Indeks klijentelizma u medijima (MCI) – prvi međudržavni, komparativni izvještaj o stanju klijentelizma i politizacije u medijima, specifično za svaku zemlju, koji se temelji na empirijskim podacima predstavljen je danas u Bruxellesu. Eksperimentalno istraživanje, odnosno nulta tačka mjerenja Indeksa, provedena je u šest zemalja jugoistočne Europe, u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Makedoniji, Crnoj Gori, Srbiji i Rumuniji.
Najbolje pozicionirana zemlja prema mjerenju Indeksa u nultoj tački je Srbija, koja pokazuje značajnu prednost u odnosu na druge zemlje u slijedećim kategorijama: razvijenosti regulatornog i institucionalnog okvira, zaprekama klijentelističkoj praksi te odgovarajućoj dostupnosti i kvaliteti podataka koji se bave pitanjima medija. Hrvatska je na drugom, a Crna Gora na trećem mjestu. Rumunija se nalazi na sredini ljestvice dok Makedonija te Bosna i Hercegovina imaju negativne rezultate, što ukazuje na određeni stupanj hitnosti u tim zemljama za preoblikovanjem medijske politike i infrastrukture. Međutim, iako rangiranje govori u prilog situacije u medijima u Srbiji i Hrvatskoj, rezultati mjerenja pokazuju da smo daleko od potrebnih i očekivanih vrijednosti. Rizici klijentelizma u medijima u ciljanim zemljama uključuju:
– Visoki rizik izloženosti članova radnih skupina uključenih u izradu medijskih politika (institucionalnog i regulatornog okvira) neopravdanom utjecaju (klijentelističkoj praksi) bez stvarnih regulatornih zapreka
– Nema stvarnih barijera usvajanja „klijentelističkih“ zakona
– Finansijski odnosi, odnosno protok novca između javnog sektora i medija (uključujući oglašavanje i komercijalne ugovore) ne evidentiraju se na zadovoljavajući način
– Ne postoje stvarne barijere klijentelizmu u pogledu dodjele bespovratnih sredstava ili financijske pomoći medijima
– Nema jedinstvene obavezne evidencije različitih oblika rada u medijima što dovodi do visoke izloženosti novinarske struke prekomjernom utjecaju vlasnika, poslodavaca, politike i industrije oglašavanja
– Nema jedinstvene statistike građanskih parnica i kaznenih postupaka protiv novinara i izdavača u područjima klevete, uvrede i javnog sramoćenja
Eksperimentalno istraživanje, odnosno nulta točka mjerenja Indeksa, provedeno je u šest zemalja jugoistočne Europe (Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Makedoniji, Srbiji i Rumunjskoj) u okviru projektaOdgovor građana na klijentelizam u medijima,MEDIA CIRCLE, finansiranog iz Instrumenta pretpristupne pomoći Europske unije (IPA) Civil Society Facility (CSF). Nositelj projekta je Partnerstvo za društveni razvoj, a konzorcij od8 organizacijačine Expert Forum iz Rumunjske; BH novinari i VESTA iz Bosne i Hercegovine; Institut za javnu politiku iz Crne Gore; Public iz Makedonije; Nezavisno društvo novinara Vojvodine i Komitet pravnika za ljudska prava (YUCOM) iz Srbije.
Dodatak: Stajalište eksperata vezano za MCI
Quid pro quo definira interakciju sektora politike-medija-privatnog u današnjem svijetu, izjavio je Munir Podumljak, direktor projekta MEDIA CIRCE te autor publikacije nulte točke Indeksa. U tom kontekstu, nedostatak univerzalnosti u odnosima društvenih subjekata, gdje su mediji najvjerojatnije najvažniji među njima, čini to da je demokracija jednostavno alat za formaliziranje moći klijentele. U većini slučajeva to znači legalizirana korupcija te podizanje novog modela kojeg nazivamo „društvena zarobljenost“ ili zarobljena društva.
Na visoko komercijaliziranoj i liberaliziranoj medijskog sceni, servis javne radiotelevizije igra važnu ulogu u zaštiti javnog interesa. Ipak, kao što je Sorin Ionita iz organizacije Expert forum iz Rumunije rekao – Rumunjska državna televizija i radio (javni servis) gube svoj tržišni udio i postaju sve manje i manje značajnima. Putem MCI-a se primijetilo to da liberalizacija medijskog tržišta nije univerzalni odgovor politizaciji medija. U takvom okruženju, bez posebne regulacije i zaštite servisa javne radiotelevizije (kao u slučaju Rumunije), politički akteri će primijeniti različite strategije bilo to kako bi kontrolirali medijsko tržište i protok informacija ili kako bi učinili nerelevantnima one koje smatraju preprekom za izvršenje svoje moći.
