Mediji od svog nastanka imaju veoma jaku ulogu u raznim sferama naših života. Novine, kao najstariji mediji, nagovijestile su da će uslijediti velike promjene koje će se odraziti na društvo, a zatim je uslijedio radio, televizija, a sa pojavom interneta, mediji doživljavaju svoj „procvat“. Internet je tako omogućio da na bilo kojem mjestu ovog svijeta možemo znati šta se dešava. Globalizacija je ostvarila povezanost svih dijelova svijeta. Marshall McLuhan je rekao da je mediji poruka čemu danas možemo da svjedočimo.

Mediji danas imaju najveću odgovornost u očuvanju mira kada govorimo o historiji medija. Zašto je to tako ? Upravo iz razloga, jer su nam danas informacije na svakom koraku, svi su digitalni i električni. Bombradovani smo stalno vijestima iz crne hronike, kao da ih nikad više nije bilo. Ne radi se o lošim novinarima kojima je stalo samo do klikova, jednostavno je, novinari se prilagođavaju i pišu tekstove koje najviše zanima javnost. S obzirom na „moć“ koju mediji imaju, smatram da bi mediji, u bilo kojem formatu, mogli imati veliku ulogu u poboljšanju odnosa između naroda na Balkanu.

Postoje mnogi dokumentarci, blog priče, tv priče, novinari koji svojom reputacijom mogu da pospiješe suočavanje sa prošlošću sa svih strana. Iako sam znao da je na sve tri strane bilo ratnih zločina, učešćem na seminaru sam još više proširo svoje znanje, te sam shvatio da nade ima, ali prvo trebamo da usvojimo termin suočavanje sa prošlošću. Slušajući razne priče, konkretno kada je u pitanju rat u BiH, mediji su nada koja omogućava nezavisno i objektivno predstaviti cjeloukupnu prljavštinu – rat, a nama mladima ostaje da otkrijemo suštinu i zaključimo koje su prave vrijednosti, te šta se više nikad ne bi trebalo dogoditi.

Problemi s kojima se mladi suočavaju su manipulisanje historijom od strane političara koji već godinama obmanjuju javnost. Naravno, politčari također posjeduju medije, pa su mediji uvijek bili sredstvo za širenje propagande. Svi znamo da sto puta ponovljena laž postaje istina, međutim svaku vijest trebamo provjeriti iz više izvora. Ja znam da trebam vijest provjeriti, jer sam student žurnalistike, ali ne znaju svi. Potreban je predmet medijska pismenost koja bi naučila koristiti medije, naročito portale. Svjestan sam da današnjoj vlasti nije u interesu poboljšanje obrazovanja, jer ako krenem od svog zanimanja, nije u interesu političarima da izađe pedeset novih novinara koji će postavljati pitanja koja zanimaju javnost, ne, potrebni su poslušni, oni koji će postaviti već dogovrena pitanja. Takvi novinari definitivno nisu u službi javnog interesa, takvi novinari su u službi svog interesa, nešto kao većina političara.

Manipulisanjem broja žrtava, korištenjem žrtava i porodice žrtava prelazi sve granice ljudksog razuma. Mislim da, dok god ne bude pisalo „ovdje su ubijeni ljudi“, nećemo napredovati. U normalnoj državi funkcija medija bi trebala da štiti žrtve bez obzira na etničku, nacionalnu i vjersku pripadnost. Svaki novinar bi trebao imati empatiju prema žrtvama, a nikako koristiti terminologiju koja je senzacionalistička ili prenaglašena. Takvih primjera imamo svaki dan, ne samo kada su ratne teme u pitanju. Postoji podatak da su „Oslobođenje“ i „Dnevni avaz“ kroz 150 (78,5%) objava detaljno izvještavali o Srebrenici. Gdje je tu empatija prema porodicama žrtava ?

Jezik novinarstva mora da odmakne od jezika novinarstva koji se koristi devedesetih godina na cijelom Balkanu. Sinoć se desilo pomračenje Sunca čega su se ljudi u prošlosti plašili, međutim desila se evolucija u „najmanju ruku“, jer su ljudi masovno slikali i pomno pratili prelijepo nebo. Ne znam zašto nismo evoluirali i u pogledima ljudskosti. U tom pogledu smo i dalje u kamenom dobu samo sa mikrovalnom pećnicom. Polažem nade u nas mlade!

Piše: Hamza Hadžić