Istina je težak pojam, koji zahtjeva puno ličnih odricanja i suočavanja. Ona je jedna, a ipak, u našem slučaju, mnogo drugačija u zavisnosti od perspektiva i “strana”. Spoznavanje istine je jedini ispravan način ka boljoj budućnosti, pomirenju i miru.
Bosna i Hercegovina je zemlja sa specifičnom prošlošću i u njoj postoje tri-četiri različite priče o prošlosti od kojih svaka ima svoje uporište negdje. Mediji su najmoćnije sredstvo za upravljanje i manipulaciju masama, zato ono treba biti odgovorno i shvatiti svoju ulogu u društvu i krojenju javnog mijenja tako da ponudi široj masi mogućnosti kritičkog razmišljanja, umjesto suhoparnih, uglavnom neistinitih ili poluistinitih informacija.
Medijska uloga u prošlosti naše države je ponajviše u tome da se mora izvještavati o ratu, žrtvama rata i kriznim situacijama kroz krajnje profesionalan,osjetljiv i dostojanstven način. Ove teme nisu predmet senzacionalizma, pokušaja zauzimanja klikova ili građenje novinarske karijere. Teme koje trebaju pridonjeti uspostavljanju i jačanju mira moraju se javnosti prikazati kroz veliki stepen znanja, uključenosti, istraživanja i smirenosti. Odgovornost urednika i novinara, profesionalnost i objektivnost su principi u radu novinara, a profesionalni standardi su od ključne važnosti kada se govori o temama koje se bave ratnim zločinima, suočavanjem sa prošlošću i tranzicijskom pravdom.
Kako bi se u svim medijima izbjeglo poricanje, negiranje i opravdavanje genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, važno je bolje razumijevanje profesionalnih i etičkih standarda. Od naročite važnosti je da novinari razmotre sve izvore informacija, forme kojima će predstaviti ove teme, ne zaborave na tačnost, te poštivanje suda i sudske presude, jednakog pristupa svim stranama, ali i da odvoje informacije od komentara i spriječe njihove zloupotrebe.
Žrtva je žrtva, bez obzira kojoj strani pripadala, zločin je zločin bez obzira sa koje je strane izvršen, ratni zločinac je uvijek ratni zločinc. Pošteno, ujednačeno i obuhvatno izvještavanje prateći novinarske etičke kodekse trebalo bi biti zastupljeno uvijek, a posebno kada su ovako osjetljive teme prisutne. Nažalost u medijima su mnogi problemi prisutni, od nedostatka materijalnih do ljudskih resursa. Zbog osjetljive prirode tema, mnogi novinari izbjegavaju pisati o istima i sve vijesti, posebno u lokalnim medijima, vezane za suočavanje sa prošlošću se prenose, a one same po sebi su uglavnom površne.
Novinar je čovjek od krvi i mesa, sa svojim identitetom i svojim emocijama koji u svom poslu prestaje biti sve što jeste, da bi bio samo novinar koji će pružiti dio sebe i govoriti istinu, neovisno o svojim emocijama i identitetu. To su profesionalci i velikim dijelom su ili će biti zaslužni za sve ono što nam budućnost donosi- bilo dobro ili loše. Takvih novinara treba biti više i edukacije sa ovim temama medijskog izvještavanja o kriznim situacijama u cilju jačanja mira su jedan od načina da sami mediji budu pozitivna promjena u društvu.
Piše: Lejla Žalić, studentica Fakulteta političkih nauka u Sarajevu
Tekst je nastao u okviru projekta “Nova generacija bh. novinarstva za vraćanje dostojanstva žrtvama rata u medijima i na društvenim mrežama”. Projekat je omogućila podrška američkog naroda putem Američke ambasade u Sarajevu i svi stavovi, mišljenja i zaključci izneseni u projektu ne odražavaju nužno stav Američke ambasade ili Vlade SAD, već isključivo autora.