Neophodno formiranje novinarskog sindikata i bolja edukacija o medijskim pravima i slobodama

Sarajevo, 02.09.2021. – Formiranje jedinstvenog sindikata medijskih profesionalaca na nivou države, kvalitetnija edukacija o novinarskim pravima i medijskim slobodama, rad na unapređenju ekonomskog položaja novinara te razvijanje međugeneracijskog razumijevanja unutar medijskih kuća, neophodni su kako bi se poboljšao ambijent za rad novinara/ki i medija u Bosni i Hercegovini, zaključeno je tokom online debate sa novinarima i urednicima medija u BiH, koja je održana u organizaciji Udruženja BH novinari.  

Rezultati posljednjeg istraživanja o medijskim slobodama i sigurnosti novinara u BiH, koje su BH novinari realizirali u okviru regionalne mreže novinarskih asocijacija Zapadnog Balkana SafeJournalists i uz podršku Evropske unije, govore da je 2020. godina bila jedna od najtežih za bh. medije i novinare u ekonomskom smislu. Od početka pandemije brkjni novinari i freelanceri ostali su bez ugovora o radu, a prihodi većine medija su drastično smanjeni.

“Loš ekonomski položaj novinare čini podložnim političkim utjecajima i ne motivira ih na profesionalan pristup poslu. Mnogi imaju ispotprosječne plaće i neredovna primanja, ne uplaćuju im se redovno doprinosi za penziono i zdravstveno osiguranje, a s poslodavcima potpisuju ugovore na mjesečnom nivou ili na neznatno duži rok. Sve to stvara osjećaj stalne ekonomske nesigurnosti i brigu za egzistenciju, a u mnogim redakcijama direktno vodi do (auto)cenzure, selektivne objave informacija i različitih vrsta pritisaka i mobinga”, rekla je autorica istraživanja Maja Radević iz Udruženja BH novinari.

U protekloj godini najbrojniji su bili slučajevi prijetnji i zastrašivanja novinara/ki, kao i različiti oblici pritisaka, koji su često dolazili od predstavnika institucija vlasti. Kada je riječ o prijetnjama i uznemiravanju, povećan je broj slučajeva prijetnji novinarima putem društvenih mreža, odnosno govora mržnje i online nasilja. Također, skoro 80 posto tužbi protiv novinara i medija dolazi od političara i drugih javnih zvaničnika, a u posljednje vrijeme sve su češće i tzv. SLAPP tužbe kojima se putem visokih odštetnih zahtjeva ciljano nastoji ugroziti finansijski opstanak medija.

Onog trenutka kada prestanemo da podstičemo novinare da govore o svojim pravima, imat ćemo još veće pritiske, naglašava novinarka Andrijana Pisarević.

“Opterete nas malim platama, smanjuju broj ljudi, zatrpavaju nas poslom i nemamo vremena da mislimo o sebi ni o svom zdravlju i obično tek kada trebamo ići doktoru saznamo da nemamo uplaćene doprinose. Novinari imaju tendenciju da se bore za tuđa prava, ali ne i za svoja. To se ne dešava u drugim branšama koje imaju jake sindikate. Zato ne smijemo prestati da insistiramo na tome”, kaže Pisarević.

Koordinatorica Linije za pomoć novinarima Vildana Džekman rekla je da je pandemija pogoršala položaj novinara i medija, posebno kada je riječ o kršenju radnih prava.

“Mnogi novinari/ke nemaju mogućnost otići dostojanstveno u penziju zbog neuvezanog staža, veliki je broj otkaza tokom pandemije… Osnivanje jedinstvenog sindikata koji bi štitio prava medija u BiH je neophodno. Od januara do kraja jula 8 tužbi za klevetu prijavljeno je Liniji za pomoć novinarima. PItanje je koliko ćemo imati sredstava da pokrijemo sve veći broj tih tužbi”, kazala je Džekman.

Prema riječima novinara Esada Šabanagića, medijska slika na području USK je I lošija nego u ostatku BiH.

“Novinari su se naučili da trpe i u tome smo uporni. Navikli smo da djelujemo pod ekonomskim pritiscima, nezavisni mediji žive od projekata, marketinški dobro ne stojimo. Do promjena može doći, ali moramo biti i solidarniji”, smatra Šabanagić.

Zorana Petković iz Zvornika kaže da je pozitivno to što je međunarodna zajednica shvatila da su mediji pod velikim pritiskom.

