Piše: Kenan Efendić (Odgovor.ba)

Milorad Dodik se ponovo obrušio na novinara. Ovaj je put meta bio dopisnik BHRT-a iz Banje Luke Vladimir Šušak. On je vladara Republike Srpske, na posve pristojan i profesionalan način, upitao kako entitet namjerava razriješiti energetsku krizu izazvanu problemima u Termoelektrani Ugljevik.

To jeste vijest, ali nije novost. Dodik već decenijama novinare vrijeđa, psuje im, suptilno prijeti i diskriminira na konferencijama za medije.

Dodikovim stopama (bio) je krenuo aktuelni ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković, šef stranke Narod i pravda (NiP). On se godinama ciljano bavio nekolicinom novinara, prije svega urednikom portala Istraga i voditeljem emisije Istraga sedmice, Avdom Avdićem.

Konaković, praćen svojim agitatorima, kao i dobar dio Socijaldemokratske partije BiH (SDP) na sarajevsku su medijsku scenu, živu i slobodnu, uveli nekoliko novih negativnih praksi i običaja.

Uz već opisano diskreditiranje svega što, recimo, objavi Avdo Avdić, aktivisti i agitatori NiP-a i SDP-a već godinama, a u završenoj predizbornoj kampanji naročito, putem anonimnih stranica na društvenim mrežama prozivaju novinare, urednike, cijele redakcije. U tom poduhvatu manipulativno montiraju videomaterijale, stare izjave uvlače u nove kontekste i – najčešće – svaku kritiku podvode pod međustranačke obračune.

Ako niste za NiP ili SDP – onda ste naprosto SDA ili DF. Uskoro ćete biti i Stranka za BiH.

Lična je odluka svakog javnog aktera kako će se ponašati, ali političar, naročito funkcioner, u demokratskoj kulturi obavezan je promicati najbolje prakse i time signalizirati bolje vrijednosti.

Trojka je na vlast došla uz svesrdnu podršku jednog šarolikog medijskog ekosistema, od neprofitnih medija finansiranih američkim i evropskim novcem, preko privatnih televizija i portala u koje se slijeva novac javnih preduzeća, do niza analitičara koji su stupali u ekosistem vlasti.

Očigledno uvjereni i naučeni da medijsko djelovanje ne postoji izvan uskih stranačko-koalicijskih ciljeva, NiP i SDP svakog novinara doživljavaju onako kako su sarađivali s novinarima koji su im aktivno pomagali doći na vlast.

I to donekle jeste novost. I to loša. I svi mi koji u ovoj državi, a poglavito u geografskom i medijskom prostoru koji gravitira Sarajevu, hoćemo očuvati slobodu govora i javnog istupanja, moramo se odlučnije i solidarnije boriti protiv političkog i institucionalnog pritiska, maltretiranja i ograničavanja.

Novost je, također, već godinama i zbir podataka koji ukazuju na opasan splet kontinuiranih negativnih trendova i indikatora u polju medijskih sloboda i sigurnosti novinara.

Prvo i najvažnije. Međunarodna organizacija Reporteri bez granica rangirala je Bosnu i Hercegovinu 2021. na 58. mjesto od 180 zemalja. Tada su, u šire pojmljenoj regiji, bolje stajale samo Hrvatska i Slovenija. U izvještaju za 2023. još je pisalo da mediji u Sarajevu rade u boljim uvjetima nego u RS-u i zapadnom dijelu Federacije. Potom padamo: 64. mjesto 2023, 81. – 2024, 89. – 2025, 90. – ove godine. Pad je to od trideset dva mjesta za pet godina i najlošiji plasman u 25 godina. Od evropskog društva Slovenije i Hrvatske pali smo u autokratsko društvo Srbije.

Jedan od najvećih uzroka pada, 2024, jeste vraćanje klevete u okvire krivičnog djela u RS-u. U februaru 2025. uslijedio je zakon o „stranim agentima”, koji je Ustavni sud BiH u junu stavio van snage uz ocjenu da je gotovo prepisan od ruskog. Tokom 2025. stigle su i najave „borbe protiv dezinformacija”. Dodik, kao što vidimo, novinare ne samo da vrijeđa nego ih i zakonski udara.

Dodikovi zakoni su, međutim, entitetski, a indeks je državni: i nakon 81. mjesta BiH je pala još devet.

Uvođenje kategorije psihičkog nasilja u Federaciji, čime su do sada novinari u nekoliko procesa štićeni od vrijeđanja na društvenim mrežama, moglo bi se novinarima vratiti kao bumerang. Nadajmo se da neće – bit će to dobar test za novu vlast.

Linija za pomoć novinarima Udruženja BH Novinari je u 2025. evidentirala 50 slučajeva kršenja novinarskih prava, od fizičkih do verbalnih napada i prijetnji. Više od 20 novinara trenutno se brani pred sudovima, a raste broj krivičnih prijava za klevetu i SLAPP tužbe, čiji je cilj profesionalno i finansijsko iscrpljivanje novinara i vlasnika medija.

Evropska komisija je u izvještaju za 2023. upotrijebila riječ nazadovanje. U izvještaju za 2025. konstatirala je da u slobodi izražavanja i zaštiti novinara nema nikakvog napretka, Evropski parlament je u rezoluciji o izvještaju za 2025. izrazio žaljenje zbog pogoršanja slobode štampe i zabrinutost zbog trajnog nedostatka novca za BHRT, kuću čijem je dopisniku Dodik ovih dana pokazao kako se u RS-u odgovara na pitanje.

Sve te brojke proizvedene su u mandatu u kojem su državnu i federalnu vlast, pored Dodika, držali NiP i SDP, ali i liberalna Naša stranka, koja se nije naročito trudila štititi oblast kojoj su liberali tradicionalno odani.

Dodik se nije promijenio, iako su nam lideri Trojke, između ostalog, i to obećavali. On je novinare vrijeđao i kad smo bili u društvu Slovenije i Hrvatske.

Ali ovaj prostor, koji su Reporteri bez granica još 2023. opisivali kao „bolji dio države“, jeste se promijenio. U njemu se u međuvremenu treniralo etiketiranje redakcija, a kritika se odbacuje kao dio međustranačkih obračuna.

Srećom, u boljem dijelu države – zaista je takav – medijske slobode se još uvijek mogu ne samo braniti nego i unaprjeđivati. Mogu i moraju.