Javna debata o provođenju zakona o slobodi pristupa informacijama u regiji  „Mediji i evropski standardi“, održana je danas u Banjaluci u organizaciji njemačke fondacije “Friedrich Ebert Stiftung”, Transparency International BiH i Udruženja/udruge BiH novinari-Klub novinara Banjaluka. Tokom debate istaknuti su problemi sa kojim se susreću novinari prilikom traženja javnih informacija i potreba za osnivanjem povjerenstva za informacije koje bi novinarima olakšalo posao.

„Zakonski rok od 15 dana je predugačak, a i on nije definitivan, jer se mnogi oglušuju na medijska pitanja. Kazne se gotovo i ne izriču, tako da ne postoji mehanizam koji omogućava novinarima siguran i pravovremen pristup potrebnim informacijama. Zbog toga bi bilo neophodno ustanoviti povjerenstvo za informacije koje bi novinarima olakšalo posao”, rekao je predsjednik Kluba novinara Banjaluka Siniša Vukelić. Ivana Korajlić, glasnogovornica Transparency International BiH, kazala je da iako je BiH prije Srbije i Hrvatske donijela zakone o slobodi pristupa informacijama, prošlo je niz godina dok institucije nisu ustrojile  službe za odnose s javnošću, što je i usporavalo njihovu primjenu.

Prema njenim riječima, do informacija od interesa za javnost u BiH se i dalje sporo i teško dolazi. Navela je da je na osnovu istraživanja koje je proveo TI BIH od 700 zahtjeva koje su podnijeli institucijama BiH i njenih entiteta na više od 50 posto nikada nisu dobili odgovor.

“Iako zvuči potpuno apsurdno, otkako je Republika Hrvatska postala članica Europske unije, kada je u pitanju obznanjivanje javnih informacija situacija se znatno pogoršala. Imamo povjerenicu za informisanje koja nema elementarnih uvjeta za rad i situaciju u kojoj je Vlada tuži zbog donošenja odluka. To je dokaz da samo postojanje zakona nije uvijek i garant da će isti biti u potpunosti provodivi“,  izjavio je Zorislav Antunović Petrović, predstavnik Centra za razvoj lokalne demokracije udruga EKO Kvarner iz Zagreba.

Kada je u pitanju Srbija, Rodoljub Šabić, povjerenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnostima Republike Srbije, naveo je da se u posljednoj deceniji, koliko je  na snazi Zakon o pristupu informacijama, viđenje vlasti prema javnosti znatno promijenilo. Istakao je da je suština ovakvih zakona da informacije javnih institucija budu svakome dostupne, te da je danas posebna obaveza institucija da na svojim službenim stranicama objave što više informacija koje su u interesu javnosti, a posebno se odnose na trošenje javnih sredstava.

Prema Šabićevim riječima, kada su u pitanju svi zakoni, a posebno onaj o slobodi pristupa informacijama, najpogubnije je tumačenje „da država ima dobre zakone, ali da su problemi u njihovoj provedbi“.

„Zakon koji se ne provodi nije zakon. Isto tako, nedostatak političke volje je neprihvatljivo tumačenje, jer politička volja je potreba da se zakon donese, a onda samo ostaje obaveza da se provodi“, povukao je Šabić.

Profesor javnog mnjenja Mladen Mirosavljević dodao je da je jedan od najvećih problema medija sama njihova pasivnost u slučajevima koji se tiču njih samih. 

„Zašto mediji ne govore sami o svojim problemima? Kod nas su svi mediji nezavisni, a zapravo je situacija potpuno drugačija. Koja je pozicija javnih servisa između 44 televizijske i 144 radio-stanice? Veliki problem predstavlja i to što su se u proteklih deset godina novinari bez sumnje obrazovali, ali nisu urednici. Dekaracija UNESCA o javnim servisima govori da oni moraju biti oslobođeni političkog uticaja, da moraju imati programsku nezavisnost, da je obavezan pluralizam, ali mi znamo kako zapravo stvari funkcionišu“, kaže Mirosavljević.

Tokom debate istaknut je i problem vjerodostojnosti medija što je rezultat političkog uticaja na medije.

Draško Ignjatić sa Radio-televizije RS rekao je da novinari ne mogu sami da iznesu medijske reforme bez političkog konsenzusa.

„Političari u BiH ne žele da se odreknu prava da određuju članove Nadzornih odbora javnih servisa. I kakvu situaciju imamo? U BiH ne postoji nijedan medij ili novinar čijem se izvještavanju ili mišljenju bespogovorno vjeruje”,  rekao je Ignjatić.

Učesnici su posebno istakli potrebu za pojačanom solidarnošću među novinarima i značaju organizovanja novinara kroz sindikate i strukovna udruženja, kako bi se izborili za bolji radno pravni položaj, ali i za podizanje profesionalnih standarda i efikasniju borbu za slobodniji pristup informaijama. Takođe je zaključeno da bi uvođenje institucije povjerenika za informacije od javnog zančaja u BiH pomoglo kako novinarima, tako i građanima da lakše dođu do informacija u posjedu javnih organa, a koje su od interesa za javnost.

Na debati je aktivno učestvovalo više od 50 novinara i novinarki, te predstavnika/ca nevladinih organizacija, portparola javnih institucija i političara.