Obrazovanje i više od tri decenije nakon rata ostaje jedno od ključnih pitanja u procesu suočavanja s prošlošću. Škole bi trebale biti prostor u kojem mladi uče na koji način kritički razmišljati, razlikovati činjenice od stavova, te razumjeti perspektive različitih strana. Međutim, pitanje je da li obrazovni sistem zaista doprinosi takvom razumjevanju prošlosti.

Značajna uloga nastavnika

Sead Selimović, profesor na Univerzitetu u Tuzli, smatra da je način na koji mladi uče o ratovima iz devedesetih godina 20. stoljeća ključni faktor u oblikovanju njihove kolektivne svijesti, identiteta i spremnosti na zajednički život u Bosni i Hercegovini.

Obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini, tvrdi, odražava njezino unutarnje političko uređenje, pa učenje o prošlosti utiče na produbljivanje podjela ili, znatno rjeđe, na izgradnju dugoročnog mira.

„Obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini podijeljen je na tri zasebna kurikuluma (bosanski, hrvatski i srpski). Svaka etnička skupina uči o ratu iz devedesetih kroz vlastitu vizuru historije. Prošlost se ne percipira kao lekcija iz koje treba učiti kako bi se izgradila bolja budućnost, već kao stalni izvor opreza i nepovjerenja prema drugima“, ističe profesor.

Prema njegovim riječima, pripadnici drugih zajednica često se percipiraju kroz prizmu kolektivne krivnje za događaje iz ’90-ih, te naglašava da fenomeni poput “dviju škola pod jednim krovom” fizički i mentalno izoliraju mlade, onemogućujući im da kroz dijalog preispitaju stereotipe.

„Strah i nepovjerenje naučeni u školi sprječavaju dublju integraciju društva i jačaju političke opcije koje se oslanjaju na etničke podjele“, naglašava.

Bez odgovora iz Brčko distrikta i Republike Srpske

Iz Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske i Odjela za obrazovanje pri Vladi Brčko distrikta BiH nisu odgovorili na upite BH Novinara.

Profesor Selimović smatra da nastavnici i obrazovni sistem imaju važnu ulogu u oblikovanju kritičkog mišljenja mladih, dok rad memorijalnih institucija i organizacija civilnog društva predstavlja nezamjenjivu dopunu formalnom obrazovanju u borbi protiv jednostranih etničkih narativa.

„Nastavnici mogu predstaviti različite izvore i perspektive o istom historijskom događaju (multiperspektivnost). To pomaže učenicima da shvate kako se historijski narativi grade i zašto se razlikuju.Nastavnici treba da stave fokus na analizu izvora (npr. medijski izvještaji iz devedesetih, dokumenti, svjedočanstva).Učenici tako uče prepoznati propagandu i pristrasnost. Osim toga, nastavnici moraju imati više autonomije i hrabrosti da govore kroz dijalog o osjetljivim pitanjima iz prošlosti“, naglašava profesor.

Dodao je da obrazovni sistem treba preći s etnocentričnih kurikuluma (koji često glorifikuju “svoju” stranu, a viktimizuju ili ignorišu druge) na kurikulume zasnovane na utvrđenim činjenicama, poput onih iz presuda međunarodnih i domaćih sudova.

Zajednički planovi i programi

Iz Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje Bosne i Hercegovine pojašnjavaju da su oni nadležni za razvoj zajedničke jezgre nastavnih planova i programa, dok su za donošenje i provođenje nastavnih planova i programa nadležne obrazovne vlasti. Naglašavaju da u okviru svojih nadležnosti, Agencija ne propisuje jednu nacionalnu ili političku interpretaciju rata u Bosni i Hercegovini, niti određuje kako će se pojedini događaji iz perioda 1992–1995. tumačiti iz perspektive pojedinih naroda ili političkih aktera. Također, izradili su Zajedničkejezgre nastavnih planova i programa (ZJNPP) za povijest/historiju definiranu na ishodima učenja, čija je izrada započela 2012., a dokument je završen 2015. godine. U njegovoj izradi, uz predstavnike Agencije, sudjelovali su predstavnici obrazovnih institucija, ministarstava obrazovanja, nastavnici, srednjoškolski profesori i stručni savjetnici. 

