Sarajevo, 10.02.2021.-  Uprkos sve većem razvoju novih tehnologija i rastućoj ulozi mediji u demokratskim društvima, u Bosni i Hercegovini ne postoji adekvatno djelovanje vlade o pitanjima vezanim za medijsku pismenost. Građani Bosne i Hercegovine nisu opremljeni da zahtijevaju slobodan pristup raznolikim informacijama putem nezavisnih i profesionalnih medija, a haotični digitalni medijski pejzaž otvara mogućnosti za širenje dezinformacija, te propagadnih i lažnih meidjskih sadržaja. Takođe, organizacije civilnog društva u BiH nemaju dovoljno znanja i kapaciteta za zagovaranje i promociju medijske pismenosti, kao ni za edukaciju građana o tome kako prepoznati manipulaciju informacijama, političku cenzuru i lažne vijesti.

Prema istraživanju BH novinara, provedenom u jesen 2020.  na uzorku od 48 organizacija civilnog društva iz cijele države, najveća prepreka za unapređenje medijske pismenosti u organizacijama civilnog društva jesu „nedostatak vremena i novčanih sredstava“, odnosno nedovoljno razvijeni kapaciteti NVO sektora, posebno onog na lokalnom nivou, za bavljenje medijskom pismenošću na način koji može doprinijeti osnaživanju građana i korisnika usluga nevladinih organizacija u oblasti  medijske pismenosti sa fokusom na kritičko procjenjivanje informacija i zaštitu prava na slobodu izražavanja i informisanja. Edukativne radionice, pokrenute u okviru projekta „Slobodni mediji za slobodno društvo“ koji provode BH novinari i Ascojacija elektronskih medija u BiH, upravo ciljaju na to da unaprijede vještine i znanja lokalnih NVO u ovoj oblastti.  

Samra Šakanović-Prgić, predsjednica Udruga građana „Nela“ iz Orašja ocjenjuje edukaciju NVO sektora izuzetno korisnom zbog toga što su medijska pismenost i obrazovanje mladih u toj oblasti neophodni u razmijevanju društva u kojem žive.  „U 21. stoljeću mobilni uređaji, tableti i kompjuteri postali su dio naše svakodnevnice i od nekadašnjeg ograničenog pristupa Internetu, kojeg sam ja imala, sada dolazimo do neprestanog i nepresušnog izvora informacija, podataka i fotografija. Kao i mnogo drugih stvari danas i Internet je mač s dvije oštrice – donosi puno dobrih, ali i loših stvari.  Samo kroz edukacije o medijskoj pismenosti možemo na vrijeme upoznati naše mlađe generacije sa lošim stranama Interneta“, kaže Šakanović-Prgić, dodajući da bi nevladine organizacije trebale  biti medijski pismene i  više  raditi na edukaciji djece.

Prema riječima Muamera Lukomiraka iz Vijeća mladih općine Konjic, formalno obrazovanje ne pruža dovoljno znanja o medijskoj pismenosti, jer se često podrazumjeva da je većina ljudi medijski pismena.  „Takvo razmišljanje vjerovatno proizilazi iz neznanja i neshvatanja pravog značaja medijske pismenosti. Na treningu sam naučio da,  ako znam upaliti Facebook, ne znači da sam medijski pismen. Ta pismenost podrazumjeva i znanje iz oblasti pristupa, analize i kreiranja sadržaja koji objavljuju određeni mediji, kao i sposobnost prepoznavanja lažnih vijesti, internet nasilja, zloupotrebe privatnih podataka, zaštite autorskih prava itd…“, kaže on.  

Lukomirak takođe dodaje da nevladin sektor znatno više njeguje principe medijske pismenosti i promoviše ovu temu  među mladima, nego što to rade državne institucije. „Lijepo je vidjeti da nevladine organizacije kao što su to BH novinari brinu o medijskoj pismenosti u lokalnim zajednicama na području BiH, pružajući nam priliku u vidu grantova usmjerenih upravo ka medijskom opismenjavanju. Na nama mladima je da te šanse iskoristimo i da svoje znanje prenesemo ostalima“.

