Piše: Zinaida Đelilović

Nova Komunikacijska strategija Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH dobro je osmišljena, ali ona i dalje nije obavezujuća za pravosudne institucije. Iz tog razloga ne rješava probleme s kojima se novinari susreću tokom komunikacije s pojedinim pravosudnim institucijama. Ovog su stava novinari s kojima smo razgovarali (službeno i neslužbeno) o prednostima i manama nove Komunikacijske strategije.

U suštini, stvari će ostati iste – pravosudne institucije koje ni do sada nisu bile transparentne u svom radu i dalje će ostati takve. Mada, novinari imaju problem s biranjem sagovornika i kada govorimo o pravosudnim institucijama koje su u svom radu transparentnije na način da se gotovo sva komunikacija odvija preko glasnogovornika ili osoba zaduženih za komunikaciju s medijima. To u većini slučajeva nije dovoljno, smatraju novinari.

Oni su saglasni i u tome da im u određenim slučajevima trebaju izjave direktno od tužitelja ili sudija, eventualno od predsjednika sudova ili glavnih tužitelja.

Nova Strategija – stari problemi

 Amra Brkić-Čekić, urednica rubrike Crna hronika u dnevnoj novini Oslobođenje, navodi da je sve napisano u formi smjernica, ali ne i obaveza za one kojima je pisano, pa pita “čemu sve to ako neće biti obavezujuće”.

“Strategija je dobro osmišljena, ali ako neće biti sprovedena ili će biti samo djelimično, čemu sve to? U jednom dijelu navode da mediji treba da pokažu više interesa za reformu pravosuđa i da više izvještavaju o radu pravosudnih institucija, a u drugom dijelu ističu da će sa medijima razgovarati osobe koje odredi predsjednik suda, glavni tužitelj… Dakle, oni medijima ne ostavljaju na volju da izaberu ko će im biti sagovornik. Stalno navode da treba biti dobra saradnja između pravosudnih institucija i medija, ali ne i koji je to način”, tvrdi Brkić-Čekić.

Ona smatra da će novinari i dalje imati problem doći do tužitelja i sudija koji su zaduženi za slučaj koji im je zanimljiv.

Nermina Kuloglija-Zolj, novinarka BIRN-a BiH, smatra da nova Komunikacijska strategija, nažalost, i dalje ne predstavlja rješenje problema s kojima se novinari susreću tokom svakodnevnog komuniciranja sa pravosudnim institucijama.

“Jedan od problema koji je vidljiv kroz ovu Strategiju, koji se isticao i kada govorimo o Smjernicama o objavljivanju sudskih odluka Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, jeste taj da ovi dokumenti nisu obavezujući – nijedna pravosudna institucija nije dužna poštovati i provoditi mjere koje su predviđene, niti će za neprovođenje postojati bilo kakve posljedice”, navodi Kuloglija-Zolj.

Tako se ovim pristupom opet ostavlja na dobru volju institucijama da odluče šta žele unaprijediti u svom radu i koliko transparentniji trebaju ili žele biti.

“Strategijom također nije predviđeno rješenje za direktnu komunikaciju s medijima, u smislu da nije određeno formiranje odjela za odnose sa javnošću, odnosno nije planirano dodjeljivanje glasnogovornika svakom tužilaštvu/sudu, obzirom na činjenicu da su često za odnose sa javnošću zadužene osobe koje su zadužene i za druge sfere djelovanja pravosudne institucije. Ne smatrajući da te osobe nužno posao rade loše, smatram da bi određivanje glasnogovornika omogućilo bržu i jednostavniju komunikaciju. Ove osobe mogle bi posredovati između novinara i nosilaca pravosudnih funkcija u njihovoj komunikaciji, obzirom da trenutno govorimo o skoro apsolutnoj zatvorenosti institucija kada govorimo o otvorenosti nosilaca pravosudnih funkcija”, tvrdi Nermina Kuloglija-Zolj.

Potrebe javnosti su zaista velike, ističe naša sagovornica, istovremeno podsjećajući da govorimo o „pravosudnom sistemu u koji javnost skoro da nema povjerenja i koji na putu da povrati to povjerenje svakodnevno nailazi na dodatne prepreke, s obzirom na brojne afere i probleme s kojima se suočava“.

“Obezbjeđivanje veće transparentnosti trebao bi biti uslov koji pravosudne institucije žele i nastoje ispuniti kako bi se približile javnosti i omogućile, prije svega, razumijevanje njihovog posla, a ovom strategijom i dalje vidimo da obrazlaganje odluka, svakodnevni problemi nisu planirani niti smatrani bitnom mjerom koju je potrebno uvesti”, naglasila je naša sagovornica.

