Zaokupljeni problemima s kojima se bori naše društvo, novinari često zaboravljaju na one koji se tiču njih samih. Tako i žene u novinarstvu rijetko govore o izazovima s kojima se suočavaju. Osim socio-ekonomskih neprilika u medijskom svijetu, žene koje se bave ovom profesijom bore se i sa rodnom diskriminacijom – unutar i van redakcija.

Nazvao me kučkom

Mnoge ne govore o tome, a još rjeđe prijavljuju. Ipak, često se desi da se prijetnje, govor mržnje ili šovinističke poruke pojave u javnosti. To su oni slučajevi o kojima se priča dok su aktuelni, pa se profesionalni mediji pozabave ovom temom. Desi se i da poneki političar reaguje, naruži počinioca, ali oni rijetko završe tamo gdje bi trebali – u sudnici. Disciplinski postupci samo su slovo na papiru.

Sjetićemo se Dženana Selimbegovića, generalnog sekretara Predsjedništva BiH, i gnusnih uvreda koje je uputio novinarkama Arijani Saračević-Helać i Saneli Prašović-Gadžo. Slučaj je došao do Institucije ombudsmana za ljudska prava BiH, koja je u preporuci potvrdila da se radi o kršenju ljudskih prava.

No, Selimbegović ne samo da nikada nije snosio nikakvu sankciju nego je njemu, samo nekoliko mjeseci nakon ovog ispada, produžen mandat u Predsjedništvu BiH.

Ovo, nažalost, nije usamljen slučaj. Ni oni koji su u više navrata upućivali gnusne prijetnje Štefici Galić, urednici na portalu Tačno.net, nisu procesuirani.

– Bilo je svega u porukama koje sam dobijala od anonimnih ili potpisanih mrzitelja. Prijavljivala sam ih, osim Udruženju novinara, SIPA, policiji i tužilaštvu, ali nikad nikakvu povratnu informaciju nisam dobila. Naprotiv, kad me je policajac Damir Vidović u MUP-u u Mostaru nazvao kučkom, a tužitelj Zekerijah Sinanović gotovo izbacio iz ureda Tužilaštva HNK-a kada sam mu donijela hrpu prijetnji koje sam dobila – ne idem više prijavljivati ništa. Ne vjerujem nikome, ne očekujem pomoć od ovakve države niti ijedne njene institucije. Nadam se da su svjesni da su amnestirajući ovakve verbalne nasilnike dopustili lov na svaku drugost i da snose odgovornost ako se prijetnje obistine, navela je Galić, koja nam je uz odgovore u mailu proslijedila i screenshotove poruka koje je dobivala na društvenoj mreži Facebook.

Iz ovih screenshotova je jasno da je većina uvreda bazirana upravo na diskriminaciji po rodnom osnovu, vrijeđanju, seksizmu i mizoginiji, te muškom šovinizmu. Naravno, prijetnje su upućene zbog političkog neslaganja s onim što je objavljeno na ovom web portalu.

– Smatram da ne postoji zakonska mogućnost kojom bi se uredilo da se jedan ili više članova zakona odnosi samo na zaštitu novinarki. Zakoni u BiH su dobri, ali se dobro ne implementiraju. Iz tog razloga formirana je Mreža novinarki u BiH, u okviru Udruženja BH novinari, kao mehanizam za edukaciju žena u novinarstvu o njihovim ljudskim pravima, osnaživanju kroz zajednički rad i međuprofesionalnu solidarnost, te upoznavanje javnosti o napadima na novinarke i rodno zasnovanom nasilju nad novinarkama, kazala nam je Una Telegrafčić, pravna koordinatorica u Liniji za pomoć novinarima.

I Galić vjeruje da je zakonski okvir dobar, ali je problem u implementaciji.

– Biti žena i još odgovorno raditi svoj posao, imati svoje mišljenje i istupati s njim u javnom prostoru, ne pristajati služiti laži ni po koju cijenu – e to je muka živa kojim god poslom se bavile. U novinarstvu pogotovo. Jer uče nas – šuti i trpi, ne laj, ubit će te neko, imaš djecu, neka drugi govore ti šuti, piši nešto li-la šta te briga, trebaš biti lijepa i praviti se glupa i provest ćeš mirno ostatak života, navela je urednica Tačno.net.

Iz Linije za pomoć novinarima koja djeluje kao servis pravne zaštite u okviru Udruženja BH novinari kažu da su samo u 2018. godini zaprimili ukupno 58 slučajeva u kojima su evidentna kršenja novinarskih prava.

– Do septembra 2019. godine Linija za pomoć novinarima zaprimila je ukupno 39 slučajeva kršenja novinarskih prava u BiH. Od ukupnog broja prijavljenih napada, 11 je slučajeva koje su prijavile novinarke, naglasila je Telegrafčić.

No, samo se jedan slučaj odnosi na diskriminaciju po rodnom osnovu i on je procesuiran.

To je slučaj diskriminatornih izjava koje je dr. Emir Talirević uputio novinarki CIN-a Selmi Učanbarlić i to 2016. godine.

U zoni anonimnosti, prema podacima iz ankete Mediacentra, ovi brojevi izgledaju bitno drugačije. Također, ako pogledamo slučajeve kojima smo svjedočili, zaključit ćemo da su novinarke mnogo više izložene diskriminatornim uvredama, ali ih ne prijavljuju.

Nije kriva

– Žene u novinarstvu ne kreću sa iste startne pozicije s kojih kreću naše muške kolege. Biti žena je otežavajuća okolnost u novinarstvu, jer to dodatno otvara prostor za zastrašivanje, govori Milanka Kovačević, novinarka portala Direkt.ba, koju je nedavno za klevetu tužio načelnik Policijske uprave Trebinje Žarko Laketa.

Primala je i, kako kaže, suptilne prijetnje. Na sudu je odlučeno da nije kriva.

– Ova presuda je presedan i mislim da ne bi bila takva da nije bila medijski popraćena, kazala je Kovačević.

Izvor: Alena Beširević/Oslobođenje