Veće prisustvo političarki u javnom prostoru je i veća motivacija drugim ženama da javno istupaju. Dok se političarke u BiH slažu da se kvalitetnijim prezentovanjem žena u medijskim sadržajima educiramo i bolje razumijemo pitanja roda i rodne ravnopravnosti, medijski radnici u BiH smatraju da žene u politici moraju same artikulisati svoj glas i ne dozvoliti sebi da budu tek „ukras demokratije“.

Iako su u Bosni i Hercegovini preduzete određene zakonske mjere, posebno uvođenjem kvota u Izbornom zakonu BiH i Zakonu o finansiranju političkih partija, još uvijek nije došlo do suštinske promjene statusa i uticaja žene u političkom životu. One su i dalje na marginama političke moći, bez uticaja na formulisanje i provođenje politika.

Veliku prepreku ravnopravnoj zastupljenosti žena u političkom životu predstavlja i nedovoljna podrška političkih partija članicama u kreiranju političkih programa i političkoj afirmaciji, iako u statutima političkih partija nema izričitih prepreka ženama da učestvuju u radu organa stranke.

Političarka Nedžada Avdić ističe da obično kada govorimo o kvotama na izbornim listama, kažemo 40 posto žena, mada to nigdje eksplicitno ne piše, nego piše 40 posto manje zastupljenog spola:

„Smatram da je to prvo što treba ispravljati, jer žene nisu manje zastupljen spol. Kada je riječ o predstavljanju žena u medijima, nije sve uvijek do novinara. Političarke same trebaju inicirati komunikaciju sa novinarima, a ne samo čekati da novinari njih nešto pitaju”, smatra Avdić.

Žene, iako su demografska većina u BiH, još uvijek su manjina u političkom svijetu. Zastupnica u Skupštini ZDK Selvedina Sarajlić-Spahić, ističe da bi novinari trebali raditi na tome da informacije koje plasiraju ne budu obojene stereotipima, što se, kako kaže, često dešava:

„Nakon sjednica Skupštine novinari obično vuku za rukav muške zastupnike da daju izjave, a pored žena samo prolaze. Zašto je to tako i ja se uvijek pitam, ali ne mislim da mediji ne snose odgovornost  i u tom smislu”, ocjenjuje Selvedina Sarajlić-Spahić.

Sa njom se slaže i profesorica na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu, Zlatiborka Popov-Momčinović, naglašavajući da se Zakon o ravnopravnosti spolova najviše krši u BiH.

“Nedavno istraživanje je pokazalo da žene na izborima ipak više od muškaraca glasaju za žene. S druge strane, niko ne kaže da žene trebaju imati prednost samo zato što su žene, ali rodna ravnopravnost je naša zakonska obaveza i u to se trebaju uključiti svi, pa i mediji”, ističe profesorica Popov-Momčinović.

Novinarka Velida Kulenović navela je da su u Gradu Zenici od 31 zastupnika, samo tri žene.

„Godine 2016. bilo ih je 5, a 2012. čak 7. Među izabranim ministrima trenutno je samo jedna žena, a nema niti jedne žene gradonačelnice. Također, do sada nismo imali premijerku ženu. U izbornim procesima je do sada bilo evidentno da su klasični mediji bili najbolja platforma za predstavljanje kandidata. Međutim, danas su tu društvene mreže i razne druge platforme koje se koriste za politički marketing. Stereotipi u medijima kada je u pitanju predstavljanje žena su izuzetno prisutni, a političarke su nerijetko žrtve mizoginih napada putem društvenih mreža i taj trend je sve više prisutan”, smatra Kulenović.

Una Harčin, ministrica u Ministarstvu pravosuđa i uprave pri Vladi TK, jedina je žena u Vladi Tuzlanskog kantona i najmlađi član Vlade.

„Kada dobijete određenu funkciju, onda treba da radite svoj posao i da se posvetite tome. U tom kontekstu i mediji su zainteresovani za ono što radite i trebate davati izjave. Mislim da puno zavisi od toga kako se same žene tu postave. Moramo same da artikulišemo svoj glas, jer činjenica jeste da žene sebi vrlo često dopuštaju da budu ukras demokratije. Zato smatram da treba uvesti zakonski cenzus kada su izvršne pozicije u pitanju“, kaže Harčin.

Politička analitičarka iz Sarajeva Ivana Marić naglašava da je BiH i dalje jedno tradicionalno i patrijarhalno društvo i da je položaj žena u politici preslikani položaj žena u porodici.

