Iako su u Bosni i Hercegovini preduzete određene zakonske mjere, posebno uvođenjem kvota u Izbornom zakonu BiH i Zakonu o finansiranju političkih partija, još uvijek nije došlo do suštinske promjene statusa i uticaja žene u političkom životu. One su i dalje na marginama političke moći, bez uticaja na formulisanje i provođenje politika

Na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini postoji rodni debalans koji je najizraženiji na najvišim nivoima. Tako, BiH nikad nije imala niti jednu ženu članicu Predsjedništva BiH, koje ima funkciju šefa države. Na poziciji predsjednika Federacije BiH, od uspostavljanja ove funkcije 1994. godine, bila je samo jedna žena, u periodu od 2007. do 2011. godine.

Nijedna vlada u svom punom sazivu nije imala više od dvije ministrice, od ukupno 17 ministarstava. Muškarci su dominirali i kao predsjednici vlada u svih deset kantona u Federaciji BiH, a među 100 kantonalnih ministara bilo je samo osam žena i to najčešće u tzv. klasičnim ženskim portfeljima koji se bave stambenim pitanjima, socijalnom i zdravstvenom zaštitom, radom i obrazovanjem.

Opstrukcije unutar stranaka

Iako pravni okvir u BiH ženama garantuje sva prava, stvarno stanje je takvo da nedostaju finansijska sredstva za implementaciju pravnih normi. Zlatiborka Popov-Momčinović, autorka knjige „Ženski pokret u Bosni i Hercegovini: Artikulacija jedne kontrakulture“ ističe da je na osnovu Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH obavezno formiranje komisija za ravnopravnost na nivou lokalnih zajednica. I pored toga, u mnogim opštinama to tijelo ne postoji.

„Tamo gdje su osnovane, u komisijama sjede uglavnom muškarci. Još veći paradoks je taj što većina tih muškaraca nije nikada čula za Zakon o ravnopravnosti spolova, tako su bar pokazale ankete“, pojašnjava Popov-Momčinović.

Veliku prepreku ravnopravnoj zastupljenosti žena u političkom životu predstavlja i nedovoljna podrška političkih partija ženama-članicama u kreiranju političkih programa i političkoj afirmaciji, iako u statutima političkih partija nema izričitih prepreka ženama da učestvuju u radu organa stranke.

Zastupnik Stranke demokratske akcije u Parlamentu BiH Adil Osmanović mišljenja je da su u nekim političkim strankama žene opsturirane od strane svojih kolega, ali da su i birači ti koji u velikoj mjeri donose odluke.

“Političke stranke su nekako više sklone da predlažu muškarce, što naravno nije dobro. Međutim, postoji tu i jedna druga stvar.  Kada imate liste na kojima prema zakonu mora da bude 40 posto žena, često su birači ti koji odluče da ni tih 40 posto žena ne prođe u zakonodavnu vlast. Naravno, na nama je da mijenjamo društvo i da radimo na tome da što više žena bude u zakonodavnoj  i izvršnoj vlasti”, smatra Osmanović.

Izborni zakon BiH kaže da je kvota za učešće žena na izbornim listama 40%. Iako se na posljednjim lokalnim izborima u BiH zakon u tom smislu poštovao, bar kada je riječ o listama za državni parlament, na svim nivoima vlasti u BiH izabrano je oko 20 posto žena.

„Premijerka Republike Srpske, Željka Cvijanović, je žena na najvišem političkom položaju u BiH, ali nije pošteđena diskriminacije. U predizbornoj kampanji bila je izložena uvredama i neprimjerenim kvalifikacijama samo jer je žena, a mediji takvo ponašanje najčešće nisu osudili“, navodi Popov-Momčinović.

U okviru podjele vlasti, žene u BiH i FBiH zastupljene su u sudskoj vlasti više nego u bilo kojoj drugoj grani. Međutim, postoji nesrazmjer između broja žena koje rade u sudstvu i broja žena koje se nalaze na visokim funkcijama u pravosudnim organima ili u sudovima više nadležnosti.

Od ukupnog broja zaposlenih u BiH, oko 45 % čine žene, podaci su Zavoda za statistiku. Zabrinjavajuće je što je među nezaposlenima sa visokom stručnom spremom daleko veći broj žena nego muškaraca, čak 64%. Istovremeno, više je žena nego muškaraca s fakultetskom diplomom.

Kako bi se uspješno bavile politikom, ženama u BiH je potrebno mnogo više sposobnosti nego muškarcima, jer su istovremeno posvećene i drugim životnim ulogama, smatra Vukota Govedarica, član predsjedništva Srpske demokratske stranke.