Važno je da građani, mladi posebno, razvijaju kritički pristup u vrednovanju medijskih sadržaja, smatra Maksuma Topalović, izvršna direktorica Udruženja „Alternative“ iz Kaknja. Ona naglašava da je neophodno da građani, mladi posebno, razvijaju kritički pristup i vrednovanje medijskih sadržaja. „Naivno je prihvatiti izreku da u svemu o čemu se piše ima neke istine. Građani trebaju znanje i vještine koje će im pomoći da pronađu relevantne i vjerodostojne informacije, da prepoznaju neprovjerene vijesti i dezinformacije i smanje njihov negativan uticaj, ma o kojoj temi se govorilo. Kad ovo kažem mislim na to da nije dovoljno samo pratiti medije kojima vjerujemo, možda smo tako uskraćeni za drugačija viđenja. Potrebno je pratiti informacije iz različitih izvora ali koristiti  alate i mogućnosti provjere tačnosti informacije“, kaže Topalović, podsjećajući na značaj edukacije o medijskoj pismenosti građana u manjim sredinama, gdje su informacije pod „kontrolom centara moći“  i malo je mogućnosti da se čuje druga strana ili da se provjeri informacija.

Što se tiče rada civilnog sektora u oblasti medijske pismenosti, Topalović kaže da je mali broj nevladinih organizacija koje se bave ovim pitanjem. „Medijska pismenost nam je prvo potrebna unutar naših organizacija, a zatim i širenje znanja i svijesti o prednostima i potrebi medijske pismenosti u razvoju demokratskog društva. Iskustva koja mi imamo nisu najbolja i znali smo biti žrtve medijskih natpisa sa lažnih ili divljih portala u našoj zajednici samo zato što se ne uklapamo u ustaljene šablone. Nije lako izboriti se ali moramo biti istrajni. Sigurna sam da nismo jedini koji smo se više zainteresirali za ovu temu nakon što smo imali loša iskustva i čvrsto smo opredijeljeni da razvijamo naše kapacitete u medijskom opismenjavanju“, zaključuje Topalović.  

Hrustem Beširević, iz Udruženja građana “Iskoristi dan-Carpe Diem” iz Ilijaša ističe da su građani/ke sa svih strana okruženi medijima, mnogo informacija se plasira u javnosti, zbog čega je od izuzetne važnosti razumijevati informacije, analizirati ih i kritički posmatrati . „Organizacije civilnog društva su te koje se zalažu za medijsku pismenost, kao i medijske slobode. Možda se čak može reći da su NVO i jedine koje se zalažu za to. Nekim medijima odgovara što su ljudi medijski nepismeni. Ono što je veoma bitno jeste da se NVO zalažu da dođu do svih lokalnih zajednica, i da se približe svakom pojedincu. I pruže mu priliku da se medijski opismeni“, mišljenja je Beširević.

Predstavnici civilnog sektora su jednoglasni u ocjeni da civilni sektor predstavlja odličan prostor za promovisanje medijske pismenosti, posebno u lokalnim zajednicama gdje su organizacije civilnog društva u direktnom kontaktu sa građanima na terenu, pa je i njihov uticaj na medijsko opismenjivanje mnogo veći. Ono što manjka organizacijama civilnog društva jesu kvalitetne i sistemske obuke o medijskoj pismenosti, kao i resursi da sami podižu nivo medijske pismenosti kod građana/ki radi boljeg razmijevanja informacija, jačanja slobode izražavanja i zahtijevanje slobodnih i objektivnih medija u lokalnim sredinama širom BiH.

Uz organizovanje edukativnih radionica, BH novinari su, u okviru projekta „Slobodni mediji za slobodno društvo“ i uz podršku Evropske unije, raspisali javni poziv za NVO sektor u lokalnim zajednicama za dostavljanje malih projekata čijom se implementacijom mogu poboljšati kapaciteti u oblasti medijske  pismenosti i zaštite slobode informisanja.