Manjak sredstava često dovodi do korupcije. Kada dođe do smanjenja javnih sredstava koja uzdržavaju medijsku scenu, dolazi do neprimjerenog utjecaja i klijentelističke prakse. U tom pogledu, Makedonija se ne razlikuje od bilo koje druge zemlje. Kao što je Nebojša Ilijevski iz udruge „Public“ istaknuo – Postoji hitna potreba za reformom medijske scene u Makedoniji. U iduće dvije godine poseban će naglasak biti na odgovornosti aktera koji odlučuju o medijskim politikama i distribuciji sredstava, zatim na povećanoj transparentnosti u medijskoj industriji općenito.
Korupcija i odnos između politike i medija su važni, ali klijentelizam u medijima nema usko gledanje na ovaj aspekt medija i političkih aktivnosti. Kada univerzalnost nije dio demokratske kulture te kada je distorzija distribuiranih javnih informacija visoka, uočava se također i distorzija medijskih tržišta te odnosa između vlasnika moći. U takvoj situaciji, često puta organizirani kriminal iskoristi priliku da se uključi u medijsku industriju. U takvom okruženju, liberalizacija medijskog tržišta nije lagani zadatak te često put liberalizacija ne vodi nužno ka slobodi medija. Prema tome, pogotovo u kontekstu manje populacije kao što je u Crnoj Gori, postavljanje mehanizama osiguranja da kapital koji je investiran u medijsku industriju dolazi iz čistih izvora s jasnim porijeklom je stvar od velike hitnosti, kao što navodi Selena Tasić iz Instituta za javnu politiku Crne Gore.
Čak i u slučajevima gdje su svi instrumenti na mjestu, te zemlja, iz perspektive nekoga tko gleda izvana, možda izgleda naprednija od ostalih u studijama usporedbe, stvari nisu na željenom nivou. Srbija je prošla kroz razne značajne intervencije i reforme u medijskoj sferi (odnosno transformaciju javnih medija u neprofitne i potencijalno nevladine medije). Međutim, na početku, bez opreznih čuvara, reforme ne proizvode nužno i neposredne rezultate, ili kako je rekao Duško Medić iz Nezavisnog društva novinara Vojvodine – Medijski zakoni u Srbiji su dobri, ali je medijska situacija katastrofalna.
Bosna i Hercegovina ima mnoštvo problema, a jedan od važnijih je fragmentiranost upravljanja i društva. U takvom okruženju, gdje stalno postoje „važniji problemi“, mediji i medijske politike su često puta marginalizirani. Međutim, kao što MCI tvrdi, mediji koji nisu slobodni, gotovo garantiraju to da se reforme i razvoj neće dogoditi pri željenoj brzini jer neće postojati poticaj da političke elite promijene pravila igre koja im idu u korist. U fragmentiranim društvima, izazov promatranja procesa u medijskoj sceni je još veći. Dakle, za uspostavljanje osnovnih instrumenata koji se bilježe kod takvog medijskog vlasništva, je ponekad potrebno više od desetljeća predanog rada zagovaranja. Stoga, poziv na akciju od strane Borke Rudić iz udruženja BH Novinari da se uspostavi regulatorni i institucionalni okvir u Bosni i Hercegovini koji osigurava transparentnost vlasništva u medijima i jednaki pristup oglašivačima kada je u pitanju oglašavanje u javnom sektoru, podržat ćemo svi mi koji smo aktivni u medijskoj industriji.
Nedostatak regulacije u medijskoj industriji često se objašnjava kao „deregulacija koja pridonosi medijskim slobodama“ te može dovesti do medijskih operacija koje graniče s kriminalom. U zemljama poput Hrvatske, koje su bile podvrgnute izazovnom procesu privatizacije, koji je uglavnom služio kao „osveta“ od strane političkih elita 90-ih godina prema svojim pobornicima u svrgavanju komunističkog režima, skrivanje kapitala postalo je dio političke umjetnosti. Ana Hećimović iz Partnerstva za društveni razvoj objašnjava: Stati na kraj tome te popraviti slomljeni institucionalni okvir koji vlasništvo nad medijima čini navodno vidljivim, ali za kojeg se ne može ući u trag što se tiče nivoa originalnih vlasnika koji se skrivaju iza raznih „investicijskih fondova“ i off-shore tvrtkama, predstavlja krajnji i najvažniji cilj kreatora politike. Međutim, pošto to samo po sebi može predstaviti sukob interesa (jer možda na kraju budu sami sebe proganjali), ovaj proces, bez nezavisnih aktera koji su vođeni isključivo javnim interesom, mogao bi se pokazati kao samo još jedan utopijski san.