„Živimo u patrijarhatu. Žena u BiH posmatra se drugačije nego na primjer u Briselu. Polazi se od toga da je ona stub porodice, pa se bavljenje politikom često ne uklapa u takvu viziju stvarnosti“, smatra Govedarica.

Provođenje sveobuhvatnih strateških mjera u oblasti sigurnosti (Akcioni plan za implementaciju UN-ove Rezolucije 1325) dovelo je do kreiranja povoljnijeg okruženja za povećanje učešća žena u policijskim i vojnim snagama, iako je to povećanje i dalje najuočljivije na nižim pozicijama.

Rezultati napretka ka ostvarivanju ravnopravnosti spolova najvidljiviji su u civilnom društvu, a u manjoj mjeri u oblasti nauke, tehnologije, akademije, medija i vjerskih organizacija. Zastupljenost žena na rukovodećim i upravljačkim funkcijama u oblasti finansija i poslovanja je veoma mala.

Dragana Dardić, direktorka Helsinškog parlamenta građana Banjaluka, podsjeća da Vijeće ministara BiH u prošlom sazivu nije imao nijednu ženu. Zakon je, kaže prekršen, i to bez ikakvih sankcija po bilo koga. Organizacija na čijem je čelu, prije nekoliko godina podnijela je tužbu protiv Centralne izborne komisije BiH.

„Kako u Vijeću ministara BiH nije bilo nijedne žene, odlučili smo da reagujemo. Saznali smo da je nemoguće tužiti Vijeće ministara, kao i Parlamentarnu skupštinu BiH. Na kraju smo podnijeli tužbu protiv CIK-a koja je verifikovala mandate predloženim članovima“, prisjeća se Dardićeva.

Dodaje da se odgovor suda čekao četiri godine. „Odgovor smo dobili taman kada im je istekao mandat. Rečeno je da sud nije nadležan da raspravlja o odlukama CIK-a. Dakle, zakon propisuje obavezu svih organa na svim nivoima vlasti da imaju određen postotak žena. To se ne dešava i nikom ništa“, objašnjava Dardić.

Patrijarhalno razmišljanje

Profesorka na banjalučkom univerzitetu, Danijela Majstorović, podsjeća da su u periodu socijalizma žene bile mnogo više osviještene i da su se na dobar način borile za ravnopravnost. Ističe da je u tom sistemu napravljen značajan iskorak po pitanju ženskih prava.

„Nama se čini da smo se izborile i da imamo sva prava koja nam je feministička borba dala. To nije istina. Problemi uzrokovani patrijarhalnim načinom razmišljanja su brojni.“

Jedan od trendova koji se često navodi jeste taj da žene rade slabije plaćene poslove. Čak u akademskom svijetu, profesije u kojima su žene više zastupljene su često one u kojima je manje novca, poput humanističkih nauka, kaže Majstorovićeva.

„Prijatno sam iznenađena pojavom da sve više muškaraca radi na kasama u supermarketima. Sada imamo i novi izraz: ‘kasir’, iako treba uvijek naglasiti da nam je siromaštvo svima zajednički neprijatelj“, zaključuje ona.

Jako je važno da ženski diskurs ispliva na vidjelo, da se uvidi neplaćeni rad koji žena obavlja kod kuće, uključujući brigu o djeci i starijim članovima porodice, smatra Danijela Majstorović.

„Feministkinje nažalost imaju negativnu konotaciju u našem društvu i jeziku. Pa i malobrojne žene u politici pričaju ‘mušku priču’. Niko ne spominje sve ono što ide uz karijeru, a i žene teže idealima koje ne mogu postići.“

Vukota Govedarica, član predsjedništva Srpske demokratske stranke takođe smatra da žene u politici nisu ravnopravne s muškarcima, bez obzira što pravni propisi garantuju jednakost.

„Politika je mnogo grublji i teži posao nego što izgleda. Zbog toga su žene u neravnopravnom položaju. Kada društvo osudi loše političare i na izborima podrži one koji se istinski bore za prave vrijednosti, tada će biti više žena u politici i na važnim pozicijama“, poručuje Tadić.

Vidljivost i prisustvo političarki u javnosti u Bosni i Hercegovini su posebno niski u predizbornim mjesecima. Posljedica je to i tehnika rodne dominacije koju primjenjuju političke stranačke elite, kao i činjenice da mediji iznova naglašavaju dominantne ideologije i rodne stereotipe o ženama u politici, a što se neizbježno negativno odražava na njihove izborne rezultate.

Autorica: Dragana Erjavec

 Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Women´s Press Forum” koji finansira Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u BiH. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost autora i Udruženja BH novinari, i ne održava nužno mišljenje Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u BiH.