Pristup Agencije, navode, nije usmjeren samo na usvajanje činjenica o pojedinim povijesnim događajima, već jednako važnim smatraju i razvijanje sposobnosti učenika da analiziraju povijesne izvore, razumiju različite perspektive i njihov kontekst, razlikuju činjenice od interpretacija, te na temelju dostupnih podataka kritički promišljaju o povijesnim događajima i njihovim posljedicama. Takav pristup ugrađen je u ZJNPP kroz definirane ishode učenja i indikatore.

„To je posebno važno kod izučavanja novije povijesti, uključujući ratni period 1992–1995. godine. Učenike je potrebno osposobljavati da događaje sagledavaju na temelju relevantnih izvora, da razumiju njihov povijesni kontekst i različita stajališta te da razlikuju provjerljive činjenice od njihovih interpretacija. Cilj je pritom razvijati sposobnost kritičkog prosuđivanja, a ne učenicima nametati unaprijed određene stavove“, kažu iz Agencije.

Dalje pojašnjavaju da ZJNPP nije detaljan nastavni plan kojim se propisuju svi sadržaji, njihov redoslijed ili konkretni nastavni materijali, već predstavlja zajednički okvir definisan kroz oblasti, komponente, ishode učenja i indikatore.

„Služi kao osnova nadležnim obrazovnim vlastima za razvoj i unapređenje vlastitih nastavnih planova i programa“, navode iz Agencije.

Ističu da nemaju mandat propisivati jedinstvenu „kulturu sjećanja“, niti određivati politički, nacionalni ili drugi vijednosni stav prema pojedinim povijesnim događajima. Njihova uloga je prvenstveno stručnja i obrazovana, kroz ishode učenja i standarde definisati znanja, vještine i komeptencije koje učenici trebaju razvijati.

Obrazovanjem do neponavljanja ratnih narativa

„Konkretna organizacija nastave, izbor udžbenika i način realizacije nastavnih sadržaja u nadležnosti su obrazovnih vlasti, u skladu s važećim propisima. U tom smislu, doprinos Agencije obrazovanju za mir i ljudska prava najbolje se može razumjeti kroz stvaranje stručnog okvira koji podržava razvoj znanja, kritičkog mišljenja, poštivanja ljudskih prava, društvene odgovornosti i uvažavanja različitosti. Taj pristup nije usmjeren na nametanje određene interpretacije događaja ili politike sjećanja, nego na osposobljavanje učenika da o složenim društvenim i povijesnim temama razmišljaju informirano, argumentirano i odgovorno“, naglasili su iz Agencije.

Dalje navode da iz perspektive Agencije, obrazovanje može dati važan doprinos ciljevima koji se u okviru tranzicijske pravde povezuju s garancijama neponavljanja. Taj doprinos prvenstveno se, navode, ogleda u tome da mladi kroz obrazovanje razvijaju znanje o prošlosti, sposobnost kritičkog mišljenja, poštivanje ljudskog dostojanstva i prava drugih, kulturu dijaloga i odgovorno građansko djelovanje. Uloga Agencije u tom procesu je, ističu, stručna i obrazovna. Kroz definiranje ishoda učenja, razvoj zajedničkih obrazovnih okvira, standarda i stručnih smjernica Agencija nastoji stvarati pretpostavke za kvalitetno obrazovanje koje doprinosi razvoju demokratskog, inkluzivnog i mirnog društva.

„Pri tome obrazovanje za mir i ljudska prava ne treba promatrati odvojeno od učenja o prošlosti. Način na koji se prošlost proučava jednako je važan kao i sami sadržaji: učenike treba poticati da koriste relevantne izvore, razumiju povijesni kontekst i posljedice događaja, prepoznaju različite perspektive, razlikuju činjenice od interpretacija i svoje zaključke temelje na argumentima. Takav pristup ne podrazumijeva favoriziranje bilo koje nacionalne, političke ili neke druge interpretacije prošlosti. Naprotiv, cilj je razvijati sposobnost učenika da o složenim i osjetljivim temama mogu razgovarati na temelju znanja i činjenica, uz međusobno uvažavanje i poštivanje ljudskog dostojanstva“, kažu iz Agencije.

Učiti kroz potvrđene činjenice

Jedan od konkretnih primjera pokušaja da se obrazovanje o ratu zasnuje na provjerljivim činjenicama jeste dvogodišnji projekat BIRN-a BiH„Izgradnja dugoročnog mira u Bosni i Hercegovini: Investiranje u budućnost“ u sklopu kojeg je nedavno održan i forum „Rat je tema. Obrazovanje je svrha“.

