Piše: Denis Džidić

Prazan inbox. Dvanaest e-mail adresa. Ukupno 360 upita. Nula odgovora.

Ovo je kratka priča koju trebate znati o pravosuđu i transparentnosti.

Početkom ove godine, Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) je u projektu čiji je cilj insistiranje na povećanju transparentnosti okupila 30 novinara iz raznih redakcija i tražila od njih da svakog ponedeljka u periodu od tri mjeseca traže običnim upitom putem e-maila istu potvrđenu optužnicu u koruptivnom predmetu od Tužilaštva BiH.

Novinari su bili iz raznih medijskih kuća, bilo je među njima starijih i mlađih, ali u konačnici to ništa nije značilo. Svako je poslao 12 upita i dobio nula odgovora.

Tražene su optužnice koje su tek potvrđene, neke koje su trenutno u procesima, kao i one iz pravosnažno okončanih predmeta. Razlike nije bilo. Upiti za 12 optužnica, nula odgovora.

Ukupno 360 poslanih upita i nula dobijenih optužnica.

Novinare ovakav odnos ne čudi od Tužilaštva BiH, institucije koja redovno, pod rukovodstvom Gordane Tadić, vodi otvoreni rat s medijima. Samo u proteklih 12 mjeseci vrijedi izdvojiti da je na više javnih konferencija ova tužiteljica okrivila medije za lošu percepciju u javnosti vezanu za rad ove institucije – uprkos nizu izvještaja međunarodnih organizacija koji isto potvrđuju.

Uz to, iz Tužilaštva BiH su u avgustu 2020. godine poslali zvaničnu reakciju na novinarski tekst objavljen na portalu Istraga.ba o tužbi glavne tužiteljice Tadić u kojoj se izričito tvrdi da je novinar Avdo Avdić iznio neistine, što nije primjereno ovoj državnoj pravosudnoj instituciji i odražava lične interese glavne tužiteljice. Ova reakcija Tužilaštva našla se u dijelu izvještaja o ljudskim pravima State Departmenta koji govori o slobodi medija u BiH tokom 2020. godine.

Tadić također godinama ne dozvoljava tužiocima da komuniciraju sa medijima i da istupaju u javnosti što, prema mišljenju medijskih stručnjaka, doprinosi dodatnom nepovjerenju javnosti u pravosuđe i onemogućavanju medija da adekvatno izvještavaju o radu ove institucije i obavljaju svoj posao. Glavna državna tužiteljica rijetko daje intervjue u medijima a u posljednjih nekoliko mjeseci ona nije pristala na nekoliko zahtjeva BIRN-a BiH za intervju.

Tužilaštvo BiH najavilo je da će pokrenuti provjere kako bi utvrdilo kako je došlo i do objave u medjima dijelova iz optužnice u predmetu Respiratori, prije njenog potvrđivanja, što dalje govori o uzaludnosti traženja od ove institucije da bude otvorenija prema medijima i dostavlja javno optužnice.

Pitanje da li bi potvrđene optužnice u predmetima korupcije trebale biti javne adresirano je u Smjernicama VSTV-a, koje su usvojene još u septembru 2014. godine. Prema ovom dokumentu, tužilaštva na svim nivoima bi trebala objavljivati optužnice u predmetima gdje postoji javni interes – što je svakako slučaj u predmetima korupcije. Problem nastaje u činjenici da ovaj dokument nije obvezujući, te se stoga ne primjenjuje jednako u svim pravosudnim institucijama. Skoro nijedno tužilaštvo ne objavljuje optužnice na svojoj web stranici. Dok Tužilaštvo u Zenici objavljuje svoje optužnice na internet stranici, neka tužilaštva – poput kantonalnih u Sarajevu i Tuzli – će vam dostaviti optužnice na upit, dok Tužilaštvo BiH odbija da to učini.

Ovakva različita praksa dovodi i do problema u medijskom praćenju – obzirom da novinari nemaju sve informacije stalno dostupne, kako bi u svakodnevnom praćenju suđenja mogli provjeriti određene navode iz optužnice.

Slična je situacija sa sudovima, od kojih neki, poput Suda BiH, objavljuju neanonimizirane presude za predmete korupcije ili ratnog zločina, dok drugi anonimiziraju sve svoje presude, a prvostepeni sudovi odbijaju da na bilo koji način objave presude jer ih ne smatraju pravosnažnim.

U odnosu na transparentnost Suda BiH vrijedi napomenuti i problem sa dostavom samo prvih deset minuta audio ili video snimaka sa ročišta. S obzirom da novinari mogu prisustvovati kompletnom toku suđenja – ovakva praksa dostavljanja audio ili video snimka ročišta stavlja u neravnopravan položaj novinare elektronskih medija, obzirom da nemaju snimke cijelih suđenja i da ne mogu napraviti kvalitetne priloge sa najznačajnijim dijelovima suđenja. Kako su elektronski mediji i dalje dominantni izvor informacija za većinu građana BiH, ovakva činjenica direktno ugrožava pravo javnosti da bude upoznata sa procesuiranjem najznačajnijih postupaka u BiH.

Državni sud je nedavno po prvi put počeo sa online prenosom suđenja, Fadilu Novaliću i drugima, ali je ta praksa prekinuta nakon samo nekoliko ročišta uz objašnjenje da je tehnologija komplikovana i zahtijeva mnogo napora.

Sva ova pitanja o transparentnosti bi trebalo da adresira novi saziv VSTV-a, uz usvajanje novog zakona o ovoj instituciji i vraćanje povjerenja javnosti nakon brojnih afera. Ali trenutno stanje u ovoj pravosudnoj instituciji daleko je od idealnog. Uprkos tome što su disciplinska ročišta protiv sudija i tužilaca u BiH javna i mogu im prisustvovati novinari, na pitanje novinara BIRN-a BiH da nam se dostavi raspored ročišta za naredni period, nedavno su iz VSTV-a naveli kako ne mogu davati takve podatke koji bi sadržavali identitete osoba protiv kojih se postupci vode.

Trenutno je u toku usvajanje Komunikacijske strategije VSTV-a, dokumenta koji bi trebao adresirati brojna pitanja dostupnosti informacija. U skladu sa dosadašnjom praksom, ni rad na ovom dokumentu do sada nije bio transparentan.

A pitanje transparentnosti mora biti u srcu svih razgovora o Zakonu o VSTV ili pravosudnih reformi, zbog visokog nivoa nepovjerenja prema pravosuđu.

(Autor je izvršni direktor i urednik Balkanske istraživačke mreže – BIRN-a BiH; tekst je objavljen u 77. izdanju biltena E-novinar)