Milkica Milojević, predsjednica Udruženje/Udruge BH novinari

Ovo je vrijeme interneta i građanskih inicijativa

OSLOBOĐENJE: Šta znači osnivanje Nezavisne unije novinara Republike Srpske, da li je to na neld način cijepanje Udruženja BH novinari?
MILOJEVIĆ: Ne bih rekla da se radi o cijepanju Udruženja BH novinari. Prvo pitanje je kontinuiteta: s kojim argumentima kolege osnivači NUNa RSa tvrde da su pravni ili idejni sljedbenici Udruženja koje je 2004. godine bilo jedan od osnivača BH novinara. Drugo, osnivači NUNa RSa, i dok su formalno bili u Udruženju BH novinari, nisu bili naročito aktivni, ni angažovani. Ne smatram da je osnivanje NUNa RSa skandal, niti da ono znači „rušenje” Udruženja BH novinari, ili čak nešto gore, kako to neki žele da predstave. Ovo je slobodna, demokratska zemlja, bar bi takva trebala da bude, osnivanje udruženja je demokratsko pravo svakog građanina BiH, pa i svakog novinara i novinarke. Šta će osnivanje NUNa RSa značiti za novinarstvo u RSu i cijeloj BiH vidjećemo. Bi la bih sretna da oni koji su nezadovoljni radom Udruženja BH novinara urade za profesiju i, na kraju krajeva, za javnost i građane više nego što smo mi u Udruženju BH novinari uradili. Nadam se da će se kolege iz NUNa RSa baviti unapređenjem profesionalnih standarda, a ne vrijeđanjem i pljuvanjem kolega po medijima.
OSLOBOĐENJE: Koliko je politika utjecala na stvaranje NUNa RSa i čiji je interes da pokuša stvoriti novo udruženje i tako pocijepa Udruženje BH novinari, koje je stvoreno nakon godina strpljivog i mukotrpnog nastojanja da se formira tijelo koje će zastupati interese novinara iz cijele BiH?
MILOJEVIĆ: Svaki javni angažman, pa i građanski, neka je vrsta politike. Ponavljam, ne mislim da je Udruženje BH novinari pocijepano, a ko je čija marioneta, ne bih da nagađam. Znam da ja nisam ničija, kao ni moje kolege iz Upravnog odbora i Novinarskog vijeća časti Udruženja BH novinari. Pritisaka nije bilo
OSLOBOĐENJE: Imate li informaciju koliko je članova Udruženja BH novinari ušlo u NUN RSa? Je li bilo pritisaka, lobiranja?
MILOJEVIĆ: Nemam tu informaciju, uostalom, niko kolegama ne brani da budu članovi dva, tri ili osam novinarskih udruženja, koliko ih, čini mi se, u BiH ima. Ne znam da je bilo pritisaka, ako izuzmemo ranije povremene, pa, da budem pristojna, neukusne tekstove u novinama i priče na televiziji, dakle u medijima iz kojih dolazi gro članstva NUNa RSa. Pririsaka, dakle, nije bilo, bar ne na moje kolege iz RSa koji su članovi upravnih tijela Udruženja BH novinari. Lobiranja jeste bilo, vrbovanja, nagovaranja, ali sve su to legitimne metode borbe za članstvo.
OSLOBOĐENJE: KaKve su reakcije članova Udruženja BH novinari iz RSa povodom formiranja novog udruženja?
MILOJEVIĆ: Šta ima kazati Udruženje BH novinari će objaviti u saopštenju za javnost, i to će biti stavkolega iz RSa, Federacije BiH, Brčko distrikta. Što se tiče neformalnih razgovora, ima raznih nagađanja o osnivačima NUNa RSa, ciljevima vaskrsnuća ovog udruženja, političkoj pozadini… Ali, kao ozbiljni novinari, nećemo se baviti nagađanjima.
OSLOBOĐENJE: Iz NUNa RSa tvrde kako je Udruženje BH novinari radilo kao „centralni komitet za nadgledanje medija i zaštitu isključivo podobnih po aršinima jedne male grupe ljudi i jedne stranke”. Vi ste, po toj definiciji, predsjednica „centralnog komiteta”…