Na forumu su prisustvovali nastavnici, učenici, preživjeli i žrtve rata, te stručnjaci i predstavnici obrazovnih institucija kako bi razgovarali o tome kako mladima odgovorno govoriti o ratnoj prošlosti Bosne i Hercegovine na osnovu sudski utvrđenih činjenica, uz razvijanje kritičkog mišljenja, empatije i dijaloga.

U okviru projekta izrađena je i ažurirana Baza sudski utvrđenih činjenica o ratnim zločinima u Bosni i Hercegovini, zasnovana na presudama domaćih i međunarodnih sudova. BIRN BiH nadopunio je Bazu sa više od 20 pravosnažnih presuda za ratne zločine.

Denis Džidić, izvršni direktor i urednik Balkanske istraživačke mreže BiH, pojašnjava da BIRN-ova baza omogućava jednostavniji pristup činjenicama utvrđenim u presudama domaćih i međunarodnih sudova. Prema njegovim riječima, baza može biti korisna i u obrazovanju.

„Učenicima i nastavnicima omogućava da o ratovima i zločinima uče na osnovu provjerenih informacija, a ne političkih interpretacija i mitova“, kazao je, pojašnjavajući da se time razvija kritičko mišljenje, bolje razumiju posljedice zločina i smanjuje prostor za manipulaciju prošlošću.

Džidić kaže da odgovornost za kulturu sjećanja dijele institucije, lokalne zajednice i civilno društvo. Najveću formalnu odgovornost imaju obrazovne institucije, muzeji, arhivi i lokalne vlasti, ali su značajan doprinos dale i žrtve, novinari i organizacije civilnog društva.

Obrazovanje pomaže mladima da razumiju prošlost

Iz Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH kažu da obrazovanje samo po sebi ne može riješiti sva pitanja koja se odnose na suočavanje s prošlošću, mir i društvenu koheziju. Ono je jedan od važnih elemenata šireg društvenog procesa i da bi obrazovni ciljevi imali puni učinak, potrebno je da ih prate i svi drugi dijelovi društva kao što su porodice, institucije, mediji, kulturne i znanstvene ustanove, civilno društvo, kao i javni prostor u cjelini.

„Uloga obrazovanja je, stoga, dugoročna: pomoći mladima da razumiju prošlost, razviju sposobnost kritičkog i odgovornog mišljenja te usvoje vrijednosti koje smanjuju prostor za mržnju, diskriminaciju, nasilje i netoleranciju. U tom procesu Agencija svoj doprinos daje u okviru svojih zakonskih i stručnih nadležnosti, bez preuzimanja uloga koje pripadaju drugim institucijama“, naveli su iz Agencije.

„Memorijalizacija mora uključivati lokalne zajednice, jer one najbolje poznaju mjesta, ljude i iskustva koja treba sačuvati. Institucije kulture trebaju ta iskustva dokumentovati i učiniti dostupnim, dok obrazovni sistem mora osigurati učenje o ratu na osnovu provjerenih i sudski utvrđenih činjenica.Civilno društvo treba otvarati prostor za teme i žrtve koje institucije zanemaruju. Cilj ne bi trebalo biti stvaranje suprotstavljenih verzija prošlosti, nego društvo koje priznaje različita iskustva žrtava, ali ne dovodi u pitanje činjenice utvrđene pred sudovima“, tvrdi Džidić.

Posjete mladih mjestima stradanja i memorijalima

Forumu „Rat je tema. Obrazovanje je svrha“, između ostalog, prisustvovala je Maja Džafić, nastavnica historije u Osnovnoj školi Gornje Prekounje-Ripač u Bihaću. Ona je predavala i za vrijeme rata, a u izjavi za medije kazala je da je podučavanje o ratu u BiH danas jedan od najtežih zadataka za nastavnike. Teško je, kaže, napraviti granicu između slobodne interpretacije i onoga što su zaista prave činjenice. Ona smatra daje pred nama i dalje dug, trnovit i težak put, iako je mnogo godina prošlo.

