Prof. dr. sc. Stjepan Malović
Fakultet političkih znanosti
Sveučilišta u Zagrebu

Strukovno organiziranje novinara u BiH nije na razini zabilježenoj u EU, pa niti približno slično nekim zemljama bivše Jugoslavije, poput Slovenije i Hrvatske. Broj udruženja rascjepkao je snagu članstva, koje je respektabilno. Vjerojatno zbog toga nisu riješena ni neka bitna profesionalna pitanja, od jedinstvenih kriterija tko može i na koji način postati članom novinarskog udruženja, a time i imati pravo predstavljati se kao profesionalni novinara, do položaja novinara, beneficija i pomoći novinarima.

Zanimljivo je kako su neke akcije, koje predstavnici udruženja prikazuju kao svoje, ustvari bile i zajedničke, na razini cijele profesije. To je vjerojatno i najlogičniji put razvitka novinarskih udruženja u BiH: rješavati probleme profesije, stanja i položaja novinara, bez obzira iz kojeg udruženja ili entiteta dolaze, već prema profesionalnim, općeprihvaćenim normama svjetskog novinarstva.

Položaj novinara se pod utjecajem galopirajuće globalizacije neće poboljšavati. Novi vlasnici, koji će sve češće biti velike međunarodne globalne kompanije, kao što je to već u susjednim zemljama, trljat će ruke zbog neorganiziranosti profesije. Iskustva susjednih zemalja su bolna: novinari moraju više raditi, socijalni status im je slabiji, a međunarodne kompanije izvlače profit i investiraju ga prema svom nahođenju, najčešće izvan zemlje. Čak snažna udruženja teško mogu dobiti bitku za kolektivne ugovore, radna prava, uvjete rada i slično. Najbolji primjer je susjedna Hrvatska, gdje snažni Sindikat novinara nije još uspio sklopiti kolektivni ugovor za novinare na razini cijele države.

Očito na organiziranje novinara još nije počelo utjecati stanje profesije, već je ono zastalo na potrebama jednog ranijeg, teškog i slojevitog razdoblja, što se može razumjeti i opravdati. Razvitak medijske scene, promjena vlasničkih struktura i nove generacije mladih novinara vjerojatno će utjecati i na organizacijske promjene unutar novinarske profesije.