Novinarska udruženja u Bosni i Hercegovini (organizacija, aktivnost, specifičnosti)

Prof. dr. sc. Stjepan Malović
Fakultet političkih znanosti
Sveučilišta u Zagrebu

 

Komparativna analiza

Točan podatak o broju novinara, članova šest novinarskih udruženja temeljimo na ispunjenom upitniku, ali ni oni nisu cjeloviti, jer su dobiveni odgovori neprecizni. Neka udruženja imaju vrlo precizne podatke, a neka uopće ne vode evidenciju. Poslužili smo se i istraživanjem Melise Dedović “Informativni pregled edukacije novinara u Bosni i Hercegovini”, objavljenom 2002. godine u knjizi “Korak bliže profesionalizmu”, Media Online, Sarajevo, kako bi upotpunili sliku.

Dakle, prema podacima dobivenim od šest udruženja, 1758 novinara učlanilo se u neko novinarsko udruženje. Najbrojnije članstvo ima Savez novinara (627), a najmanje članova ima Apel (50). Nezavisno udruženje novinara RS dalo je, za potrebe ovog istraživanja, podatak od oko 100 članova, dok Melisa Dedović spominje 150 člana zabilježenog 2002. godine. Ostala udruženja su brojnija: NUPN (413), Udruga hrvatskih novinara 183 i UNRS 385. (vidi grafikon “Članstvo u udruženjima”)

Stručna sprema novinara također nije poznata, već je moguće utvrditi samo aproksimativni broj. Podijelili smo novinare u dvije skupine: one koji su diplomirali neki fakultet ili imaju magisterij i doktorat. Takvih ima oko 52%. Drugu skupini čine novinara niže, srednje i više stručne spreme, a takvih je oko 48%.

Bosansko-hercegovački novinara su, prema tome, u trendu ostalih zemalja regije, gdje je stručna sprema također slične, dosta loše strukture. Suvremeno novinarstvo zahtijeva visoko obrazovane novinare, a 40% novinara bez diplome fakulteta ne jamče kvalitetu.

Spolnu i dobnu strukturu nije moguće ni aproksimativno utvrditi, jer podaci nisu dostupni. Poslužit ćemo se, ilustracije radi, samo s podacima tri udruženja. U Savezu novinara 57% je muških, a 43% ženskih članova, u NUPN je 59% članova muškaraca, a mlađih od 40 godina je 51,37%. Udruženje novinara RS ima najveći broj članova ljepšeg spola: dvije trećine. Većina, gotovo 40% članova ima do 10 godina radnog staža, do 20 godina rada ima 35% članova, do 30 godina 15% a više od 30 godina ima svega 10%.

Svjetski trend feminizacije novinarske profesije prisutan je, po svemu sudeći i u BiH. Novinarstvo je i profesija mladih. Taj broj bi bio vjerojatno i veći, kada bi se svi mladi učlanjivali. Novinarska mladež nije izgleda zainteresirana za članstvo, što tumačimo prema odgovoru na pitanje koliko je mjesečno upita za učlanjenje. Odgovorili su samo kolege iz UNRS koji kažu kako je broj upita sve manji. Komparacije radi, u Hrvatskom novinarskom društvu bilježe mjesečno desetak upita za članstvo, što govori o shvaćanju mladih o važnosti strukovne organizacije.

Udruženja su se bavila sličnim, vrlo često i zajedničkim aktivnostima. Većina ih ističe uspješne djelatnosti u donošenju Zakona o javnim TV servisima, Zakona o zaštiti od klevete, radu u Koordinaciji novinarskih udruženja itd.

Imovinsko stanje udruženja nije blistavo. Neka nemaju ništa, neka su siromašna, nijedno nije bogato. Jedino Savez novinara ima u vlasništvu tvrtku “Žurnalist”. Članarine očito ne mogu biti dovoljne za održavanje djelatnosti. Međunarodne donacije dobivaju samo neki, a prihod od imovine ima uglavnom Savez novinara. Stoga i članstvo ne donosi neke materijalne pogodnosti. Nešto malo popusta na nekim uslugama i skromni socijalni fondovi. Ova, socijalna komponenta bitna je za članove razvijeniji udruženja na regiji, a pogotovo u EU. Pomoć mladima, naročito u stručnom osposobljavanju, postoji, ali ne osiguravaju se solidni uvjeti zapošljavanja i radno-socijalne sigurnosti. Istina, to je zadaća sindikata, koji postoje, ali i strukovne udruge ne mogu zanemariti ovu komponentu. To je najuočljivije kod starijih članova, kojima su mirovine nedostatne i kojima je očito nužna kolegijalna pomoć.

Obzirom na specifičnost medijske scene u BiH, pitanja regulacije i samoregulacije profesije rješavana su na razini tijela međunarodne zajednice. No, upravo zbog imamo osjećaj kako bi se ova djelatnost trebala razviti unutar udruženja, a ne samo čekati reakciju međunarodne uprave. Pitanja etike, morala, profesionalnosti, suštinska su za razvitak profesije. Ako se unutar strukovnih organizacija ne razviju takve djelatnosti, tada će i standardi biti nametnuti. A bez vlastitih kriterija teško je razvijati odgovorno i profesionalno novinarstvo.

Očito je kako svako udruženje želi zadržati svoju samostalnost i nezavisnost, osim Apela, kojem je cilj osnivanja bio prosvjed protiv sadašnjeg stanja u strukovnim organizacijama i NUN RS, koje u očekivanju zajedništva ne provodi neke nove vlastite aktivnosti. Tri udruženja: SN, UHN i UN RS naglašavaju koliko im je važno zadržati svoju samostalnost, ne odbacujući moguću suradnju s drugim organizacijama.

Recommend to friends
  • gplus
  • pinterest