Inače, u okviru BIRN-ovog projekta, više od 100 učenika iz različitih škola širom BiH imalo je priliku učestvovati na studijskim putovanjima koja su obuhvatila posjete Srebrenici, Tuzli i Sarajevu. Mladi su obišli memorijalne centre, tuzlansku Kapiju, nekadašnje logore Silos i Viktor Bubanj, kao i Muzej ratnog djetinjstva te Historijski muzej BiH.

Profesor Selimović i ukazuje na činjenicu da je rad memorijalnih institucija i organizacija civilnog društva važna dopuna formalnom obrazovanju. Memorijalni centri, kao što je Memorijalni centar Srebrenica, i organizacije civilnog društva omogućavaju pristup arhivama i primarnim izvorima koji u formalnim udžbenicima nedostaju.

„Posjete mjestima stradanja i memorijalima omogućavaju mladima da razviju empatiju prema svim žrtvama, bez obzira na njihovu etničku pripadnost. OCD često organizuju regionalne razmjene i škole historije gdje mladi iz različitih zemalja bivše Jugoslavije zajedno uče o prošlosti, čime se ruše nacionalistički, šovinistički i drugi destruktivni narativi“, zaključuje profesor Selimović.

Nadležnosti podijeljenje između Federacije i 10 kantona

Iz Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke/znanosti kažu da imajući u vidu nadležnosti Ministarstva, nisu u mogućnosti dati institucionalne odgovore na pitanja koja se odnose na neposrednu realizaciju nastave, konkretne nastavne sadržaje i pristupe u poučavanju ratnog perioda 1992–1995. godine, kao ni na način rada nastavnika u učionici.

Kažu da u okviru Ministarstva, Odsjek za koordinaciju obrazovnih i udžbeničkih politika, između ostalog, prati i usklađuje obrazovne politike na nivou Federacije BiH, radi na unapređenju kvaliteta obrazovanja i ujednačavanju uslova za odgoj i obrazovanje, koordinira aktivnosti vezane za izradu okvirnih strateških dokumenata iz oblasti obrazovanja, prati implementaciju strateških i drugih relevantnih dokumenata, te ostvaruje saradnju i razmjenu stručnjaka i iskustava između kantonalnih i federalnih obrazovnih vlasti i drugih institucija i tijela u oblasti obrazovanja. Odsjek, kažu, radi i na unapređenju kvaliteta udžbeničke politike te koordiniraju i predlažu zajedničke mjere radi usklađivanja i inoviranja tih politika, uz saradnju sa nadležnim kantonalnim i entitetskim obrazovnim vlastima, drugim nadležnim organima i institucijama.

Radionice, razgovori, izložbe…

Iz Memorijalnog centra Srebrenica kažu da oni kroz svoje edukativne aktivnosti nastoje spojiti nekoliko pristupa koji uključuju rad sa činjenicama, svjedočanstvima i rad sa arhivskom građom, ali i razgovor s mladima. Korisne su i posjete Memorijalnom centru, zatim radionice, razgovori mladih sa preživjelima, izložbe, arhivske materijale, edukativne publikacije, dokumentarne sadržaje i digitalne kampanje. Posebnosu su važni programi koji mladima omogućavaju da analiziraju konkretne primjere medijskih objava kroz analizu naslova, objavljenih fotografija, izvora koje su koristili, jezika, komentara ispod tekstova kao i izostavljanje činjenica i politički kontekst u koji je određeni sadržaj smješten. .

Jedna od njihovih preporuka mladima jeste su da se uvijek pitaju ko govori, na osnovu čega i šta pokušava postići. Ističu da, ako jedan sadržaj govori o genocidu ili ratnim zločinima, a autor se ne poziva se ni na jednu presudu, dokument, svjedočanstvo ili relevantan izvor, sa takvim sadržajima mladi trebaju biti oprezni.

“Mladima bismo poručili da kritičko mišljenje ne znači sumnjati u svejednako. Kritičko mišljenje znači znati razliku između činjenice, mišljenja, propaganda i laži. Kada govorimo o genocidu u Srebrenici, polazna tačka moraju biti utvrđene činjenice, presude i dostojanstvo žrtava”, naglašavaju iz Memorijalnog centra Srebrenica.

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta Akademija tranzicijske pravde i podržan je kroz Regionalni programa “Podrška Evropske unije izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu” koji provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) i finansira Evropska unija (EU). Sadržaj teksta isključiva je odgovornost BH Novinara i ne odražavaju nužno stavove Evropske unije niti UNDP-a.