Tuzla, 24.09.2021. – Neophodno je napraviti međuinstitucionalno tijelo koje će raditi na prevenciji i sankcioniranju govora mržnje i online nasilja u Bosni i Hercegovini, kao i insistirati na efikasnijem reguliranju i moderiranju komentara na portalima i društvenim mrežama. Žrtve online nasilja trebaju pokrenuti sve raspoložive mehanizme zaštite, dokumentovati prijetnje i sve što može poslužiti u procesuiranju online nasilja te prijaviti policiji i tužilaštvima. Neophodne su promjene u zakonskom okviru, ali i postojeći zakoni pružaju mogućnost za procesuiranje online napada i prijetnji i treba ih iskoristiti. Solidarnost unutar redakcija i medijske zajednice, interni protokoli u institucijama, kao i korištenje međunarodnih protokola i instrumenata mogu biti velika podrška žrtvama online nasilja, neke su od glavnih preporuka seminara o temi Online nasilje i prijetnje novinarima/kama i medijima i njihovo procesuiranje kroz zakonodavni okvir BiH u skladu sa međunarodnim standardima, koji je održan u Tuzli u organizaciji Udruženja BH novinari i Vijeća Evrope.

 Projekt menadžerica Ureda Vijeća Evrope u BiH Vanja Ibrahimbegović Tihak skrenula je pažnju učesnicima seminara na preporuke Vijeća Evrope o tome koje su obaveze državnih institucija i medijske zajednice, te naglasila da je potrebno konkretnije adresirati pitanje zaštite sigurnosti novinara u online i offline sferi u narednoj godini.

„Dopustili smo da nasilje, prijetnja i uvreda novinarima i novinarkama budu prihvatljivi, očekivani i normalni. Čini mi se da moramo osvijestiti da to nije normalno i da mehanizmi pravne zaštite postoje, iako ima puno prostora da se oni unapređuju. Važan segment je i solidarnost unutar same medijske zajednice“, rekla je Ibrahimbegović Tihak.

Predsjednik Udruženja BH novinari Marko Divković naveo je da su napadi i prijetnje novinarima u digitalnoj sferi postali „dnevna doza zabave za široke narodne mase“.

„Uglavnom to indukuju političari ili stranački štabovi koji, nažalost, kontrolišu dio medija. Kao posljedicu imamo jačanje autocenzure jer ovaj sistem, u kojem dobar dio novinara osjeća da nema efikasnu pravnu i sistemsku zaštitu, pojačan sa lošom ekonomskom situacijom, vodi u jačanje autocenzure. Linija za pomoć novinarima Udruženja BH novinari ostala je praktično jedina adresa gdje se možemo obratiti i dobiti konkretnu pravnu pomoć. Međutim, problem je u većini naših sudova, koji medije i novinare doživljavaju sa priličnom dozom animoziteta“, rekao je Divković.

Novinarka i urednica Federalne televizije Arijana Saračević-Helać govorila je o svom nedavnom iskustvu kada ju je utjecajni advokat Kadrija Kolić tužio za klevetu.

„On je mene javno nazvao varalicom i to je bilo strašno. Nakon toga krenuli su negativni komentari na portalima, društvenim mrežama, dobila sam preko 300 prijetećih poruka… U cijelom ovom mučnom procesu, Udruženje BH novinari i Linija za pomoć novinarima bili su mi ogromna podrška. Prije tri dana dobila sam prvostepenu presudu u moju korist i to mi je veliki vjetar u leđa da nastavim profesionalno i pošteno raditi svoj posao“, rekla je Saračević-Helać.

Dodala je kako se teško suočiti sa tim da vam neko prijeti, ali da posebno istraživački novinari moraju biti spremni na takve stvari.

„Stalno strahujem za svoju porodicu, ali ovo je moj posao i moram da živim s tom mukom. Jednostavno, ne smijemo odustati. Vrlo često te prijetnje sakrijem od javnosti upravo iz razloga da bih zaštitila svoju porodicu, mada bez njihove podrške ne bih ovo mogla raditi“, zaključila je Saračević-Helać.

Politička analitičarka i novinarka Tanja Topić nedavno je bila meta mizoginog, klevetničkog napada člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika.

„To je zapravo bilo institucionalno nasilje, jer je taj čovjek ujedno i premijer entiteta, predsjednik Skupštine, glavni epidemiolog, psiholog, urednik medija… Etiketirana sam kao strani agent i dokazani špijun, što naravno ničim nije potkrijepljeno. To je bila samo kruna sistemskog nasilja koje traje nad novinarima i ljudima koji drugačije razmišljaju još od 2008. godine. Problem je što su u ovom društvu napadi na neistomišljenike postali normalni i prihvatljivi“, rekla je Topić.  