Kada se govori o istupima nosilaca pravosudnih institucija, to sigurno ne mora biti svakodnevno istupanje. Međutim, često se nađemo u situaciji da tokom čitave godine ne čujemo i ne vidimo predstavnika pravosudne institucije u javnosti, što otežava razumijevanje, ali i utječe na percepciju javnosti.

“Mislim da ni ovom strategijom, šest godina nakon njene izrade, nećemo vidjeti velike pomake i da nisu iskorišteni potencijali koje pravosudne institucije imaju, ili bi određenim edukacijama mogle imati. Objavljivanje sudskih i tužilačkih odluka i dalje nije riješeno, a istupi nosilaca pravosudnih funkcija, određivanje glasnogovornika, odgovaranje na zahtjeve poslane po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama i upitima ostaju problemi koji nisu adresirani”, zaključuje na kraju Nermina Kuloglija-Zolj.

Za razliku od novinara koji smatraju da u odnosu na njih suštinske stvari ostaju iste, sekretar Tužilaštva Brčko distrikta BiH Samir Beganović smatra da ovaj strateški dokument ima ambiciju da, pored utvrđivanja ciljeva, poruka i principa komunikacije, kao i definisanja ciljnih grupa i komunikacionih kanala, osigura strateški okvir i smjernice za unapređenje transparentnosti u cjelokupnom pravosudnom sistemu.

„Polazeći od tih krovnih aspekata strateškog komuniciranja s javnošću, sve pravosudne institucije,  pa tako i Tužilaštvo Brčko distrikta BiH, prilikom kreiranja vlastitih komunikacijskih strategija imaju jedinstveno definiran pravac i način djelovanja prema javnosti. Za instituciju u kojoj radim i poslove kojima se bavim, ovo se prije svega ogleda u čvrstom opredjeljenju ka uspostavljanju i održavanju dugoročnih odnosa s medijima, građanima i drugim javnostima. Sve to u konačnom treba nas voditi ka stvaranju pozitivnog javnog mišljenja o specifičnim poslovima pravosuđa i jačanju povjerenja u pravosudni sistem.  Kroz strateško i svakodnevno, a naročito kroz proaktivno, pa i krizno komuniciranje, važno je javnosti prenijeti ključne poruke, koje se u načelu mogu svesti na dvije. Prva je da se izvršavanjem funkcija pravosuđa daje neophodan doprinos izvršavanju pravde i učvršćivanju vladavine prava, a druga, za tužilaštva posebno važna, da se povjerene funkcije izvršavaju nezavisno, efikasno i efektivno, uz najviši nivo kvaliteta rada, institucionalnog integriteta i transparentnosti“, navodi Beganović.

Društvene mreže kao dio Strategije

Prema njegovom mišljenju, kada je u pitanju Komunikacijska strategija Vijeća, značajna je novina da se uvodi i strateški okvir za upotrebu savremenih tehnologija, odnosno društvenih platformi, koje dozvoljavaju brzu interakciju i razmjenu informacija. U tom kontekstu, ona sistemski potvrđuje potrebu korištenja društvenih mreža u službene svrhe, istovremeno nudeći smjernice nosiocima pravosudnih funkcija o pravilima istupanja upotrebom privatnih naloga.

„Prednosti ovakvog načina komuniciranja s javnošću, koje se, prije svega, ogledaju u mogućnosti dvosmjerne komunikacije s građanima i drugim javnostima, Tužilaštvo Brčko distrikta BiH prepoznalo je još prije dvije godine, pokretanjem službene stranice na društvenoj platformi Facebook“, dodao je Beganović.

Na kraju zaključuje: „Komunikacijska strategija Vijeća predstavlja izuzetno važan sistemski okvir za izradu i donošenje pojedinačnih strategija za komunikaciju od strane pravosudnih institucija. Komunikacijska strategija Vijeća, kao i institucionalne strategije za odnose s javnošću, zajedno s Modelom strategije za krizno komuniciranje, pratećim vodičima i obrascima dobrih praksi, koje je razvio USAID-ov projekt Pravosuđe protiv korupcije (JACA), komplementaran su i sadržajno bogat instrumentarij za PR- praktičare u pravosuđu“.

Podsjetimo i na to da su transparentnost bh. pravosuđa, odnosno nedostaci u ovoj oblasti, bili u fokusu Peer Review preporuka, te mišljenja Evropske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u EU, kao i analitičkog izvještaja uz spomenuto mišljenje.

(Autorica je novinarka online magazina Žurnal.info)