“Sve dok žene prihvataju podređeni položaj u porodici, one će takav položaj imati i u profesionalnom životu. Za bolji položaj žena u bilo kojoj profesiji neophodno je da se one prvo izbore za bolji položaj u svojim porodicama. Najuspješnije žene današnjice se ne pozivaju na argument “slabijeg spola”, već se za svoj položaj bore kao lavovi, tj. kao lavice”, naglašava Marić.

Smatra da je velika šteta što u BiH nema više žena u politici, jer bi one sigurno dale veliki i pozitivan doprinos razvoju države.

“Često čujemo kako se žene žale da im muškarci ne dozvoljavaju da uđu u politiku i napreduju. Nije mi jasno ko je muškarcima dao pravo da odlučuju o tome? Upravo to što mnoge žene misle da muškarci odlučuju o političkoj aktivnosti žena, najbolje nam oslikava zašto nema više žena u politici. Žena je, ipak, malo više na svijetu i umjesto da se borimo, mi od muškaraca očekujemo da nas “puste” da se bavimo politikom. Međutim, mislim da to što žena nema više u bh. politici nije do muškaraca, već do nedovoljnog interesa žena za politiku”, ocjenjuje Marić.

Snežana Ružičić, načelnica Opštine Jezero, smatra da je veoma važno da političarke imaju medijski prostor:

„Istina je da mediji daju dovoljno prostora za ono što treba da se čuje i mislim da žene trebaju same zauzeti određenu poziciju u medijskom prostoru. Moramo pokazati veću hrabrost, da budemo odvažne, ali I da glasno pričamo o onome što je važno za naše društvo i naše politike”, objašnjava Ružičić.

Zastupnica u Skupštini HNK Milica Pehar (HDZ) istakla je da su žene u bh. društvu generalno potcijenjene, te da je to razlog zašto teže dolaze, a još teže prolaze na izbornim listama.

“Što je politički nivo viši, žena je sve manje. U medijima žene nemaju dovoljnu zastupljenost, a mediji ne čine mnogo kako bi se položaj žena promijenio. S druge strane, obavezne kvote na izbornim listama nisu dovoljne, tako da je po ovom pitanju potrebno djelovati u više pravaca”, smatra Pehar.

Žene u politici se moraju izboriti za veći prostor u medijima, nudeći atraktivne medijske sadržaje. Poražavajuća je činjenica da u aktuelnoj Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona nema nijedne žene, dok su od 35 vijećnika u Gradskom vijeću Mostara samo osmoro njih žene, ističe  Tihana Đevenica sa Radiopostaje Čapljina.

Smatra da je u predstavljanju kandidata u predizbornim kampanjama omjer dva muškarca naspram jedne žene, te da mediji nisu ti koji političkim strankama mogu sugerisati koje će kandidate odabrati za prezentaciju njihovih kampanja.

Kolumnist i urednik portala Bljesak.info Berislav Jurič mišljenja je da žene u političkom životu BiH i dalje uglavnom djeluju u pozadini, za šta mediji nisu krivi.

„Mediji nisu krivi za ono što se plasira u politici. Oči javnosti su drugačije u odnosu na medije. Mi moramo plasirati ono što javnost želi, a žene ne smiju biti samo “šminka u politici“, kaže Jurič.

Analitičarka Ivana Marić slaže se da političarke ne smiju biti “ukras”, već da se od njih očekuje isto što i od političara, a to je da rade u interesu građana i da se bore da BiH postane zemlja u koju će se ljudi vraćati, a ne iz nje odlaziti.

“U BiH postoji nekoliko političarki koje dobro rade svoj posao i koje su se isključivo svojim radom i borbom izborile za mjesto u vrhu. Nažalost, većina je tu došla samo zato što su žene i umjesto da iskoriste datu priliku, one se pretvore u puke izvršiteljice uputa nadređenih muškaraca. Zbog toga pri glasanju prednost ne dajem ženama, već prvenstveno gledam da li će ta osoba u parlamentu zastupati građane ili sebe i svoje nadređene”, zaključuje Marić.

Vidljivost i prisustvo političarki u javnosti u Bosni i Hercegovini su posebno niski u predizbornim mjesecima. Posljedica je to i tehnika rodne dominacije koju primjenjuju političke stranačke elite, kao i činjenice da mediji iznova naglašavaju dominantne ideologije i rodne stereotipe o ženama u politici, a što se neizbježno negativno odražava na njihove izborne rezultate.

Dragana Erjavec

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Women´s Press Forum” koji finansira Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u BiH. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost autora i Udruženja BH novinari, i ne održava nužno mišljenje Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u BiH.