Dodala je kako je jedno istraživanje pokazalo da su najveći generatori i prenosnici govora mržnje u BiH upravo političari, te da onda ne treba čuditi činjenica da i „obični smrtnici“ preuzimaju takav narativ.

Novinarka portala Dnevnik.ba Gloria Lujanović također je bila žrtva online prijetnji.

„Pisala sam o zločinima koji su se dogodili nad Hrvatima u srednjoj Bosni. Onda me je dio zajednice na Twitteru targetirao kao novinarku koja piše protiv Bošnjaka i protiv Armije BiH, pisali su da sam ustaša, da će me ubiti, silovati, da me treba protjerati i slično. Čak i jedan novinar mi je slao poruke i pitao „kako me nije stid“. Priznajem da me je sve to jako uplašilo, posebno jer sam u to vrijeme imala samo 24 godine. Najgore je bilo mojim roditeljima koji su sve to morali preživljavati zajedno sa mnom“, ispričala je Lujanović.

Rekla je da se i u gradu u kojem živi odjednom počela osjećati „nepoželjnom“, te da su joj na ulici dobacivali uvrede i seksističke komentare. Posljedica svega bila je, kako kaže, da se preselila u Zagreb i prestala da se bavi temom ratnih zločina.

Sve je veći broj prijetnji novinarima i novinarkama u online prostoru, posebno putem društvenih mreža, kaže Mirna Miljanović, načelnica Odjeljenja za odnose s javnošću MUP-a Republike Srpske. Ova institucija prva je u BiH koja je uspostavila bazu podataka o napadima na novinare.

„U ovoj godini imali smo pet takvih slučajeva, kao i jedan hakerski napad na web portal. Međutim, iako na vrijeme dostavljamo izvještaje i dokumentaciju Tužilaštvu, često mjesecima nemamo nikakve povratne informacije. Moram napomenuti da se često dešava da novinarima online prijetnje upućuju osobe koje žive u inostranstvu i zbog toga ih ne možemo procesuirati. Nedavno smo imali pozitivan primjer saradnje sa MUP-om Crne Gore gdje je identifikovana osoba koja je prijetila novinaru Draganu Bursaću“, rekla je Miljanović.

Ugrožavanje sigurnosti i izazivanje narodnosne, rasne i vjerske mržnje su među najčešćim krivičnim djelima sa kojima se susreću inspektori Federalne uprave policije, kaže Saša Petrović, istražitelj za borbu protiv cyber kriminala FUP-a.

“Svaka prijava i online prijetnja ide kod tužioca i oni kvalifikuju da li je to krivično djelo. U većini slučajeva završava se naredbom o neprovođenju istrage, uz obrazloženje da prijetnja nije ostvariva ili da osoba koja je prijetila ne živi u BiH. Dok tužilac ne odobri daljnje postupanje, mi ne možemo ništa uraditi i iz tog razloga se i većina prijava vezanih za prijetnje novinarima odbacuje”, naveo je Petrović.

On je dodao da su zbog nesankcionisanja ovakvih pojava, izazivanje mržnje i online prijetnje postali “društveno prihvatljivo ponašanje”.

Advokatica Victoria McEvedy, međunarodna ekspertica Vijeća Evrope, govorila je o primjerima iz prakse o tome šta spada u govor mržnje te o pravnim koracima koji se poduzimaju u takvim slučajevima. Ona je rekla da iako pravni lijekovi u borbi protiv online nasilja nisu savršeni, oni ipak postoje.

“Govor mržnje je nešto što je vrlo uska i dosta ekstremna kategorija, ali svaki domaći zakon ima svoje definicije. Mediji imaju posebnu odgovornost da ne šire tu vrstu sadržaja. Sva krivična djela protiv novinara se moraju procesuirati, a ti procesi bi trebali biti pravovremeni i efikasni. U tom smislu, veoma je važna saradnja policijskih i pravosudnih institucija”, naglasila je. 

Ona je dodala da platforme, odnosno posrednici imaju obavezu da uklone uvredljivi sadržaj i da su odgovorni ukoliko to ne urade. 

Ovaj seminar je organizovan u okviru granta koji je dodijeljen Udruženju BH novinari kroz zajednički projekat Evropske unije i Vijeća Evrope „Sloboda izražavanja i sloboda medija u Bosni i Hercegovini (JUFREX). Stavovi i mišljenja izraženi u njemu odgovornost su autora i ne izražavaju nužno zvanične stavove Evropske unije i Vijeća Evrope.