Ratni izvještači iz BiH i svijeta, koji su izvještavali iz opkoljenog Sarajeva i drugih bh. gradova u periodu 1992.-1995. okupili su se danas u Sarajevu na dvadesetu godišnjicu početka opsade glavnog grada BiH. Na konferenciji „Mediji u ratu i miru – možemo li bolje?“ razgovarali su o izazovima profesije tokom rata i mira, propagandi, govoru mržnje u medijima, lekcijama koje treba naučiti te odnosu između političara, novinara i javnosti. Ocijenili su da je i nakon okončanja rata, u BiH u medijima prisutan govor mržnje i da se rat u BiH i danas vodi „novinarskim sredstvima“.Rečeno je kako je govor mržnje moguće spriječiti i „pojedinačnim prozivanjem novinara i medija“ koji upotrebljavaju takvu vrstu govora.

„Možemo govoriti o velikom tehnološkom napretku, velikom broju radijskih i televizijskih stanica. Međutim, jezik novinarstva nije odmakao od jezika koji je korišten 90-ih godina“, rekla je glavna urednica sarajevskog Oslobođenja Vildana Selimbegović. 

„U BiH imamo otvoren govor mržnje i huškanje. To je posebno prisutno u novim medijima i potrebno je otkriti identitete onih koji pozivaju na rat, huškanje i klanje. Rat je još uvijek prisutan i on se njeguje“, rekla je direktorica Vijeća za štampu BiH Liljana Zurovac. Boro Kontić, direktor Mediacentra Sarajevo, rekao je da je ratnohuškačko novinarstvo vrsta novinarstva koja daje opravdanje svakoj vrsti zločina i čini ga legitimnim.Jedna od uvodničarki na skupu bila je i novinarka Federalne televizije koja je u ratu izvještavala za tadašnju TVBiH Arijana Saračević-Helać. Ona je kazala da su danas novinari, svjedoci ubistava u Sarajevu, danas zaboravljeni.  

“Ratni reporteri koji žive u BiH i koji su izvještavali iz BiH uglavnom su zaboravljeni, neki su ušutkani, nekima je zabranjen rad, a mi u ratu nismo imali ništa, naša jedina misija je bila istina”, kazala je Saračević-Helać.  

“Paradoks današnjeg novinarstva jeste to da je u ratu novinarski posao bio lakši. Sve je bilo crno ili bijelo i tada je bilo lakše izvještavati. U to vrijeme politika je bila jasnija, vojne taktike su bile jasnije. To je ono što je sada paradoks”, kazao je novinar Senad Hadžifejzović. Borka Rudić, generalna tajnica Udruženja/udruge BH novinari, istakla je da novinarstvu u BiH nedostaju novinari koji bi se borili za “podizanje standarda novinarstva”. Direktor AFP Fondacije Robert Holloway govoreći o treninzima koje Fondacija organizira u cilju osnaživanja novinara, napomenuo je da objektivnost u izvještavanju nije jednostavno postići, ali da su principi veoma jasni: izvještavati o onome što znaš da je istina. 

 “Potrebno je analizirati sve aspekte teme koju obrađujete, pisati jezikom kojim nećete uznemiriti druge ljude i pružiti im priliku da odgovore, neki su od principa svakog novinarstva, a posebno je važno pridržavati ih se u vremenima konflikata”, rekao je Holloway.Na seminaru je također najavljeno da će Vijeće Evrope u naredne dvije godine provoditi intenzivan program rada sa medjima s ciljem spriječavanja govora mržnje u medjima.

“Mediji imaju ogromnu moć, ali i odgovornost. Ta odgovornost je važna u doba mira, jer jedan od velikih razloga postojanja konflikata je govor mržnje. Vijeće radi na spriječavanju širenja govora mržnje, a u naredne dvije godine imat ćemo program rada s medjima u cilju spriječavanja ovakve vrste govora, naručito u novim medjima”, istaknula je Lejla Dervišagić iz Odjela za medije Vijeća Evrope. 

Na kraju seminara svi učesnici su se složili da mlade generacije, neopterećene prošlošću, mogu da novim idejama donesu pozitivnu promjenu u društvu, da mijenjaju svijest kod ljudi, ali da im je neophodno dati šansu i otvoriti vrata medija.

Seminar “Mediji u ratu i miru: Možemo li bolje?” organziovali su APF Fondacija i Vijeće Evrope u saradnji sa Udruženjem “BH novinari” i Vijećem za štampu u BiH, a osim domaćih i stranih novinara koji su izvještavali o ratu, u BiH seminaru su prisustvovali i studenti novinarstva iz BiH, te predstavnici organizacija zaduženih za regulaciju medija u BiH.