Mediji i novinari, pa time i sloboda izražavanja trpe najveću štetu zbog evidentnih nedostataka u primjeni Zakona o zaštiti od klevete, a sudska praksa podstiče pojavu autocenzure, problemi su istaknuti na Konferenciji o primjeni Zakona o zaštiti od klevete održanoj u Banjaluci u ponedjeljak 30. novembra.

“Samo u posljednjih mjesec dana uredništvo magazine Slobodne Bosne isplatilo je 13.400KM za naknadu štete po dvije tužbe za klevetu”, navela je urednica sedmičnika Slobodna Bosna Suzana Mijatović, jedna od učesnica konferencije. “Postavlja se pitanje kakve nam to standarde nameću sudije koje izriču takve presude. Ova dva primjera pokazala su da novinari ne snose posljedice samo na svoje autorske radove, nego i zbog izjava naših sugovornika. Sudska praksa proizvodi autocenzurom i mi (novinari) smo dovedeni u situaciju da moramo podastrijeti čvrste dokaze do kojih je nerijeko nemoguće doći, jer novinari nemaju na raspolaganju nikakve ovlasti ni policijsku infrastrukturu”.

Konferencija je okupila preko trideset učesnika, novinara_ki, pravnika_ca i sudija_sutkinja iz cijele Bosne i Hercegovine sa ciljem unapređenja primjene Zakona o zaštiti od klevete u skladu sa poštivanjem i zaštitom prava na slobodu izražavanja, a u kontekstu primjene člana 10. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljenih sloboda.

Zakoni o zaštiti od klevete doneseni u entitetima i Brčko distriktu prije više od decenije prebacili su djela klevete iz krivičnog u oblast građanskog prava, što je bila sasvim nova praksa za sudije i novinare, odnosno izdavače i vlasnike medija.

Pravni ekspert Mehmed Halilović podsjetio je da je tada Visoki predstavnik u BiH donio odluku o obustavi primjene krivičnih zakona u ovoj oblasti i omogućio donošenje Zakona o zaštiti od klevete i Zakona o slobodi pristupa informacijama.

“Ovim zakonima uspostavljen je balans između prava na zaštitu slobode izražavanja i prava na zaštitu privatnosti. Ne radi se o tome da se htjelo reducirati pravo i mogućnosti novinara, nego naprotiv, oni se ovim zakonima podstiču i ohrabruju. Posebno se ovim zakonima podstiču sudovi da vode računa o ovom balansu” istakao je Halilović.

Sudija Osnovnog suda u Prijedoru Duško Miloica naglasio je potrebu “razumnijeg” djelovanja u slučajevima primjene Zakona o zaštiti od klevete.

“Jedan od izazova za sudije je kada nešto treba da kvalifikujemo kao klevetu, odnosno kada je pitanje da li uopće postoji djelo klevete. Međutim, u nekim slučajevima nije ni upitno da li se radi o kleveti, nego kakve su posljedice. Sudovi moraju imati u vidu ove posljedice kada se mediji proglašavaju krivim za klevetu, posebno kod određivanja nadoknade za pričinjenu štetu. Jako je bitno da se objavi demantij jer se ta objava uzima u obzir prilikom određivanja naknade štete” pojasnio je sudija Miloica.

Govoreći o izazovima parničnog postupka u slučajevima odbrane novinara pred sudovima, advokatica iz Bijeljine Biljana Radulović istakla je vještačenje duševne boli kao “kamen spoticanja” kada je u pitanju primjena Zakona o zaštiti od klevete.

“Ukoliko se vještačenje duševne boli smatra jednim od dokaza koji sud može da izvede na prijedlog stranaka ili na lični prijedlog, postavlja se pitanje da li se na taj način dolazi do obezvrjeđivanja samog postupka na račun štetnika, jer za očekivati je da će svako imati dozu duševne boli. Sud treba kritički da se odnosi prema vještačenjima neuropsihijatara u ovakvim slučajevima”, rekla je Radulović.

U zaključnom dijelu konferencije predloženo je harmoniziranje zakona u entitetima i Brčko Distriktu, ujednačavanje sudske prakse, uvođenje medijacije kao predsudskog postupka, čime bi se značajno unaprijedila primjena ovih zakona i smanjio broj sudskih tužbi i postupaka za klevetu.  

Sudionici su se složili da je potrebno ukazati na mogućnost iniciranja rješavanja slučajeva klevete kroz djelovanje RAK-a i VZS-a, te da je potrebno organizovanje stalnog monitoringa suđenja i pripremanje vodiča i organizovanje edukacija za novinare/advokate/sudije. Predloženo je i formiraje fonda za odbranu novinara pred sudovima u BiH i istaknuta je potreba za formiranjem ureda za medije unutar Institucije ombudsmena za ljudska prava.

Konferencija je organizovana pod pokroviteljstvom Ureda Ambasade SAD-a u Sarajevu.