“Taj ekonomski, tihi pritisak na medije je kontinuiran i da nije nekih projekata, naš radio zaista ne bi mogao opstati. Mjesečni prihodi se smanjuju iz mjeseca u mjesec. Sindikat nam zaista jeste potreban, onaj koji će se boriti za novinare, ali i za samostalnost medija, posebno u manjim lokalnim sredinama”, naglasila je Petković.

Urednik portala Capital Siniša Vukelić iz Banjaluke rekao je da je ovaj medij u posljednjih šest mjeseci suočen sa nekoliko tužbi koje su potpuno neosnovane, ali očigledno je motiv da se medij finansijski iscrpi i da se kod novinara stvori autocenzura.

“Velike redakcije su pod političkim pritiskom, ne samo javni servisi, već i komercijalni mediji, dok mali mediji sa razlogom ostaju ‘mali’ jer ne žele praviti takve vrste kompromisa. Trebamo raditi na izmjeni zakonskih rješenja i lobiranju. Imamo zakone koji se ne primjenjuju ili nemamo nikakvih zakona. Moramo na tome raditi zajedno sa udruženjima iz regiona. Problem je i sve manji broj ljudi u medijima koji zaista žele da rade i da se bave ovim poslom. Pritisci na medije će sve više rasti, a odliv radne snage će se povećati, što znači da će biti i sve manje novca za reklame”, kaže Vukelić.

Novinarka Aida Štilić iz Bihaća također naglašava da je jedinstveni sindikat novinara u BiH nužan.

“Sindikat bi nam dao mogućnost da jedinstveno nastupimo pred onima o kojima svakodnevno pišemo i koje moramo prikazivati kroz medije. Kada je riječ o mobingu, to je također veliki problem i mnogi direktori medija uopće ne prepoznaju da oni rade mobing”, kaže Štilić.

Novinarka Brankica Smiljanić istakla je da novinari mlađe generacije teško dobijaju prilike da se zaposle na neodređeno, da imaju pristojnu platu, da mogu podići kredit u banci…

“Mnogi rade kao honorarci ili na crno i dobijaju pare u koverti. Mislim da je taj ekonomski momenat za mlade novinare veoma bitan. Osim toga, više su oprezni prilikom izvještavanja i ima dosta autocenzure. Problem mobinga je također jako izražen kada je riječ o odnosu starijih kolega prema mladim novinarima i granice se tu često prelaze”, rekla je Smiljanić.

Izvršna direktorica programa Radija USK Gorica Bukić kaže da se za medije koji se finansiraju iz budžeta često smatra se da je njihov posao podanički, da rade po diktatu i onako kako im politika nameće.

“Novinarstvo danas u BiH, posebno od početka pandemije je izuzetno otežano. Koliko su novinari pod pritiskom, dovoljno govore podaci da je sve više onih koji smatraju da ako imaju neku političku ili drugu funkciju, imaju i pravo da novinara ponize, da mu ne daju izjavu, da budu bahati, prijete policijom… BH novinari su uspjeli u dobroj mjeri da mnoge slučajeve riješe u korist novinara i to je zaista dobro, jer drugačije je kad ipak znate da neko stoji iza vas i da će se zauzeti za vaša prava”, navodi Bukić.

Amila Husić, koordinatorica projekta koji Udruženje BH novinari provodi u saradnji sa organizacijom Free Press Unlimited, govorila je o odnosu između medijske zajednice i pravosudnih institucija.

“Kroz dosadašnje istraživanje primijetili smo da postoji međusobno nerazumijevanje  – pravosuđe često ne razumije način na koji novinari obavljaju svoj posao, ali nerazumijevanja ima i sa druge strane kada su u pitanju zakoni i obaveze koje su propisane tužiocima, sudijama… Ipak, u posljednje vrijeme imamo sve veći broj slučajeva koji su na sudovima završeni u korist novinara i to je pozitivno”, navela je Husić.

Prema riječima generalne tajnice BH novinara Borke Rudić, današnja online debata je prva u nizu koju će BH novinari organizirati sa novinarima, urednicima i vlasnicima medija sa područja cijele BiH, a sa primarnim ciljem detektovanja najvažnijih problema u radu novinara i medija i njihovog rješavanja kroz saradnju sa predstavnicima zakonodavne i izvršne vlasti i pravosudnih institucija.

Recommend to friends
  • gplus
  • pinterest