Istraživački  projekat – monitoring sadržaja lokalnih medija u Bosni i Hercegovini ima za cilj dolaženje do naučnih saznanja, na osnovu empirijskih dokaza, o tome da li i u kojoj mjeri lokalni mediji (štampani, elektronski i online) zastupaju javni interes, odnosno ispunjavaju svoju društvenu ulogu lokalnih javnih glasila. Istraživano je kojim se temama bave lokalni mediji, da li te teme istražuju kroz autorske tekstove ili ih prezentuju javnosti na osnovu saopćenja lokalnih vlasti i drugih društvenih aktera, koliko izvora koriste u izvještavanju i kako te izvore tretiraju (jesu li svi ravnopravni ili postoje preferencije), te koliko je u sadržajima koje objavljuju prisutan pluralizam mišljenja.

U  prvoj fazi istraživanja (2020. godina) monitorisano je 617 sadržaja iz 34 lokalna medija (4 štampana, 10 TV stanica, 11 radio stanica i 9 portala). Istraživački nalazi ukazali su na sljedeće:

• Lokalni mediji se uglavnom bave lokalnom politikom, prenoseći stavove lokalnih zvaničnika i drugih političkih aktera u lokalnoj zajednici.
• U lokalnim medijima jesu prisutne teme koje su od javnog interesa, ali način na koji se te teme obrađuju ne pomaže odveć građanima da dobiju kvalitetne informacije o tim temama.
• Lokalni mediji uglavnom svoje sadržaje zasnivaju na malom broju izvora, odnosno sagovornika (najčešće jedan ili eventualno dva).
• Onda kada mediji imaju više sagovornika u svom sadržaju, ti sagovornici su uglavnom saglasni oko teme ili pitanja koje se obrađuje i međusobno nemaju suprotstavljena mišljenja.
• Sagovornici u pričama uglavnom jesu ravnopravni, no nije mali procenat sadržaja u kojima se neselektivno, copy-paste metodom, prenose stavovi lokalnih zvaničnika, odnosno saopćenja lokalnih vlasti. To daje dojam da lokalni mediji gotovo osjećaju odgovornost da prenose ono što lokalni zvaničnici žele kazati javnosti.
• Postoje, naravno, izuzeci i pozitivni primjeri lokalnih medija koji su odgovorni i imaju viši nivo profesionalizma od ostalih, no općenito možemo reći da u pogledu pluralizma stavova i ispunjavanja javnog interesa najlošije stoje web portali.

Na onovu istraživačkih nalaza kreirane su i preporuke za medije, koje se odnose, prije svega, na više istraživačkih priča o temama vezanim za javni interes (lokalna infrastruktura, obrazovanje, zdravstvo, ekologija, kultura), a manje prenošenja stavova lokalnih zvaničnika o dnevnopolitičkim pitanjima, te osiguranje većeg broja autorskih sadržaja u medijima zasnovanih na većem broju izvora, u kojima će biti predstavljena različita gledišta, odnosno osiguran pluralizam mišljenja.

U  drugoj fazi istraživanja (2021. godina) monitorisano je 331 sadržaja iz 20 lokalnih medija (3 štampana, 7 TV stanica, 7 radio stanica i 3 portala). Istraživački nalazi ukazali su na sljedeće:

• Lokalni mediji se i u drugoj fazi uglavnom bave lokalnom politikom, prenoseći stavove lokalnih zvaničnika i drugih političkih aktera u lokalnoj zajednici. Druga tema kojom se bave je zdravstvo (što je promjena u odnosu na 2020. godinu), ali se tu radi uglavnom o prenošenju brojeva oboljelih, vakcinisanih i umrlih od COVID-19, a manje o stavrnom bavljenju javnozdravstvenim temama.
• I druga faza istraživanja je pokazala da u lokalnim medijima jesu prisutne teme koje su od javnog interesa, ali način na koji se te teme obrađuju ne pomaže odveć građanima da dobiju kvalitetne informacije o tim temama.
• I ova je faza istraživanja pokazala da je vrlo mali broj sadržaja sa tri ili više od tri sagovornika, pa možemo potvrditi tezu iz prve faze istraživanja da lokalni mediji uglavnom svoje sadržaje zasnivaju na malom broju izvora, odnosno sagovornika (najčešće jedan ili eventualno dva).
• Onda kada mediji imaju više sagovornika u svom sadržaju, ti sagovornici su uglavnom saglasni oko teme ili pitanja koje se obrađuje i međusobno nemaju suprotstavljena mišljenja, što je bio slučaj i u drugoj fazi istraživanja.
• Sagovornici u pričama uglavnom jesu ravnopravni, i to je u drugoj fazi istraživanja određeni napredak u odnosu na prvu fazu istraživanja.

Longitudinalnom analizom odnosno komparacijom dva monitoringa, možemo zaključiti sljedeće:

• Lokalni mediji, nažalost, nisu uspjeli javni interes staviti u prvi plan, jer je došlo čak do smanjenja procenta tema koje su od javnog interesa.
• Više pažnje nije posvećeno temama obrazovanja, kulture, zdravstva i zaštite životne sredine, ali je veća pažnja posvećena zdravstvenim temama, uglavnom zbog pandemije. No, i ovdje je više riječ o površnom pokrivanju pandemije, nego o suštinski kvalitetnom izvještavanju koje bi zadovoljilo informacijske potrebe građana i pomoglo im da se bolje orjentišu u društvu u kojem žive. Stoga možemo reći da nije došlo do toga da se kod tretiranja određenih tema rade tematske, istraživačke priče, a ne samo „pokrivaju“ dnevni događaji.
• U pričama jeste uziman nešto veći broj sagovornika nego u proj fazi istraživanja, ali zbog činjenice da i dalje nisu birani sagovornici koji imaju raznorodna, odnosno međusobno drugačija mišljenja, niti su se ta mišljenja sučelila u javnom prostoru, možemo reći da ni ova preporuka nije u potpunosti primijenjena, kao ni preporuka da se osigura pluralitet mišljenja, na način da novinari neće a priori kreirati stav i pristup nekoj temi o kojoj izvještavaju, pa u taj unaprijed definisani stav „ukrajati“ stavove sagovonika, nego će u interesu javnosti konsultovati različite sagovornike i objektivno predstaviti njihove argumente.
• I dalje je prisutan copy-paste metod kao dominantan pristup lokalnih medija.

Istraživanje je nastalo u okviru projekta „Slobodni mediji, slobodno društvo“, koje implementira Udruženje BH novinari u saradnji sa Asocijacijom elektronskih medija u BIH (AEM BiH), a uz finansijsku podršku Evropske unije.

Istraživanje je dostupno ovdje.