MILOJEVIĆ: Na to mogu samo da se nasmijem. Onako od srca, bez zlobe. Upravo u tim optužbama prepoznajem rječnik, ne centralnog, nego okružnog komiteta iz, recimo, 1965. godine. Ovo nije ’65, ovo je treći milenijum, doba interneta i građanskih inicijativa. Na koju su stranku kolege u ovom slučaju mislili, zbilja ne znam, niti na koju malu grupu ljudi. Mogu samo da kažem da su naši jedini aršini bili standardi profesije i zaštita ljudskih prava i slobode javnog govora te da smo sve važnije odluke, uključujući i izdavanje saopštenja u Upravnom odboru Udruženja BH novinari donosili konsenzusom. A mnogi od nas u životu nismo se vidjeli dok nas Skupština Udruženja BH novinari nije izabrala u Upravni odbor. Posao, a ne prepucavanje
OSLOBOĐENJE: U okviru Udruženja BH novinari, u Banjoj Luci djeluje Klub novinara. Kakvi su njegovi rezultati?
MILOJEVIĆ: Klub novinara u Banjoj Luci, s kolegama Vladimirom Šuškom i Sinišom Vukelićem na čelu, tek treba da pokaže prave rezultate. Do sada je Klub organizovao nekoliko skupova i preskonferencija posvećenih zaštiti prava novinara i unapređenju profesionalnih standarda. Za početak dovoljno, jer je Klub osnovan tek prije nekoliko mjeseci, a neke formalnosti u vezi sa njegovim konstituisa njem još nisu ni okončane.
OSLOBOĐENJE: Često ste istupali u javnosti i tvrdili da Udruženje BH novinari djeluje jedinstveno, da Upravni odbor odluke donosi jednoglasno. Da li je možda i to razlog da nekome nije odgovarao takav sistem rada?
MILOJEVIĆ: Neke smo odluke donosili jednoglasno, neke konsenzusom, uglavnom nije bilo „terora” većine nad manjinom, jer smatramo da takva metoda djelovanja nije dobra za dobrovoljnu profesionalnu asocijaciju pametnih i obrazovanih ljudi, ljudi sa stavom. Ipak, Upravni odbor Udruženja BH novinari nije centralni komitet, nema tu mjesta parrijskoj disciplini i demokratskom centralizmu.
OSLOBOĐENJE: Kakva će biti reakcija Udruženja BH novinari?
MILOJEVIĆ: Izdaćemo saopštenje, reći šta mislimo, a onda nastaviti sa poslom koji smo započeli. Imamo mnogo posla i nemamo vremena za kvazipolitička prepucavanja.
OSLOBOĐENJE: Udruženje BH novinari je član Međunarodne federacije novinara. Da li osnivanje NUNa RSa može nešto promijeniti na tom planu?
MILOJEVIĆ: Mislim da ne može, ali to, na kraju krajeva, ne zavisi ni od nas, ni od NUNa RSa, nego od Međunarodne federacije novinara. Kao legalista i legitimista, vjerujem da neće biti neočekivanih obrta na tom planu.

OKVIR:
OSLOBOĐENJE: Nije li svjetski presedan da mala zemlja kao što je BiH ima čak osam novinarskih udruženja?
MILOJEVIĆ: Mislim da nije problem što od ponedjeljka u BiH postoji osam novinarskih udruženja ako djelujemo kao partneri, a ne kao neprijatelji, to čak može biti dobro za profesiju. Mene mnogo više boli novinarska nesolidarnost. Boli me kad novinara ili novinarku napadne neki silnik, a niko od kolega, ni iz jednog udruženja, pa čak niko od onih neudruženih koji tvrde da nijedno udruženje nije dovoljno dobro, ne stane u odbranu, nego se svi smiju, kao da gledaju urnebesnu komediju. Sjetite se kad je SNSD zabranio ekipi ATVa da u izbornoj noći uđe u štab ove stranke, kada se kolega Nenad Trbić smrzavao pred njihovim vratima, niko se nije tada solidarisao. Niko nije reagovao osim Udruženja BH novinari i redakcije EuroBlica i jedino je Milkica Milojević javno rekla da izborni štab nije privatna žurka Mile Dodika i Rajka Vasića. Vidjećemo kako će NUN RSa reagovati u sličnim situacijama.