javno govore o temama od značaja za društvo.

Gdje prestaje sloboda govora, a počinje nasilje?

Sloboda izražavanja podrazumijeva pravo na kritiku, pa i onu oštru i neprijatnu. Međutim, ona ne može biti opravdanje za prijetnje, zastrašivanje, diskriminaciju i podsticanje nasilja. Granica između legitimne kritike i nedopustivog ponašanja prelazi se onda kada se javna rasprava pretvori u prijetnje, uznemiravanje i pokušaje zastrašivanja zbog profesionalnog rada.

Istraživanje Udruženja BH novinari „Sigurnost novinarki u Bosni i Hercegovini“, predstavljeno u novembru 2025. godine, dokumentovalo je 129 napada i drugih sigurnosnih rizika za novinare i novinarke u periodu od 2021. do kraja 2024. godine. Od tog broja, 32 napada bila su direktno usmjerena na novinarke, dok se 18 odnosilo na grupe novinara i novinarki. Među najčešćim oblicima napada bili su verbalni napadi i online prijetnje.

Posljedice takvog nasilja ne završavaju se na društvenim mrežama. Prijetnje mogu ugroziti osjećaj sigurnosti, narušiti privatni život, ostaviti posljedice na mentalno zdravlje i dovesti do autocenzure. Kada novinar počne izbjegavati određene teme zbog straha od reakcija, štetu ne trpi samo on već i javnost, koja ostaje uskraćena za informacije od značaja za društvo.

„Naše društvo često opravdava ove napade jer su mediji svedeni na ulogu ideoloških neprijatelja, pri čemu se svaka kritika vlasti ili grupe doživljava kao napad na kolektivni identitet. U svakodnevnom životu normalizacija nasilja stvara kulturu straha u kojoj digitalni linč postaje prihvaćen ventil za akumuliranu društvenu frustraciju“, upozorava sociolog Emir Begović.

On ističe da gubitak slobode novinara znači i gubitak prostora za provjerene informacije, kritičko preispitivanje moći i slobodnu javnu raspravu.

„Dugoročni gubitak ove slobode vodi prema kolapsu povjerenja u bilo kakav oblik javnog dijaloga i vladavine prava. Ubijanje novinarske slobode ne pogađa samo medije, ono uništava i temelje slobodnog i pravednog društva za svakog pojedinca“, zaključuje Begović.

Suzbijanje online nasilja nad novinarima zahtijeva više od povremenih osuda i javnih saopštenja. Potrebni su efikasniji institucionalni odgovori, pravovremeno procesuiranje prijetnji, odgovornost digitalnih platformi i jasni protokoli zaštite unutar redakcija. Jednako je važna dostupnost pravne i psihološke pomoći novinarima koji su izloženi dugotrajnom uznemiravanju.

(Izvor: MKLIK MEDIA)

Recommend to friends
  • gplus
  • pinterest